Huni: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 48:
==Društvo i način života==
 
[[Arheologija]] nam danas malo pomaže u otkrivanju Huna, ali potvrđuje činjenicu da su cjenili lijep nakit koji su pokapali sa svojim mrtvima, budući da su arheolozi otkrili bogate grobne priloge, što se rijetko pronalazi među [[barbari|barbarskim]] grobovima[[grobovi]]ma.
 
[[Prema RimljanimaRimljani]]ma Huni su jeli, spavali i živjeli na konjima te bi zadobivali vrtoglavicu kada bi stali na zemlju. To je vjerojatno i uveličano, ali sigurno dokazuje kako je Hunima, za razliku od Europljana u to vrijeme, [[konj]] bio neizmjerno bitan u njihovu životu. U stepskim područjima u kojima su živjeli konj je bio neizmjerno bitno prijevozno sredstvo. Također su im konji bili vrlo važni u lovu, bogatstvu i preživljavanju te prije svega ratnim osvajanjima. Zbog njihovog nomadskog načina života Huni su bili neprekidno u pokretu, svake noći tražeći novo mjesto na kojem bi zastali. Sto god bi im se našlo na putu, bilo da je to bilo naselje ili nešto drugo, oni bi uništili.
 
Nisu poznavali pismo i nisu gradili gradove od kamenja. Umjesto toga su koristili tkaninu i drvo. Kako bi im ratnici izgledali što zasatrašujuće, deformirali su im izgled povezivanjem glave dok su još bili djeca. Generacijsko nasljeđivanje im nije ništa značilo, budući da su nove vođe birali prema njihovoj borilačkoj i ratničkoj vještini. Hunima nije uopće bili stalo do toga što su drugi mislili o njima te su se ponosili time što su bili siromašni.
 
Hranili su se korijenjem divljih biljaka i polusirovim mesom koje bi čuvali ispod svojih sedla. Mogli su koristiti samo grubi [[lan]] i kože za odjeću koju su nosili sve dok im se nije raspala a bila je poderana. Takva pohabana odijeća im je činila izgled još strašnijim.
 
Budući da su njihovi vladari imali veliki interes za pljačkanjem, uništavanjem, osvajanjem i zlatom, možemo zaključiti da su moć i blagostanje bili usko povezani. Upravo su visoki dužnosnici i činovnici bili oni koji su nakon uspješnog ratnog pohoda pridobili najviše ratnoga plijena koji je bio bitan za osiguravanje visokokih društvenih položaja. [[Carstvo]]m je upravljala skupina činovnika koje je odabrao vladar ili je služba bila naslijeđena. Oni su služili poput administratora[[administrator]]a ili zapovjednika koji je imao vlast nad malom vojskom. Budući da su talentirani i sposobni [[činovnici]] bili rijetki, nije bila rijetkost da su kraljevi pokorenih zemalja često zapošljavani u toj službi. Većim dijelom su ti podređeni kraljevi bili vrlo odani hunskom kralju.
 
Poput drugih stepskih naroda, daleko najveći je dio hunske vojske činilo [[konjaništvo]] a hunski su se ratnici oslanjali na pokretljivost, spretnost i brzinu njihovih konja te prodornu snagu njihovih [[luk i strijela|lukova i strijela]]. Bili su prirodni ratnici koji su jahali konja i gađali strijelama cijelog svog života. Na bojnom polju bi se oslanjali na brzi juriš kojeg je slijedila kiša strijela ispaljenih iz njihovih lukova. Na takve brze taktike Europljani nisu bili navikli, pa nisu imali prednost. Velikaši su uglavnom nosili tijelesni oklop za razliku od običnih ljudi koji uglavnom nisu imali ništa slično, ali su svi imali štitove[[štit]]ove. Uz lukove i strijele Huni su koristili mačeve[[mač]]eve, koplja i druga rijetka oružja kao što je laso. Često bi krenuli konjima u suprotnome smjeru od neprijatelja a tijelima bi se okrenuli te počeli ispaljivati strijele. [[Vojska]] se sastojala od otprilike 30 000 vojnika. Nije bila rijetkost da su u nju, uz Hune koji su bili na čelu, bili i drugi barbarski narodi.
 
Poput drugih stepskih naroda, daleko najveći je dio hunske vojske činilo konjaništvo a hunski su se ratnici oslanjali na pokretljivost, spretnost i brzinu njihovih konja te prodornu snagu njihovih lukova i strijela. Bili su prirodni ratnici koji su jahali konja i gađali strijelama cijelog svog života. Na bojnom polju bi se oslanjali na brzi juriš kojeg je slijedila kiša strijela ispaljenih iz njihovih lukova. Na takve brze taktike Europljani nisu bili navikli, pa nisu imali prednost. Velikaši su uglavnom nosili tijelesni oklop za razliku od običnih ljudi koji uglavnom nisu imali ništa slično, ali su svi imali štitove. Uz lukove i strijele Huni su koristili mačeve, koplja i druga rijetka oružja kao što je laso. Često bi krenuli konjima u suprotnome smjeru od neprijatelja a tijelima bi se okrenuli te počeli ispaljivati strijele. Vojska se sastojala od otprilike 30 000 vojnika. Nije bila rijetkost da su u nju, uz Hune koji su bili na čelu, bili i drugi barbarski narodi.
 
Hunima su vladali kraljevi koje je vrlo teško upisati u kraljevsku listu budući da o Hunima znamo malo te nemamo mnogo informacija. Huni su prije Atile bili konfederacija te nisu imali jednog definitivnog vladara. Vjerojatno je [[Atila]] bio jedini vladar koji je uspostavio potpunu i cijelovitu kontrolu i upravu nad Hunima.
Line 94 ⟶ 93:
Dengizik (c. 460.-463.)
 
 
==Jezik==