Svjetionik na zašarafljenim štapovima: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
bolji prijevod nekih fraza
Redak 1:
[[File:Screwpile5673.png|thumb|300px|Svjetionik na zašarafljenim štapovima iz Sea Stories, publ. 1910. tvrtke Century Co. NY]]
[[Image:Maplin Sands Lighthouse founded on Mitchells screw piles.jpg|thumb|300px|Svjetionik s vijčanim gomilama [[Maplin Sands]] (crtež objavio Alexander Mitchell i sin 1848.)]]
'''Svjetionik na zašarafljenim štapovima''' je [[svjetionik]] koji stojipostavljen na štapovimaštapove [[Vijak|uvijenim]] u pjeskovito ili muljevito dno mora ili rijeke. Prvi svjetionik na zašarafljenim štapovima čija je gradnja započela sagradio je slijepi [[Sjeverna Irska|irski]] inženjer [[Alexander Mitchell (inženjer)|Alexander Mitchell]]. Gradnja je započela 1838. godine na ušću [[Temza|Temze]] i bila je poznata kao svjetionik [[Maplin Sands]], a prvi put je upaljen 1841.<ref name="Tomlinson">{{Citiranje knjiga|Title=Tomlinson's Cyclopaedia of Useful Arts|Year=1852–54|Publisher=Virtue & Co.|Location=London|Editor=Tomlinson|URL=https://archive.org/details/cyclopdiaofuse02tomlrich}}</ref> Međutim, iako je njegova gradnja započela kasnije, [[svjetionik Wyre]] u [[Fleetwood, Lancashire|Fleetwoodu]], u [[Lancashire]]u prvi je ovakav svjetnionik koji je proradio (1840.). <ref name="Tomlinson" />
 
U SAD-u, nekoliko je svjetionika na zašarafljenim štapovima izgrađeno u [[Zaljev Chesapeake|zaljevu Chesapeake]] zbog svog estuarijskog mekog dna. ZvukoviZaljevi [[Sjeverna Karolina|Sjeverne Karoline]] i ulaziušča u rijekerijeka također su nekoć imali mnoštvo ovakvih svjetetionika. Karakteristične dizajn je jedno-i-pol katna šesterokutna drvena zgrada s prostorom za ljude i kupolom za svjetlo.
 
== Povijest ==
Redak 9:
 
=== SAD ===
Prvi tip svjetionika na zašarafljenim štapovima izgrađen u Sjedinjenim Američkim Državama bio je u [[Svjetlo za rakiju od rakije|plićaku Brandywine]], [[zaljev Delaware]], području kojegdje je služioulogu svjetlosni brodsvjetionika od 1823. godine,imao isvjetlosni običnombrod, pravokutnomte svjetioniku kojigdje je tamo1828. kratkonakratko stajao 1828.i godineobični pravokutni svjetionik, alidok ga jenije uništio led. Major Hartman Bache, ugledni inženjer Armijskog korpusa topografskih inženjera, započeo je s radom 1848. godine, a zadatak je dovršio 1850. godine, po cijeni izgradnje od 53.317 [[USD|dolara]]. Alexander Mitchell služio je kao savjetnik. Šrafcige je okretao stroj od 1.2.metra na kojem je radilo 30 ljudi. Kako bi zaštitio strukturu od ledenih santi, na dno je uvijen probijač leda koji se sastojao od stupa od 30 željeznih stezaljki duljine 23 metra i promjera pet centimetara i međusobno ih povezivao iznad vode, ojačavajući ih zajedno. Međutim, naknadno se uporaba [[Kesonski svjetionik|kesonskih svjetionika]] pokazala trajnijim rješenjem na mjestima koja su izložena ledu.
 
Ti svjetionici bili su relativno jeftini, jednostavni i relativno brzi za izgraditi. Naročito su postali popularni nakon [[Američki građanski rat|građanskog rata]] kada je Odbor svjetionika usvojio politiku zamjene unutarnjih (uvala, zvukovazaljeva i rijeka) lakih plovila sa ovakvim svjetionicima. Većina svjetionika sa šrafovima izrađena je od željeznih pilota, iako je nekoliko izrađeno od drvenih štapova prekrivenih metalnim vijčanim čahurama (ovi rukavi su vjerojatno usvojeni jer su bili jeftiniji i lakši za umetanje u dno, a rukav je štitio drvo od morskih beskralježnjaka). Tipični svjetionik bio je šesterokutan ili osmerokutan u tlocrtu, a sastojao se od središnjeg štapa koji je prvo postavljen, a zatim je oko njega bilo pričvršćeno šest ili osam obodnih štapova.
 
[[Datoteka:Seven_Foot_Knoll_Light.JPG|poveznica=https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Seven_Foot_Knoll_Light.JPG|mini|[[Svjetionik Seven Foot Knoll]], Inner Harbor, [[Baltimore|Baltimore, Maryland]]]]
Metalni vijci korišteni su za stvaranje temelja mnogih svjetionika sagrađenih na pjeskovitom ili muljevitom dnu. Helikoidna ili vijčana prirubnica od lijevanog željeza na kraju metalnog štapa ugrađena je u dno povećavajući nosivost pilota kao i njegova sidrena svojstva. Ipak, utvrđeno je da su svjetionici izgrađeni s tim temeljima ranjivi na ledene ploče. U područjima kao što je [[Florida Keys]], gdje je dno meka koraljna stijena, izgrađeni su temeljni svjetionici s diskpilom. KovaneKovani željezneželjezni štapovi gomile probijane su kroz disk od lijevanog željeza ili [[polučelik]]a koji je ležao na morskom dnu sve dok rame na štapu nije spriječilo daljnji prodor. Disk ravnomjernije raspoređuje težinu tornja po dnu. U područjima koraljnih grebena u kojima također prevladava pijesak, vijak od lijevanog čelika postavljen je na kraj štapa kako bi joj se omogućilo bolje sidrenje. [[Koferdam]]i su se uglavnom koristili u plitkim vodama gdje nije bilo potrebno duboko prodirati u prirodno dno. Koferdam je omogućio ispumpavanje vode unutar brane i izgradnju temelja "na suhom".
 
Možda je čak do 100 svjetionika nalik na kolibe 1½-katne drvene kolibe, izgrađeno u zaljevima Karoline, u [[Zaljev Chesapeake|zaljevu Chesapeake]], u zaljevu [[Zaljev Delaware|Delaware]], uz [[Meksički zaljev]], najmanje dva u [[Long Island Sound]]u i jedan čak u [[Zaljev Maumee|zaljevu Maumee]] (1855.), na [[Erie (jezero)|jezeru Erie]], [[Ohio]]. Malo je onih koji su preživjeli do danas; mnogi su zamijenjeni svjetionicima tipa kesona. Visoki skeletni toranj izgrađen je na otvorenom moru na glavnim obalnim mjestima gdje je bila potrebna vidljivost preko deset kilometara. Na Floridi je izgrađeno šest priobalnih skeletnih kula; tri prije i tri nakon američkog građanskog rata, kao i jedan u Meksičkom zaljevu kraj [[Louisiana|Louisiane]] prije građanskog rata.