|
[[Datoteka:Krka15.jpg|350px|desno|mini|Manastir Krka]]
'''Manastir Krka''' je današnji [[manastir]] [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpske pravoslavne crkve]] osnovan 1577.<ref>Ante Jurić, "Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu", Matica hrvatska, Skradin, 2004. str. 100., "''Zaključimo: manastir Krka osnovan je 1577. godine, vjerojatno »na mjestu gdje je, moguće, bilo ranijih oblika kultnog života«, na što upućuju i same katakombe ispod [[Crkva|crkve]] i manastira.''"</ref>, koji se nalazi u dolini rijeke [[Krka|Krke]], tri i pol kilometra istočno od naselja [[Kistanje|Kistanja]], u širokoj dragi. Do 17. je stoljeća pripadao franjevcima[[franjevci]]ma{{fact}}, koji su tamo boravili usprkos čestim napadima [[Osmansko Carstvo|Turaka]] koji su ga nekoliko puta palili. Nakon preseljenja franjevaca u [[Zadar]]{{fact}}, [[samostan]] se uskoro daje na korištenje novopristiglom [[Pravoslavlje|pravoslavnom]] stanovništvu{{fact}}. Uz [[manastir Krupa|manastire Krupu]] i [[Manastir Dragović|Dragović]], Krka je najveći i najpoznatiji [[pravoslavci|pravoslavni]] [[manastir]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].
Od 2012.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/180440/Default.aspx ''Po ukazanoj crkvenoj potrebi, a na osnovu osobne molbe, Njegovo preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije svojim razriješio je u ponedjeljak dužnosti starješine manastira Krka, Arhimandrita Germana (Aleksandra) Bogojević - priopćila je putem svoga internetskog portala Eparhija dalmatinska.''], objavljeno 10. srpnja 2012., pristupljeno 14. rujna 2015.</ref> [[iguman]] manastira je [[arhimandrit]] Nikodim Kosović.<ref>[http://www.dw.com/bs/%C5%A1utnja-o-antifa%C5%A1istima-u-mantiji/a-18696515 ''S njim se slaže arhimandrit Nikodim Kosović, iguman Svetoarhangelskog opštežiteljnog manastira Krka.''], Jerko Bakotin, objavljeno 6. rujna 2015., pristupljeno 14. rujna 2015.</ref>
== Povijest ==
PoPrema [[Legenda|legendi]] manastir Krka nastao je, kao [[Katoličanstvo|katolički]] [[samostan]], na mjestu gdje su se nalazile [[Katakomba|katakombe]] u kojima je prema predaji [[apostol]] [[sveti Pavao|Pavao]] propovijedao [[kršćanstvo]] u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u [[romanika|romaničkom]] stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih.<ref name="Pekić-66">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 66.]</ref><ref>Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982, str. 59.</ref><ref>Dasen Vrsalović, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1963, ser. III, sv. 8-9, 269.)</ref><ref>[[Ivo Pilar]], O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 28/1931, sv. 1, str. 31.-32.</ref> Napisi [[Stjepan Gunjača|Stipe Gunjače]], Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.<ref name="Pekić-66"/>
Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana.<ref name="Japundžić">dr. [[Marko Japundžić]]: ''Tragom hrvatskoga glagolizma'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., {{ISBN|978-953-151-060-1}}, str. 51.-54.</ref><ref>Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, Zagreb, 1964., str. 251.</ref>
U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen [[1317.]] godine za vrijeme vladavine kralja[[kralj]]a [[Stefan Uroš II.|Milutina]], mada ne postoji nikakav dokument, ni povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. [[Milorad Panić Surep]] je 1965. u Zografu[[Zograf]]u objavio rad da postoji jedan falsificiran zapis da je car [[Stefan Uroš IV. Dušan|Dušan]] [[1342.]] godine ponovioobnovio manastir. Milaš pominje [[Povelja|gramatu]] iz [[1497.]], mada tu gramatu nikonitko nije vidio. PodatakPodatci na kojikoje se poziva jesu iz, Končarevićevogvjerojatno ljetopisanapisanog, kojiali takođerkasnije nikoizgubljenog [[Simeon Končarević|Končarevićevog]] ''"[[Kronika|Ljetopisa]] građanskih i crkvenih događaja"'' s opisom srpske i pravoslavne povijesti u Dalmaciji do [[1754.]] <ref name="A1">{{cite web |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9858/|title=Simeon Končarević|work=hbl.lzmk.hr/|accessdate=20. studenog 2020.|quote=|language=hrvatski|trans-title=Simeon Končarević}}</ref>. Također, nitko od povjesničara nije vidio taj ljetopis pa, osim vjerojatnoće da je napisan, ne postoje nikakvi dokazi o njegovom postojanju.
Iznad glavnog ulaza u manastir jestnalazi kamenise natpiskamena ploča sa natpisom iz, tzv.kako legenda kaže, [[1402.]] godine. VidnoMeđutim, jeostoje ozbiljne indicije da je krivotvorenkrivotvorena. IzvornoPretpostavlja se da je postavljenizvorno postavljena u crkvi i ubrzo je prenesenprenesena iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin aje navodno izvršio je arhimandrit Jerotej Kovačević [[1859.]] godine, {{fact}} čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je postavljen na tomto mjestumjesto, kameni natpis postaje znan. Uskoro se našao čovjek kojemPošto je autentičnost napisa bila sumnjiva. Bio je to, dr [[Luka Jelić]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 65.]</ref> Jelić je pozvao da se natpisi svih manastira u Dalmaciji sustavno ispitaju. Njegov poziv nije bio prihvaćen. Vladika [[Nikodim Milaš]] reagirao je na neznanstveni način, i uskorote je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije«, [[1402.]] godina postala jegodina pojamza kojikoju su svi znali,vjerovali ada nikoje nijestvarna nigodina postavljanja kamene ploče, pokušavaotako da posumnjanitko nije sumnjao u točnost cijelog teksta pa, shodno temu, i te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na falsifikat su [[Milenko Pekić]],<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57.-67.]</ref> Dušan Berić<ref>Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2</ref><ref>Dušan Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16.</ref><ref>Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182.</ref> i [[Milan Radeka]],<ref>Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174.</ref> čije su procjene datirale starost natpisnatpisa za cijelihcijela tri stoljeća kasnije. Natpis izna ploči navodi 1402. godinegodinu, a ista je napisannapisana arapskim brojkama, što se ne može se povezati s pravoslavnim porijeklompodrijetlom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno sasvim različito datiranje.<ref name="Pekić-58">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 58.]</ref> Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.<ref name="Pekić-58"/>
Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, no nikako ne potvrđuju da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine.<ref name="Pekić-59">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 59.]</ref>
|
