Metil ljubičasta

Metil ljubičasta ${\ce {C24H28N3Cl}}$
Kemijska struktura metil ljubičaste 6B
IUPAC nomenklatura	Metil ljubičasta
Ostala imena	Gencijana violet Metil ljubičasta 10B C.I. 42555 Bazična ljubičasta 3 Kristalno ljubičasta
Identifikacijski brojevi
CAS broj	8004-87-3 ✓
EC broj	616-846-4 ✓
PubChem broj	196986 ✓
Osnovna svojstva
Molarna masa
Izgled	Zeleni do tamnozeleni prah
Talište	137 °C
Topljivost u vodi	Topiva u vodi, etanolu, netopivo u ksilolu
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Opasna po zdravlje i okoliš
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Metil ljubičasta je obitelj organskih spojeva koji se uglavnom koriste kao bojila. Ovisno o broju pridruženih metilnih skupina, nijansa boje može se mijenjati. Njegova je glavna upotreba kao ljubičasto bojilo za tekstil, a za davanje duboko ljubičastih boja u boji i tinti koristi se i kao pokazatelj hidratacije silika-gela. Metil ljubičasta 10B također je poznata kao kristalno ljubičasta (i mnoga druga imena) i ima medicinsku uporabu.

Podjela

Pojam metil ljubičasta obuhvaća 3 spoja koji se razlikuju po broju metilnih skupina vezanih za aminsku funkcionalnu skupinu. Svi su topljivi u vodi, etanolu, dietilen glikolu i dipropilen glikolu.

Naziv	Metil ljubičasta 6B	Metil ljubičasta 2B	Metil ljubičasta 10B (kristalno ljubičasta)
Structure			Methyl violet 10B
Formula (soli)	C23H26ClN3	C24H28ClN3	C25H30ClN3
CAS broj		8004-87-3	548-62-9
C.I.		42535	42555
ChemSpider ID	21164086	170606	10588
PubChem ID		196986	11057
Formula (kation)	C23H26N3+	C24H28N3+	C25H30N3+
ChemSpider ID		2006225	3349, 9080056, 10354393
PubChem ID		2724053	3468

Triarilmetanska bojila

Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojila

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C₆H₅)₃CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C₁₀H₇·CH·(C₆H₅)₂. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C₆H₄=O , odnosno 0=C₆H₄=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.

Triamino-derivati trifenilmetana

Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalno ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), Wasserblau (C.I. 42755) i Tintenblau (C.I. 42780).

Slike

Uzorak metil ljubičaste koja sadrži 1% otopinu izbjeljivača kloroksa (5,95% natrij hipoklorit). Kristalno ljubičasta kao otopina. Bakterije obojene kristalno ljubičastom.