Triarilmetanska bojila: razlika između inačica

Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer [[fuksin]], C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese [[anilin]]a i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz [[željezo]] i [[cink]]ov klorid ili s [[arsen]]skom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, [[pararozanilin]], C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima [[metil ljubičasta]] (njem. ''Methylviolett''), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao [[katalizator]]a. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. [[Gencijana violet|Kristalna ljubičasta]] (njem. ''Krystallviolett''), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se ''Echtsaureviolett 10B'', C. I. 42571. ''Patentblau AE'', C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je ''Brillantindocyanin 6B'', C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer ''Spritblau T'', C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima ''Alkaliblau'' (C.I. 42750), [[vodeno plava]] ili ''Wasserblau'' (C.I. 42755) i ''Tintenblau'' (C.I. 42780).