|
[[Datoteka:Krka15.jpg|350px|desno|mini|Manastir Krka]]
'''Manastir Krka''' je današnji [[manastir]] [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpske pravoslavne crkve]], osnovan 1577. godine<ref>Ante Jurić, "Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu", Matica hrvatska, Skradin, 2004. str. 100., "''Zaključimo: manastir Krka osnovan je 1577. godine, vjerojatno »na mjestu gdje je, moguće, bilo ranijih oblika kultnog života«, na što upućuju i same katakombe ispod [[Crkva|crkve]] i manastira.''"</ref>, koji se nalazi u dolini rijeke [[Krka|Krke]], tri i pol kilometra istočno od naselja [[Kistanje|Kistanja]], u širokoj dragi. Do 17. je stoljeća pripadao [[franjevci]]ma{{fact}}, koji su tamo boravili usprkos čestim napadima [[Osmansko Carstvo|Turaka]] koji su ga nekoliko puta palili.<ref name="Slobodna Dalmacija">[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/manastir-krka-je-jos-jedan-mit-s-kojima-su-opjednuti-srpski-povjesnicari-politicari-i-vjerski-velikodostojnici-284792 "Manastir Krka" je još jedan mit s kojima su opjednuti srpski povjesničari, političari i vjerski velikodostojnici], slobodnadalmacija.hr, pristupljeno 23. studenog 2020.</ref> Nakon preseljenja franjevaca u [[Zadar]]{{fact}}, [[samostan]] se uskoro daje na korištenje novopristiglom [[Pravoslavlje|pravoslavnom]] stanovništvu{{fact}}. Uz [[manastir Krupa|manastire Krupu]] i [[Manastir Dragović|Dragović]], Krka je najveći i najpoznatiji pravoslavni manastir u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].
Od 2012.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/180440/Default.aspx ''Po ukazanoj crkvenoj potrebi, a na osnovu osobne molbe, Njegovo preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije svojim razriješio je u ponedjeljak dužnosti starješine manastira Krka, Arhimandrita Germana (Aleksandra) Bogojević - priopćila je putem svoga internetskog portala Eparhija dalmatinska.''], objavljeno 10. srpnja 2012., pristupljeno 14. rujna 2015.</ref> [[iguman]] manastira je [[arhimandrit]] Nikodim Kosović.<ref>[http://www.dw.com/bs/%C5%A1utnja-o-antifa%C5%A1istima-u-mantiji/a-18696515 ''S njim se slaže arhimandrit Nikodim Kosović, iguman Svetoarhangelskog opštežiteljnog manastira Krka.''], Jerko Bakotin, objavljeno 6. rujna 2015., pristupljeno 14. rujna 2015.</ref>
== Povijest ==
Prema [[Legenda|legendi]]točnim povijesnim podatcima manastir Krka nastao je, kao [[Katoličanstvo|katolički]] [[samostan]], na mjestu gdje su se nalazile [[Katakomba|katakombe]], u kojima je, prema predaji, [[apostol]] [[sveti Pavao|Pavao]] propovijedao [[kršćanstvo]] u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista.<ref>[https://www.matica.hr/vijenac/563/srbi-u-hrvatskoj-moraju-se-odluciti-za-hrvatsku-ili-geto-24846/ Srbi u Hrvatskoj moraju se odlučiti za Hrvatsku ili geto], matica.hr, pristupljeno 23. studenog 2020.</ref> Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u [[romanika|romaničkom]] stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih.<ref name="Pekić-66">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 66.]</ref><ref>Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982, str. 59.</ref><ref>Dasen Vrsalović, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1963, ser. III, sv. 8-9, 269.)</ref><ref>[[Ivo Pilar]], O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 28/1931, sv. 1, str. 31.-32.</ref> Napisi [[Stjepan Gunjača|Stipe Gunjače]], Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.<ref name="Pekić-66"/>
Pravoslavni samostan je sagrađenizgrađen na temeljima rimokatoličkog samostana.<ref name="Japundžić">dr. [[Marko Japundžić]]: ''Tragom hrvatskoga glagolizma'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., {{ISBN|978-953-151-060-1}}, str. 51.-54.</ref><ref>Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, Zagreb, 1964., str. 251.</ref>
U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen [[1317.]] godine za vrijeme vladavine [[kralj]]a [[Stefan Uroš II.|Milutina]], madapremda ne postoji nikakav dokument, ni povelja nitini posredan izvor koji ukazuje na to. [[Milorad Panić Surep]] je 1965. u [[Zograf]]u objavio rad da postoji jedan falsificiran zapis da je car [[Stefan Uroš IV. Dušan|Dušan]] [[1342.]] godine obnovio manastir. Milaš pominjespominje [[Povelja|gramatu]] iz [[1497.]], madaiako tu gramatu nitko nije vidio. Podatci na koje se poziva su iz, vjerojatnonavodno napisanog, ali kasnije izgubljenog [[Simeon Končarević|Končarevićevog]] ''"[[Kronika|Ljetopisa]] građanskih i crkvenih događaja"'' s opisom srpske i pravoslavne povijesti u Dalmaciji do [[1754.]] <ref name="A1">{{cite web |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9858/|title=Simeon Končarević|work=hbl.lzmk.hr/|accessdate=20. studenog 2020.|quote=|language=hrvatski|trans-title=Simeon Končarević}}</ref>. Također, nitko od povjesničara nije vidio taj ljetopis pa, osim vjerojatnoćevjerojatnosti da je napisan, ne postoje nikakvi dokazi o njegovom postojanju.
Iznad glavnog ulaza u manastir nalazi se kamena ploča sas natpisom iz, kako legenda kaže,navodno [[1402.]] godine. Međutim,Natpis ostojeje ozbiljne indicije da jevidno krivotvorenakrivotvoren. Pretpostavlja se da je ploča izvorno postavljena u crkvi i ubrzo je prenesena iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin je navodno izvršio arhimandrit Jerotej Kovačević [[1859.]] godine,<ref name="Slobodna {{fact}}Dalmacija"/> čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je postavljen na to mjesto, kameni natpis postaje znan. Pošto je autentičnost napisa bila sumnjiva, dr [[Luka Jelić]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 65.]</ref> je pozvao da se natpisi svih manastira u Dalmaciji sustavno ispitaju. Njegov poziv nije bio prihvaćen. Vladika [[Nikodim Milaš]] reagirao je na neznanstveni način, te je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije«, [[1402.]] godina postala godina za koju su svi vjerovali da je stvarna godina postavljanja kamene ploče, tako da nitko nije sumnjao u točnost cijelog teksta pa, shodno temu, i te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na falsifikat su [[Milenko Pekić]],<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57.-67.]</ref> Dušan Berić<ref>Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2</ref><ref>Dušan Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16.</ref><ref>Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182.</ref> i [[Milan Radeka]],<ref>Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174.</ref> čije su procjene datirale starost natpisa za cijela tri stoljeća kasnije. Natpis na ploči navodi 1402. godinu, a ista je napisana arapskim brojkama, što se ne može povezati s pravoslavnim podrijetlom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno sasvim različito datiranje.<ref name="Pekić-58">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 58.]</ref> Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.<ref name="Pekić-58"/>
Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, no nikako ne potvrđuju da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine.<ref name="Pekić-59">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 59.]</ref>
Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za katolički samostan. Više puta spaljen je i uništen od strane [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Usprkos tome samostan nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja. Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "''se priznaju Hrvatima i katolicima''".<ref name="Japundžić"/><ref name="Marčinko">[http://www.vjesnik.com/Pdf/1999%5C08%5C19%5C15A15.PDF Vjesnik] Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana</ref>. Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa [[Inocent X.]] [[1655.]] dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećeredaca glagoljaša]].
Najstarija godina koja pominjespominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da je uvedenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki bilo u razdoblju od 1598. do 1642. godine.<ref name="Pekić-59"/>
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "''žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika''"<ref name="Japundžić" /><ref name="Marčinko" />.
|
