Gorski Karabah: razlika između inačica

'''Gorski Karabah''', u hrvatskim i drugim zapadnim izvorima često spominjan pod ruskim imenom '''Nagorno-Karabah''', ([[Armenski jezik|armenski]]: ''Արցախ'', tj. '''Artsakh''' ili ''Լեռնային Ղարաբաղ'', tj. Lernayin Gharabagh, [[Azerski jezik|azerski]]: '''''Dağlıq Qarabağ''''', [[Ruski jezik|ruski]]: ''Нагорный Карабах'', Nagornij Karabah)<ref>[https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42793 Nagorno-Karabah], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupljeno 20. svibnja 2020.</ref> nepriznata je država koja se nalazi u [[Zakavkazje|Zakavkazju]] čiju neovisnost priznaju tri također nepriznate države koje nisu članice [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] ([[Aphazija]], [[Južna Osetija]], [[Pridnjestrovlje]]). Pod kontrolom Gorskoga Karabaha nalazi se većina bivše [[Gorskokarabška autonomna oblast|Gorskokarabške autonomne oblasti]] s [[Pojas bezopasnosti Gorskog Karabaha|područjem uz nju]]. Gorski Karabah [[de jure]] dio je [[Azerbajdžan|Azerbajdžana]]. Gorski Karabah graniči s [[Armenija|Armenijom]] na zapadu, [[Azerbajdžan]]om na sjeveru i istoku te s [[Iran|Iranom]] na jugu. Glavni grad Gorskoga Karabaha je [[Stepanakert]]. Mirovnim ugovorom između Armenije i Azerbejdžana iz listopada 2020. god., govori se o Gorskom Karabahu kao o teritoriju kojega kontrolira Armenija - tj. ne kao o nekoj samostalnoj državi, niti o državnom teritoriju Armenije.

DržavaZemlja je u prosjeku gorska. Prosječna visina iznosi oko 1100 metara iznad [[nadmorska visina|nadmorske visine]]. StanovništvoVećinsko većinskostanovništvo su [[Armenci]]., a Najčešćinajčešći [[materinski jezik]] je [[armenski jezik|armenski]]. Vodeni tokovi pripadaju porječju [[Kura|Kure]] i [[Araks]]a. Niži dijelovi gorja obrasli su [[stepa]]ma, koje u višim predjelima prerastaju u listopadnu šumu. Stanovništvo se najviše bavi ekstenzivnim [[ratarstvo]]m, [[Voćarstvo|voćarstvom]], [[vinogradarstvo]]m i uzgojom stoke.<ref>[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=42793] Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 29. rujna 2020.</ref> Većina stanovništva su [[kršćani]], najveći broj pripada [[Armenska apostolska Crkva|Armenskoj apostolskoj Crkvi]]. Neki povijesni [[manastir]]i popularne su turističke atrakcije, većinom ih posjećuje [[armenska dijaspora]], budući da se većina prometa može održati samo između [[Armenija|Armenije]] i Gorskoga Karabaha.

Gorski Karabah je bio predmetom teritorijalnog spora između [[Azerbajdžanska Demokratska Republika|Azerbajdžanske Demokratske Republike]] i [[Republika Armenija (1918. – 1920.)|Prve Republike Armenije]] odmah od [[1918.]] godine, kada su obje države postale neovisnosnim od [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]]. Oko regije izbio je tada [[Armensko-azerbajdžanski rat]].

Godine [[2020.]] u [[Sukobi u Gorskom Karabahu 2020.|Gorskom Karabahu ponovno je došlo do sukoba između Armenije i Azerbajdžana]]. Nakon što su ozbiljni sukobi između armenskih snaga (službeno: oružanih snaga Gorskog Karabaha) trajali od 27. rujna 2020. god. i oružanih snaga Azajberdžana, koje su poduzele opsežan napad na Gorski Karabah, te je sa svake strane bilo po više od 2 tisuće poginulih i dvostruko više ranjenih,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.reuters.com/article/uk-armenia-azerbaijan-russia-un/russia-says-discussing-u-n-presence-in-nagorno-karabakh-as-its-troops-deploy-idUKKBN27T2C0|title=Russia says discussing U.N. presence in Nagorno-Karabakh as its troops deploy|author=13. studenog 2020.|date=|work=|language=|publisher=Reuters|accessdate=25. studenog 2020.}}</ref> uz pokroviteljstvo Rusije je postignut mirovni sporazum između Armenije i Azerbejdžana (predstavnici Gorskog Karabaha uopće nisu sudjelovali u sporazumu), koji je stupio na snagu 10. studenog 2020. god., u kojemu najvažniji dio izrijekom govori da će Republika Armenija vratiti Okrug Kalbahar Azerbajdžanu do 15. studenog 2020, a Okrug Lačin do 1. prosinca. Lačinski koridor (širine 5 km), koji omogućuje pristup iz Gorskog Karabaha prema Armeniji i koji prolazi pored grada Šuše, biti će pod kontrolom mirovnog kontingenta Ruske Federacije, sastavljenog od 1.960 ruskih vojnika. Mandat ruskog mirovnog kontingenta ugovoren je na 5 godina, uz mogućnost njegovog produženja ukoliko se tom produženju ne usprotivi jedna od strana.<ref>{{Citiranje weba|url=http://en.kremlin.ru/events/president/news/64384|title=Statement by President of the Republic of Azerbaijan, Prime Minister of the Republic of Armenia and President of the Russian Federation|author=|date=10. studenog 2020.|work=|language=engleski|publisher=ured Predsjednika Rusije|accessdate=25. studenog 2020.}}</ref>

Makar je objektivno Azerbajdžan priznao vlast Armenije nad Gorskim Karabahom, i dopustio da snage Rusije jamče sigurnost tog armenskog područja tako da budu raspoređene na teritoriju Azerbejdžana, Azerbejdžanci su mirovni ugovor slavili kao svoju pobjedu u ratu,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.rferl.org/a/azerbaijan-celebrates-victory-armenia-in-crisis-after-nagorno-karabakh-deal/30941120.html|title=Azerbaijan Celebrates 'Victory,' Armenia In Crisis After Nagorno-Karabakh Deal|author=Ron Synovitz|date=10. listopada 2020.|work=|language=engleski|publisher=Radio Free Europe|accessdate=25. studenog 2020.}}</ref> a Armenci su napuštanje slabo nastanjenih područja oko Gorskog Karabaha s kojih su 1990.-ih godina protjerani Azerbejdžanci - doživjeli kao katastrofu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://bylinetimes.com/2020/11/12/rage-and-grief-as-armenia-loses-its-war-with-azerbaijan/|title=RAGE & GRIEF Armenia Losesits War With Azerbaijan|author=Tom Mutch|date=12. studenog 2020.|work=|language=engleski|publisher=Blyne Times|accessdate=25. studenog 2020.}}</ref> Kako Azerbeijdžan nije izrijekom priznao armenski suverenitet nad Gorskim Karabahom, a Armenci nisu posve sigurni hoće li Ruska Federacija efikasno štititi mirovni ugovor (zapravo njen mirovni kontingetnkontingent ima mandat jedino da štitidrži prohodnim koridor kojim se iz Armenije putuje u Gorski Karabah, i to samo slijedećih 5 godina), strahuje se od nekog budućeg rata, u kojemu bi Azerbeijdžan mogao zauzeti sav taj teritorij.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.msn.com/en-us/news/world/armenian-forces-in-nagorno-karabakh-mourn-a-lost-war-but-doubt-that-peace-will-last/ar-BB1bhhqN|title=Armenian forces in Nagorno-Karabakh mourn a lost war but doubt that peace will last|author=Liz Cookman, Robyn Dixon|date=23. studenog 2020.|work=|language=engleski|publisher=The Washington Post|accessdate=25. studenog 2020.}}</ref>

Gorski Karabah je formiran kao [[predsjednički sustav|predsjednička]] [[demokracija]] (nakon preobrazbe iz [[polupredsjednički|polupredsjedničke]] [[demokracija|demokracije]] nakon [[Ustavni referendum Gorskog Karabaha 2017.|referenduma iz 2017. godine]]) s [[Naodna skupština Gorskog Karabaha|jednodomnom narodnom skupštinom]]. PremaGospodarski nekimai Gorskiu Karabahsvakom jedrugom toliko ovisan o [[Armenija|Armeniji]] dapogledu je na mnogo načina Gorski Karabah je [[de facto]] dio Armenije.<ref>Hughes, James (2002). Ethnicity and Territory in the Former Soviet Union: Regions in Conflict. London: Cass. p. 211. {{ISBN|978-0-7146-8210-5}}. Indeed, Nagorno-Karabakh is de facto part of Armenia.</ref><ref>Cornell, Svante (2011). Azerbaijan Since Independence. New York: M.E. Sharpe. p. 135. {{ISBN|978-0-7656-3004-9}}. Following the war, the territories that fell under Armenian control, in particular Mountainous Karabakh itself, were slowly integrated into Armenia. Officially, Karabakh and Armenia remain separate political entities, but for most practical matters the two entities are unified.</ref>