Istarski ugljenokopi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
stil
Redak 34:
[[Datoteka:Rudari_na_otkopu.jpg|mini|Utovar ugljena na otkopu.]]
 
Sredinom šezdesetih počinje kriza plasmana ugljena, proizvodnja je prepolovljena što rudnike dovodi u teško ekonomsko stanje i poslovanje s gubicima. S obzirom na to daJer je najviše teškoća bilo s prodajom sitnog ugljena, prihvaćen je prijedlog izgradnje termoelektrane u [[Plomin|Plominu]], snage 125 MW uz godišnju potrošnju od 250 tisuća tona ugljena. [[TE Plomin]] je izgrađena i [[1971.]] puštena u redovnu proizvodnju. Međutim zbog vrlo niske cijene tekućih goriva, kratko nakon početka rada TE Plomin, u tadašnjoj Elektroprivredi su počeli raditi na projektima za prijelaz elektrane na naftu. Ugljenokopi su se odjednom našli u bezizlaznoj situaciji.
 
Godine [[1971.]] donesen je zakon o supstituciji ugljenokopa u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], temeljem kojeg je do konca [[1975.]] rudarsku djelatnost trebalo nadomjestiti drugim djelatnostima. Rudarstvo polako posustaje, a industrija i još više turizam počinju svoj znakoviti pohod na tlu Labinštine. U međuvremenu [[1973.]] počinje svjetska energetska kriza, proizvodnja u ugljenokopima oživljava, sredinom sedamdesetih započinje izgradnja novih rudnika Ripenda i Tupljak. Rudnik u Tupljaku u probni je rad svečano pušten 2. ožujka [[1983.]] godine.