Geza Tikvicki: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci |
m →Etiketiranje Tikvickog kao liberala i autonomaša: Ispravan oblik, replaced: i t.d. → itd. |
||
Redak 42:
Potom su uslijedile i nove kritike, u kojima se Tikvickog i ostale optuživalo da se "dovodi u pitanje osnovni kurs", a da je to to zapravo "''vid prikrivenog otpora kursu SK Vojvodine na liniji SK Jugoslavije i riječi druga Tita''". Tito je prešutno stajao sa strane po pitanju ovih prozivki i napada na vojvođansko rukovodstvo, suglasivši se tako sa svime što se govorilo i činilo protiv tih ljudi. Samo spominjanje da se "protivi Titovim riječima" je bila u ono vrijeme opasno teška optužba. Učinak toga je bio da je "''je etiketa liberal te godine izazivala po Vojvodini bezmalo isti strah kao prethodne (1972) godine dijagnoza Variola vera - velike boginje.''". Uslijedila su daljnja montiranja i kritiziranja, u kojima se napadnute dužnosnike optuživalo i za stvari koje su proturječile jedna drugoj. To je išlo dotle, da je bilo očito da partijskim tvrdostrujašima nije bilo dosta što su oduzeli položaje napadnutih političar i odbace politiku iznapadanih kolega, nego su htjeli po svaku cijenu ukaljati i poniziti ih.<ref name="Okupljanje"/>.
Optužbe su narasle do toga da su "''optuženi za liberalizam, tehno-menadžerstvo, evropejstvo, forsiranje stručnosti na račun klasno-revolucionarnog kriterijuma
Udar na dotadašnji vojvođanski i novosadski politički vrh kojim su [[puč]]istički preuzeli vlast su vodili Stevan Doronjski (blizak Titu), [[Radovan Vlajković]], [[Dušan Alimpić]], [[Nikola Kmezić]] i drugi. Iako je napadnutima jedino ostalo braniti se istinom i znanjem, Titovo prešutno svrstavanje uz klevetnike je presudilo.<ref name="Naša borba"/>.
| |||