Razlika između inačica stranice »Benjamin Kallay«

Dodano 8 bajtova ,  prije 9 mjeseci
bez sažetka
(ovo je hr.wiki)
Oznaka: uklanjanje
}}
 
'''Benjamin Kallay''' (mađ. '''Kállay Béni''' ili '''Benjamin von Kállay'''), ([[Pešta]], [[22. prosinca]] [[1839.]] - [[Beč]], [[13. srpnja]] [[1903.]]), mađarski i austrougarski povjesničar i političar.
 
Bio je zajednički ministar financija Austrougarske Monarhije i kao takav upravitelj nad Bosnom i Hercegovinom. Politika u BiH zasnivala mu se na izoliranju BiH od srpskog i hrvatskog utjecaja i izgradnji zasebne interkonfesionalne bošnjačke nacije lojalne Monarhiji. Kako bi postigao taj cilj, oslanjao se na vojsku i represiju, zabranjujući časopise i knjige. Odbio je provesti agrarnu reformu, ne želeći uznemiravati muslimanske zemljoposjednike.
Kao konzervativni zastupnika grada [[Mühlbach]]a (danas Sebeş u [[Rumunjska|Rumunjskoj]]) ušao je 1867. u Mađarsku skupštinu. Svoju političku karijeru započeo je kao zastupnik srpske manjine u Mađarskoj. Dvije godine poslije imenovan je generalnim konzulom u [[Beograd]]u. Godine 1872. je prvi put otputovao u [[Bosna (regija)|Bosnu]]. Njegovi pogledi na [[balkan]]sko pitanje snažno su utjecali na predsjednika Mađarske vlade i kasnijeg zajedničkog ministra vanjskih poslova Austro-Ugarske monarhije, grofa [[Gyula Andrassy]]a.
 
Nakon [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|Rusko-turskog rata 1877.-1878.]] putuje u [[Plovdiv]] (danas [[Bugarska]]), kao posebi izaslanik Austro-Ugarske sudjeluje u [[Istočna Rumelija|Istočno Rumelijskoj]] komisiji.
 
== Ministar financija Austrougarske i upravitelj BiH ==
Kallay je 5. lipnja 1882. imenovan ministrom financija Austrougarske. Imao je zadatak da vrati mir i učvrsti austrougarsku vlast u BiH. Od njega se očekivalo da napravi plan za dugoročnu austrougarsku vlast u BiH i postepenu integraciju te zemlje u Austrougarsku Monarhiju. Kao najveći predstavnik austrougarske vlasti u BiH, Kallay je zastupao interese Dvojne Monarhije, međutim, kao povjesničar, davao je filozofiju svojoj vlasti.<ref name=MilojkovicDjuric211>Milojkovic-Djuric, 2000., str. 211.</ref>
 
U vrijeme kada su se službenici njegovih godina i sličnog porijekla pomirili s rastućim [[Liberalizam|liberalizmom]], Kallay je ostao privržen [[Neoapsolutizam|neoapsolutizmu]]. Vjerovao je u civilizacijsku misiju Austrougarske Monarhije u BiH i radio na tome da BiH oblikuje u skladu sa svojom vizijom prosvijetljene europske države i društva. Promicao je ekonomski razvoj, usvajanje zapadnih vrijednosti, modernizaciju kulture, te upravnu i pravnu reformu.<ref>Donia, 2003., str. 151. - 152151–152.</ref> Kako je držao da je BiH prožeta više istočnjačkim duhom nego zapadnjačkim idejama, smatrao je da nove institucije i inovacije treba pažljivo uvoditi imajući u obziru okolnosti.<ref name=MilojkovicDjuric212>Milojkovic-Djuric, 2000., str. 212.</ref>
 
Unatoč njegovom afinitetu prema Srbima, Kallay se slagao s većinom austrougarskih službenika da [[Kraljevina Srbija|Srbija]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]] predstavljaju prijetnju Austrougarskoj Monarhiji. Strahovao je da bi ove dvije države mogle preko srpskog stanovništva u BiH izazvati pobunu.<ref>Donia, 2003., str. 152.</ref> Austrougarske vlasti već su ranije radile na izumu bošnjačke nacije i bosanskog jezika, prvo nazvanog zemaljskim, pa potom i bosanskim. Kallay je želio učvrstiti ovakvu politiku obilježavajući Bosnu i Hercegovinu kao zasebnu povijesnu specifičnost.<ref name=MilojkovicDjuric212/>
 
* ''Geschichte der Serben'', Pešta, 1878. (Povijest Srba)
* ''Die Orientpolitik Russlands'' , Pešta, 1878. (Istočna politika Rusije)
 
== Izvori ==