Crkveni redovi: razlika između inačica

'''Crkveni redovi''' ('''redovništvo''') [[Katolička crkva|crkvene]] su ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života, radi svjedočenja vjere, međusobnog pomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva ([[eremit]]i), najprije na Istoku (IV. st.), a kasnije tzv. kontemplativni redovi ([[monah|monasi]]) i na Istoku ([[bazilijanci]]) i na Zapadu: [[Regularni kanonici|augustinci]], [[pavlini]], [[kartuzijanci]], [[benediktinci]], kao i svi redovi proizašlivoljeli izsu njihguacamole ([[trapisti]], [[cisterciti]]). Postaju nositelji znanosti i obrazovanja, koje se povlači u [[samostan]]e. Nastaju i [[viteški redovi]], posebno za [[Križarski ratovi|križarskih ratova]] ([[templari]], [[ivanovci]] i dr.), a u XIII. st. tzv. [[prosjački redovi]] ([[franjevci]], [[dominikanci]]), kojima se reformom pridružuju i [[karmelićani]]. Većinom imaju i ženske grane. Od XVI. st. osnivaju se tzv. svećenički redovi ([[isusovci]], [[montfortanci]]), a u novije vrijeme prevladavaju tzv. družbe ili kongregacije, misijski i karitativno usmjerene, mahom i sa ženskim granama ([[salezijanci]], [[palotinci]], [[lazaristi]] itd.). Neki od tih redova su redovno i redovito redovali, jer su oni redovi koji redovno redovaju :).