Razlika između inačica stranice »Bitka kod Harana«

 
== Politička pozadina u Rimu ==
Rat u [[Partsko Carstvo|Partskom Carstvu]] rezultat je političkih dogovora [[Trijumvirat|Prvog trijumvirata]] između [[Marko Licinije Kras|Marka Krasa]], [[Pompej Veliki|Gneja Pompeja]] i [[Gaj Julije Cezar|Julija Cezara]]. U [[ožujak|ožujku]] i [[travanj|travnju]] [[56. pr. Kr.]] održani su sastanci u RaveniRavenni i LuciLucci, u Cezarevoj provinciji [[Galija (rimska provincija)|Galiji]], u cilju da se učvrsti poljuljano parterstvo stvoreno četiri godine ranije. Dogovoreno je da će [[trijumvirat]] pomagati jedan drugome u održavanju političke moći i utjecaja; Cezarove kontrole nad [[Galija (rimska provincija)|Galijom]] uoči izbora [[55. pr. Kr.]], odnosno zajedničke Krasove i Pompejeve druge kandidature za rimskog [[konzul]]a. Dogovor je uključivao međusobnu vojnu, financijsku i političku potporu. Nakon uspjeha na rimskim političkim izborima, dogovoreno je da će Pompej upravljati [[Španjolska|španjolskim]] provincijama, dok je Krasu pripala kontrola nad [[Sirija|Sirijom]], što je impliciralo uključivanje u rat protiv [[Partsko Carstvo|Partskog Carstva]].
Ekstremno bogatom Marku Krasu bilo je oko šezdeset godina kada se odlučio upustiti u sukob s [[Partsko Carstvo|Partima]]. Antički povjesničari poput [[Plutarh]]a često ističu Krasovu pohlepu kao glavni motiv za ratovanje<ref>http://classics.mit.edu/Plutarch/crassus.html</ref>. Iako je bio najbogatiji čovjek [[Antika|antičkog doba]], nije stekao vojnu reputaciju u [[Rim]]u unatoč uspješnom gušenju [[Spartak]]ove robovske pobune. Plutarh spominje kako je sam Cezar dao moralnu potporu u Krasovom nastojanju na napadne Parte, ocijenjujući takav pohod respektabilnim i nimalo konkurentskim njegovim osobnim vojnim pohodima. [[Ciceron]] pak dodaje još jedan razlog; Krasovu ambiciju da pobjedom nad [[Partsko Carstvo|Partima]] izjednači vojnu slavu s [[Gaj Julije Cezar|Cezarom]] koji je uspješno pokorio Galiju<ref>http://classics.mit.edu/Plutarch/crassus.html</ref>.
Neki Rimljani su se bunili protiv rata s [[Partsko Carstvo|Partima]]. [[Ciceron]] je taj pohod nazvao ''nulla causa'' (ratom bez opravdanja), jer [[Partsko Carstvo]] nije bilo prijetnja Rimu. Protiv pohoda se bunio i tribun Ateius Capito, koji se javno gnušao protiv te opcije.