U mnogim državama, uključujući veći dio Europe i Južne Amerike (osim [[Brazil]]a), nedjelja je posljednji dan tjedna. U ostalim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, smatra se za prvi dan, tradicionalni pogled izveden od starih [[Židovi|Židova]], [[Egipat|Egipćana]] i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]].
Nedjelja se smatra svetom među većim dijelom kršćana i često dan odmora i odlaska u crkvu. U [[Deset Božjih zapovijedi|četvrtojtrećoj Božjoj zapovijedi]] iz [[Biblija|Biblije]], prema kojoj se ravnaju [[Židovi]] i [[Adventisti sedmog dana]], piše da se treba svetkovati sedmi dan tjedna koji je Bog odredio danom odmora, [[Sabat]]. Prema [[Novi zavjet|Novom zajvetuzavjetu]] kršćani se sastaju prvi dan u tjednu (nedjeljom) u spomen na [[Isus]]ova uskrsnuća. Rimski car [[Konstantin I. Veliki]] je nedugo nakon obraćanja na kršćanstvo [[Konstantinov edikt|Konstantinovim ediktom]] uveo ''venerabili die Solis'' (lat. "časni dan Sunca") kao obvezni dan za svetkovanje.<ref>''[[Encyclopædia Britannica]]'', XI. izdanje, kartica "Nedjelja"</ref> Taj dan su slavili i štovatelji boga [[Sol Invictus|Nepobjedivog Sunca]] (čiji je [[kult]] službeno uveo car [[Aurelijan]], a štovao ga je i sâm Konstantin<ref>http://hr.wikipedia.org/Sol_Invictus</ref><ref>Ilustracija kovanice iz Jocelyn M.C. Toynbee, ''Roman Medallions'' (1944., ponovno izdano 1987.)</ref>) i [[Mitra|Mitre]] (glavnog boga grčko-rimske misterijske religije mitraizma).<ref>prof. Gilbert Murray, Oxford University: ''History of Christianity in the Light of Modern Knowledge'', str. 73.-74.</ref>
