Wikipedija

Delmati: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Još jedan od Lovrićevih uradaka
Oznaka: zamijenjeno preko 90 % teksta
Redak 1:
{{radovi24}}
[[Datoteka:Ilirska plemena.svg|mini|300px|<center>Karta koja prikazuje približan razmještaj ilirskih plemena i njihove susjede.]]
'''Dalmati''' (lat. ''Dalmatae'', grč. ''Delmatoi'') su antička [[etnogrupa]] koja je nastavala današnju srednju [[Dalmacija|Dalmaciju]] i zapadnu [[Hercegovina|Hercegovinu]] između rijeka [[Krka|Krke]] i [[Neretva|Neretve]], gdje se pojavljuju od 4. stoljeća pr. Kr. Po razdiobi naroda u rimsko doba, Dalmati se smatraju [[Iliri]]ma u širem smislu, pa ne ulaze u sastav kasnijega Ilirskog kraljevstva uz južni [[Jadransko more|Jadran]]. Po njima se potom zove rimska provincija ''[[Dalmatia]]'' i današnja Dalmacija.
 
== Borbe s Rimljanima ==
Uzastopni napadi Dalmata na ovdašnje rimske saveznike tj. susjedne [[Liburni|Liburne]] i stare [[Grci|grčke]] gradove srednjeg Jadrana ([[Issa]], [[Far]] i [[Salona]]), poslužili su [[Rimljani]]ma kao povod za više uzastopnih ratova protiv ratobornih Dalmata, u svrhu osvajanja i pacifikacije istočnog Jadrana te konačno pripajanje tih zemalja u [[Rimsko Carstvo]]. Prvi Dalmatinski rat Rima trajao je od god. 156.- 155. pr. Kr. kada je [[konzul]] [[Scipion Nasica]] zauzeo i razorio dalmatsku prijestolnicu ''[[Delminij]]'' na [[Duvanjsko polje|Duvanjskom polju]]. Nakon ponovnog ustanka Dalmata drugi sličan rat vodio je 119.- 117. pr. Kr. konzul [[Cecilije Metel]] (''Caecilius Metellus''). Nakon toga su se Dalmati oporavili i proširili na more, pa je u trećemu Dalmatskom ratu od 78.- 76. pr. Kr. prokonzul [[Gaj Koskonije]] (''Caius Cosconius'') osvojio lučki grad ''Salona'' ([[Solin]]).
[[Datoteka:HellenisticIllyrianCavalry.jpg|desno|mini|200px|<center>Dalmatski konjanik iz helenizma (umjetnička rekonstrukcija).]]
Godine [[50. pr. Kr.]] Delmati i njihovi saveznici su zazuzeli [[Promona|Promonu]]. Nakon odbijanja vraćanja utvrde Liburnima, Rim je poslao do Promone "jednu jaku vojsku" koju Delmati poraziše i "poubijaše do kosti do poslijednjeg čovjeka", kako je zabilježio [[Apijan iz Aleksandrije]]. Gotovo cijela legija je ležala mrtva na bojnome polju. Potom opet slijede novi ustanci Dalmata koji su u rimskom građanskom ratu (49.- 44. pr. Kr.) bili kao saveznici na strani [[Pompej]]a protiv [[Cezar]]a, nakon čega se oblikuje moćno Rimsko Carstvo. Zatim se većina Ilira ujedinjuje oko borbenih Dalmata u zajedničkom ustanku protiv rimske vlasti, pa tad slijedi zadnji i četvrti Dalmatski rat rimskog cara [[Oktavijan]]a protiv Ilira 34.- 33. pr. Kr., koji završava osvajanjem nove dalmatske prijestolnice [[Klis]]a (potom nazvan rimski ''Soetovio''). Posljednji neuspješni ustanak su Iliri, među kojima su bili i Dalmati digli protiv rimske vlasti pod vodstvom [[Baton]]a od 6-9 god. n.e.
 
== Kultura i gospodarstvo ==
[[Arheologija|Arheološki]] nalazi dalmatske kulture upućuju da su oni bili na kulturnom prijelazu između pravih južnih Ilira i sjevernijih Panonaca, pa se uvjetno mogu svrstati kao ''"Poluiliri".'' U političkom pogledu se oni pojavljuju samo kao [[plemenski savez]], ali nikada nisu oblikovali posebnu državu s pravim vladarima. Nakon njihove povijesno potvrđene pojave od 4. st., Dalmati se razvijaju kao izrazito ratnička etnogrupa koja na zapadu potiskuje starije Liburne preko rijeke Krke, a na istoku ilirske ''Ardijejce'' i ''Daorse'' preko Neretve.
 
Izuzev moćnoga i raznolikog naoružanja uz njihove grobove, u kulturnom pogledu su inače Dalmati bili vidljivo primitivniji od njihovih starijih susjeda. Jedino njihovi plemenski poglavice su stanovali u zidanim kamenim kućama, a kod [[Livno|Livna]] su nedavno nađeni i kameni [[mauzolej]]i s grobovima tih dalmatskih čelnika. Ostali Dalmati su većinom bili polunomadski sezonski stočari koji su najviše boravili i spavali u brojnim prirodnim pećinama Dinarskog [[krš]]a. Dalmati su bili najveći majstori na istočnom Jadranu u izgradnji mnogobrojnih kamenih [[gradina (tip naselja)|gradina]] za obranu od susjeda i Rimljana, pa su dosad na njihovu bivšem ozemlju nađene ruševine oko 400 manjih tvrđava i pedesetak većih megalitnih gradina.
 
Bili su uglavnom nepismeni i prvi se natpisi kod njih nalaze tek nakon rimskih osvajanja. Njihova plemena većinom su se sastojala od pastira i ratnika kojima su zapovijedali lokalni plemenski poglavice. Osim polunomadskog stočarstva ([[konji]], [[ovce]] i [[koze]]), važan izvor prihoda i egzistencije bili su im uzastopni gerilski ratovi i pljačke susjednih dinarskih plemena i rimskih gradova na obali.
 
== Vjera i božanstva ==
Važnija božanstva starih Dalmata prikazana su na više [[reljef]]a po stijenama srednje Dalmacije, a ruševine njihova kamenog hrama nađene su u [[Imotsko polje|Imotskom polju]]. Glavno i najviše štovano božanstvo njihov je stočni bog Silvan (''Silvanus'') i njegova božanska družica ''Thana''. Ona je bila zaštitnica izvora i često se prikazuje u društvu košute, pa približno odgovara rimskoj [[Dijana|Dijani]] (''Diana''). Treće važno dalmatsko božanstvo bio je ratni bog ''Armatus'' koji odgovara rimskom [[Mars (mitologija)|Marsu]] i grčkom [[Ares]]u. Četvrti bog zla bio je crni nebeski zmaj koji je po njihovu vjerovanju za vrijeme pomrčina proždirao Sunce ili Mjesec, a njegovi reljefi su prikazani pri ulazu pećine na [[Brač]]u (Mužić, 2002.).
 
Najčešći grobovi Dalmata obredne su gomile tipa [[kurgan (grob)|kurgan]] od nabacanog kamenja, koje se i danas često nalaze u Dalmaciji. U nomadsko-patrijarhalnom obrednom kultu pri pokopu Dalmata prilagalo se obilno oružje koje je puno rjeđe u grobovima susjednih Liburna i [[Japodi|Japoda]]. Po rimskim zapisima, Dalmati su bili krajnje praznovjerni i kao neki današnji Dinarci imali su paničan strah od raznih nebeskih pojava (Mužić, 2002.). Bojali su se pogledati zvijezde na nebu da ne umru, a za vrijeme pomrčina bi padali u kolektivni delirij popraćen zvjerskim urlanjem da bi otjerali crnoga nebeskog zmaja koji proždire Sunce ili Mjesec. Pritom su bučno lupali u razne metalne kante, a mnogi bi počinili i kolektivna samoubojstva zbog vjerovanja u skori smak svijeta.
 
== Etničke i jezične veze ==
{{originalne ideje}}
{{točnost}}
Ime Dalmata povezano je s nazivom njihove prve prijestolnice ''[[Delminij|Delminium]]'' (starije ''Delmion'') na Duvanjskom polju. Starija je hipoteza da su oba naziva povezana s novijom albanskom riječi ''delme'' ([[albanski jezik|alb.]] „ovca“), jer su Dalmati bili stočari.
 
Stari izvorni jezik antičkih Dalmata zamalo je nepoznat, osim romaniziranog mjestopisa Dalmacije kojeg su popisali Rimljani. Dok su dalmatski stočari u brdovitom zaleđu [[Zagora|Zagore]] bar dijelom očuvali svoj poluromanski govor i stari stil života, ostali u primorskim gradovima tada su uglavnom romanizirani. Nakon propasti Rima, u ranom [[srednji vijek|srednjem vijeku]], po tim obalnim gradovima iz lokalnoga latinskog dijalekta postupno nastaje romanski [[dalmatski jezik]], koji je bio približno između kasnijeg talijanskoga i rumunjskog, ali je s asimilacijom ovih romanskih potomaka donedavna izumro.
 
Naprotiv, srednjovjekovni potomci starih Dalmata u krškom su zaleđu Dalmatinske zagore bar dijelom očuvali svoj poluromanski ''"morlački"'' govor koji je kasnije nakon djelomičnog slaviziranja nazvan ''„Murlaška besyda.“'' Iz njega je bilo popisano tek 290 riječi, a još u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] do [[Prvi svjetski rat|1. svj. rata]] postojalo je oko 2100 njegovih govornika kao zadnjih kulturnih nasljednika starih Dalmata. Ovi su većinom živjeli kao polunomadski pastiri na planinama oko [[Livanjsko polje|Livanjskog polja]], ali su potom u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] kroz [[20. stoljeće|20. st.]] ti nepodobni neslaveni bili nasilno slavizirani i dijelom su uništeni i raseljeni. Kao jezični trag tih posljednjih Dalmata, danas je preostao samo još čudnovati neslavenski mjestopis (toponimi) mnogih vrhova, sedla i izvora na planinama oko Livna: ''Ayvatat, Bleynadorna, Suturba, Brona, Ozirna, Gareta, Mitra, Zugva, Čamašir, Drul, Yenit, Yunč'' itd.
U zaleđu Posušja postoje toponimi Nuga, Oruga.
 
== Literatura ==
* A. Stipčević: ''Iliri (povijest, život i kultura).'' Školska knjiga, Zagreb 1974.
* M. Zaninović: ''Ilirsko pleme Delmati.'' Godišnjak Centra za balkanološke studije sv. 4-5, Sarajevo 1966-1967.
* J. Wilkies: ''Iliri.'' Laus Izvori 3, Split 2001.
* I. Mužić: ''Hrvati i autohtonost (Slaveni, Goti i Hrvati na teritoriju rimske provincije Dalmacije)''. Dominović, 6. izdanje, Zagreb 2002.
* A.Issa-Fatimi, Z. Yoshamya: ''Kurdo-hrvatsko-kurdski rječnik dijalekata Kurmandji i Dimili i njihove biogenetske paralele.'' Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, Zagreb 2007 (u tisku).
* A.Ž. Lovrić, M. Rac i surad.: ''Šćakavski ikavci u Dalmaciji i Hercegovini (rječnik, kultura i genom)''. Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. 3, Zagreb 2008 (u tisku).
 
{{Iliri}}
 
[[Kategorija:Iliri]]
[[Kategorija:Nestali narodi]]
[[Kategorija:Hrvatska i Hrvati prije seobe]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina prije dolaska Slavena]]
[[Kategorija:Stari narodi i civilizacije]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Delmati"