Hombu dojo (Aikikai): razlika između inačica

[[Morihei Ueshiba]] je došao [[Tokio]] iz Ayabea 1927. godine. Nije imao svoj stalni dojo, nego se isti selio na više lokacija u tom gradu. Zahvaljujući pokroviteljstvu uglednih ljudi Morihei Ueshiba je uspio 1931. osnovati [[dođo|dojo]] u okrugu Wakamatsu-cho, u susjedstvu Ushigome (trenutno poznato kao Shinjuku). Rezultirajuća drvena građevina od 80 tatamija dobila je ime Kobukan (dvorana carskih ratnika). Kada je dovršena, zgrada je poslužila i kao rezidencija obitelji Ueshiba. Pored obitelji Ueshiba, tu je živjelo i oko dvadeset [[uči-deši|uchi-deshija]]. Raspored vježbanja se sastojao od dva sata ujutro i tri navečer. Zbog intenzivnog tempa, kao i zbog prisustva vrlo naprednih vježbača iz drugih vještina, dojo je brzo postao poznat kao "Pakleni dojo Ushigomea". U to vrijeme Kobukan otvara se i nekoliko podružnica u Tokiju i [[Osaka|Osaki]]. Vještina koju je u to vrijeme prakticirao O-Sensei zvala se "Aiki-jujutsu", zatim "Aiki-bujutsu", a kasnije "Aiki-budo".<ref name="guillaumeerard">{{Citiranje www|naslov=History of the Aikikai Hombu dojo|url=https://guillaumeerard.com/aikido/articles-aikido/history-of-the-aikikai-hombu-dojo/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Guillaume Erard|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12.10.2017.|preuzeto=13.12.2019.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

 

[[Datoteka:Kamiza.jpg|thumb|230px|desno|Kamiza (oltar) u Kobukan dojou]]

Godine 1942. godine, [[aikido]] je dobio definitivno ime. S porastom [[japan]]skih ratnih ciljeva, većina Moriheijevih je učenika ratno mobilizirana. Aktivnosti u dojou snižene su na minumum. U tom periodu O-Sensei se povlači u mjesto Iwama. Kako se rat intenzivirao, aktivnosti u dojou su u potpuno prestale, pa je Kobukan poslužio kao sklonište za obitelji koje su izgubile svoje domove zbog čestih [[Sjedinjene Države|američkih]] bombaških napada. Kobukan je bio jedina zgrada u kvartu koja se odupirala bombaškim napadima, zahvaljujući naporima [[Kisshomaru Ueshiba|Kisshomarua Ueshibe]]. On je tokom rata na zahtjev svoga oca ostao u Tokiju. Nekoliko puta je riskirao život kako bi ugasio požare na krovu dojoa. Po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zaklada Kobukai je raspuštena zbog odluke generala [[Douglas MacArthur|MacArthura]] da se prekine sa vježbanjem borilačkih vještina. Kisshomaru se tada seli u Iwamu. Jedno vrijeme zgrada Kobukan koristila se i kao plesna dvorana za okupacijske snage. Posljednja izbjeglica napustila je dojo 1955. godine.