Obični bor: razlika između inačica

Raste u širokom području [[Europa|Europe]] i [[Sjeverna Azija|Sjeverne Azije]], od [[Zapadna Europa|zapadne Europe]] do istočnog [[Sibir]]a, juga do [[Kavkaz]]a i [[Anatolija|Anatolije]], te sjevera do unutar [[Arktički krug|Arktičkog kruga]] u [[Fennoscandia|Fennoscandiji]]. Na sjeveru svog područja javlja se od razine mora do 1,000 m/nm, dok je na jugu svog područja planinsko stablo, koje raste na 1,200–2,600 m/nm. Lako se prepoznaje po kombinaciji prilično kratkih, plavo-zelenih listova i narančasto-crvene kore. <ref name="farjon">Farjon, A. (2005). ''Pines Drawings and Descriptions of the Genus Pinus'' 2nd ed. Brill {{ISBN|90-04-13916-8}}.</ref><ref name="tfl">Trees for Life: [http://www.treesforlife.org.uk/tfl.scpine.html Species profile: Scots pine]</ref>. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je autohtona vrsta drveća u području viših mezofitskih [[šuma]].<ref name="Atlas">Atlas drveća i grmlja, Čedomir Šilić, 1983., pristupljeno 2. rujna 2020.</ref>

U Britaniji se sada prirodno javlja samo u Škotskoj. Povijesni i arheološki zapisi ukazuju da se to događalo i u Walesu i Engleskoj do prije otprilike 300–400 godina, a tamo je izumrlo zbog [[ Pretjerano iskorištavanje|pretjeranog iskorištavanja]] i ispaše; no ponovno je uveden u tim zemljama. Slično povijesno izumiranje i ponovno uvođenje odnosi se na Irsku, Dansku i Nizozemsku.<ref name="tfl"/><ref name="mirov"/><ref name="steven">Steven, H. M., & Carlisle, A. (1959, facsimile reprint 1996). ''The Native Pinewoods of Scotland''. Castlepoint Press.</ref><ref name="bfbi">Carlisle, A., & Brown, A. H. F. (1968). Biological Flora of the British Isles: Pinus sylvestris L. ''J. Ecol''. 56: 269–307.</ref> Je li uistinu izumrlo u Engleskoj, nije poznato. Pretpostavlja se da je možda preživio u divljini dovoljno dugo da stabla koja se koriste u uzgoju u Engleskoj potječu iz izvornih (a ne iz uvoznih) izvora.<ref name="Edlin">Edlin, H. L. (1970). ''Trees, Woods and Man'', 3rd ed. Collins: [[New Naturalist]].</ref> [[William Shakespeare|Shakespeare]] (u ''[[RichardRikard II. (predstavadrama)|RicharduRikardu II.]]'') Bio je upoznat s tom vrstom 1590-ih, kao i [[John Evelyn|Evelyn]] početkom 1660-ih (''[[ Sylva, ili Govor o šumskom drveću i širenju drva|Sylva]]''), i to otprilike u vrijeme kad se u Engleskoj smatralo da izumire bijeli bor, ali kada su i zemljoposjednici započeli saditi kao ukras ili za šumarstvene potrebe.

Škotski bor činio je veći dio [[Kaledonska šuma|kaledonske šume]], koja je nekada pokrivala veći dio [[Škotsko visočje|škotskog visočja]]. Prekomjerno smanjivanje potražnje za [[Drvo (materijal)|drvetom]], požar, prekomjerna ispaša [[ovca|ovaca]] i [[jelen]]a, pa čak i namjerno uklanjanje [[vuk]]ova, sve su to faktori propadanja ove nekada velike šume bora i [[breza]]. Samo razmjerno male površine (17,000 [[hektar|ha]], tek nešto više od 1% od procijenjenih prvotnih 1,5 milijuna ha) ove drevne šume je preostalo, glavni preživjeli ostaci su u šumama [[Šuma Abernethy|Abernethy ]], [[Šuma Rothiemurchus|Rothiemurchus]], [[Šuma Rothiemurchus|Rothiemurchus]] i Crna šuma [[Rannocha]]a. Trenutno su u tijeku planovi za obnavljanje barem nekih područja, a započeli su radovi na ključnim mjestima.<ref name="tfl"/><ref name="steven"/>

Ovo drvo raste do 35 m visine<ref name=Rushforth>{{cite book|first=Keith|last=Rushforth|trans-title=Pocket Guide to Trees|title=Bäume|language=de|location=[[Bern]]|publisher=Hallwag AG|origyear=1980|year=1986|edition=2nd|isbn=978-3-444-70130-6}}</ref> i 1 m promjera debla <ref name=":2">{{Citiranje weba|url=http://www.ontarioinvasiveplants.ca/wp-content/uploads/2016/07/OIPC_BMP_ScotsPine_FINAL_Mar292017_D4.pdf|title=Scots Pine: Best Management Practices in Ontario|archiveurl=|archivedate=|author=Marinich|first=Allison|date=April 2017|work=Ontario Invasive Plants|accessdate=}}</ref>, iznimno preko 45 m i 1.7 m promjera debla na vrlo produktivnim mjestima, a najveće zabilježeno drvo je više od 210 godina staro drvo koje raste u Estoniji i visoko je 46.6 m. [[Drvo]] obiluje [[smola|smolom]]. Ima mnogo formi i geografskih oblika.<ref name="Atlas"/><ref name="tfl"/>

Lako se prepoznaje po kombinaciji prilično kratkih, plavo-zelenih listova i narančasto-crvene kore. <ref name="farjon"/><ref name="tfl"/>

Ostali nazivi koji se ponekad koriste uključuju riški bor, baltički bor, <ref name=":0">{{Citiranje weba|url=https://www.buildingconservation.com/articles/architectural-timber/architectural-timber.htm|title=Architectural Timber: History and Conservation|work=www.buildingconservation.com|accessdate=2020-01-12}}</ref> norveški bor i mongolski bor za var. ''mongolika'' ., "Škotskiškotski bor <ref name=":1">{{Citiranje weba|url=http://hort.ufl.edu/database/documents/pdf/tree_fact_sheets/pinsyla.pdf|title=Pinus Sylvestris Scots Pine|archiveurl=|archivedate=|author=Gilman|first=Edward F.|date=October 1994|work=hort.ufl.edu|accessdate=}}</ref> " je još jedna varijanta uobičajenog naziva, koja se uglavnom koristi u Sjevernoj Americi.

U [[Botanika|botaničkoj]] je literaturi opisano preko 100 [[Sorta (botanika)|sorti]] ''Pinus sylvestris'', ali danas su prihvaćene samo tri ili četiri.<ref name="tpl">{{Citiranje weba|url=http://www.theplantlist.org/tpl1.1/search?q=Pinus+sylvestris|title=The Plant List: ''Pinus sylvestris''|date=2013|publisher=Royal Botanic Garden Kew and Missouri Botanic Garden|accessdate=22 March 2019}}</ref> Razlikuju se samo minimalno u morfologiji, ali s izraženijim razlikama u genetskoj analizi i sastavu [[Smola|smole]] . Populacije u najzapadnijoj Škotskoj genetski se razlikuju od populacije u ostatku Škotske i sjeverne Europe, ali nedovoljno da bi se izdvojile kao zasebna botanička sorta. Stabla na krajnjem sjeveru područja ranije su se ponekad tretirala kao var. ''lapponica'', ali razlike su [[Klina (biologija)|kliničke]] i bez genetske razlike. <ref name="farjon"/><ref name="mirov">Mirov, N. T. (1967). ''The Genus Pinus''. Ronald Press.</ref><ref name="pravdin">Pravdin, L. F. (1969). ''Scots Pine. Variation, intraspecific Taxonomy and Selection''. Israel Program for Scientific Translations (originally published 1964 in Russian).</ref><ref>Langlet, O. (1959). A Cline or not a Cline – a Question of Scots Pine. ''Silvae Genetica'' 8: 13–22.</ref><ref>Kinloch, B. B., Westfall, R. D., & Forrest, G. I. (1986). Caledonian Scots Pine: Origins and Genetic Structure. ''New Phytologist'' 104: 703–729.</ref><ref>Szmidt, A. E., & Wang, X-R. (1993). Molecular systematics and genetic differentiation of ''Pinus sylvestris'' (L.) and ''P. densiflora'' (Sieb. et Zucc.). ''Theoret. Appl. Genet''. 86: 159–165.</ref><ref>Prus-Glowacki, W., & Stephan, B. R. (1994). Genetic variation of Pinus sylvestris from Spain in Relation to Other European Populations. ''Silvae Genetica'' 43: 7–14.</ref><ref>Goncharenko, G. G., Silin, A. E., & Padutov, V. E. (1995). Intra- and interspecific genetic differentiation in closely related pines from ''Pinus'' subsection ''Sylvestres'' (Pinaceae) in the former Soviet Union. ''Pl. Syst. Evol''. 194: 39–54.</ref>  

|commonshr = PinusObični sylvestrisbor

|commonscathr = PinusObični sylvestrisbor

|wikivrstehr = Pinusobičnom sylvestrisboru