Afera Zabern: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{stil}}
[[Datoteka:Zabern_Militärpatrouille.PNG|mini|250px|Pruska vojna ophodnja u Zabernu]]
'''Afera Zabern''' bila je kriza unutarnjopolitičkaunutarnjepolitička koja se dogodila u [[Njemačko Carstvo|Njemačkom carstvu]] koncem 1913. Uzrokovana je političkim nemirima u Zabernu (sada [[Saverne]]), [[Elzas-Lotaringija]], gdje su bila dva bataljona pruske 99. (2. gornjorajnske) pješačke pukovnije u garnizonu, nakon što je mladi poručnik uvrijedio elzaško stanovništvo. Vojska je na prosvjede reagirala proizvoljnim nezakonitim radnjama. Ta kršenja dovela su do rasprave u njemačkom Reichstagu[[Reichstag]]u o militarističkim strukturama njemačkog društva, kao i položaju vodstva Carstva u odnosu na [[Kaiser]]a [[Wilhelm II|Wilhelma II.]] Afera je ne samo ozbiljno narušila odnos carskog teritorija Elzas-Lotaringija i ostatka Njemačkog carstva, već je dovela i do značajnog gubitka ugleda samog cara.
 
==Uzroci==
Redak 15:
6. studenoga dvije su lokalne novine, ''Elsässer'' i ''Zaberner Anzeiger'', obavijestili javnost o tim događajima. Stanovništvo je snažno prosvjedovalo protiv takvog postupanja pruske vojske u sljedećih nekoliko dana. ''Statthalter'' (guverner) Elzas-Lotaringije, Karl von Wedel, pozvao je zapovjednika pukovnije Adolfa von Reutera, kao i zapovjednog generala Bertholda von Deimlinga da premjeste drugog poručnika. S gledišta vojske, međutim, to nije bilo u skladu s čašću i ugledom njemačke carske vojske. Poručnik von Forstner osuđen je na samo šest dana kućnog pritvora (a javnost nije bila obaviještena ni o ovoj mjeri, što je stvorilo dojam da je Forstner prošao potpuno nekažnjeno).<ref> Jack Beatty: The Lost History of 1914: Reconsidering the Year the Great War Began, Bloomsburry, New York, 2012, str. 24 </ref>Službena izjava vlasti u [[Strasbourg|Strasburg]]u 11. studenoga umanjila je incident i protumačila je "Wackes" kao općeniti opis svađalački raspoložene osobe. <ref>Lamar Cecil, Wilhelm II: Emperor and Exile, 1900-1941, vol. 2, Chapel Hill and London, UNC Press Books, 1996, str. 189. </ref> Jedanaest dana kasnije, deset članova Pete čete pješačke pukovnije 99 uhićeno je i optuženo za odavanje podataka novinarima.
 
Neimpresionirana tim akcijama, elzaška javnost nastavila je protestiratiprosvjedovati. Kao dodatnu provokaciju, poručnik Forstner pokazao se javnosti ponovo nakon kućnog pritvora, u pratnji četvero naoružanih vojnika, po naredbi garnizonske komande. Poručnika Forstnera nekoliko su puta zlostavljalivrijeđali, prije svega mlađi prosvjednici, za vrijeme svog nastupa ispred vojarne, a da ih lokalne policijske vlasti nisu uspjele spriječiti. <ref>Wolfgang J. Mommsen: War der Kaiser an allem schuld?, str. 203. </ref>Pukovnik von Reuter tražio je od vođe lokalne civilne uprave, direktora Mahla, uspostavljanje reda uz pomoć policije, ili će u protivnom morati sam poduzeti mjere. Kao Elzašanin, Mahl se suosjećao sa stanovništvom i odbio njegov zahtjev, budući da su se prosvjednici ponašali mirno i nisu počinili kršili nikakav zakon. <ref>James W. Gerard: My four years in Germany, Grosset & Dunlap, New York, 1917. str. 64 </ref><ref>William Anderson, William Stearns Davis, Mason W. Tyler, The Roots of the War : A Non-Technical History of Europe, 1870-1914, New York, The Century Co., 1918, str. 219 </ref>
 
===Eskalacija sukoba===