Stjepan Tomašević Kotromanić: razlika između inačica

| slika = [[Datoteka:Stjepan Tomašević.jpg|225px]]

| opis = Kralj Stjepan kleči ispred Krista, [[Jacop Bellini]]

| titula2 =

| vladavina2 =

| vjera = [[katolik]]

}}

 

== Životopis ==

===Podrijetlo===

Stjepan Tomašević je imao kršteno ime ''Stjepan'', isto kao i njegov stric [[Stjepan Ostojić]]. Njegov otac mu je dao ime ''Stjepan'' (od grčkog "stephanos - kruna"), da bi označio ili promovirao nasljednost vlasti po tradiciji koju je u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] započeo [[Kulin Ban]] sa davanjem imena Stjepan sinu [[Stjepan Kulinić|Stjepanu Kuliniću]]. Prije toga je na primjer Hrvatskom vladao [[Stjepan II., hrvatski kralj|Stjepan Trpimirović]], a Srbijom [[Stefan Nemanja]]. Tomašević je vukao lozu od prvog samoproglašenog kralja u Bosni, [[Tvrtko I. Kotromanić|Stjepana Tvrtka Kotromanica]], kao najstariji sin iz prvog braka kralja [[Stjepan Tomaš Kotromanić|Tomaša]] i njegove žene [[Vojača|Vojače]]. Vojača je umrla oko 1460. godine. Pored Stjepana u tom braku su rođeni sljedeći:

* dvije kćeri nepoznatog imena, koje su se udale [[1451]]. godine u [[Ugarska|Ugarsku]] suprug jedne od ove dvije kćeri bio je izvjesni Stjepan

 

===Pad kraljevstva u Bosni===

Stjepan Tomašević je okićen ''golemom Tvrtkovom titulom'' uobražavao da ''zapovida slugam kraljevstva mi, voevodam, knezovom, županom, e viniskom, vsakoga stanja ludem''. U stvarnosti više nije zapovijedao nikome. Krajem veljače 1463. počinju pripreme za pohod na Bosnu. Čuvši za to kralj Stjepan je u [[Carigrad]] posalo izaslanike kojima je sultan rekao da će biti uspostavljen 15.-godišnji mir između [[Bosna|Bosne]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni-preko [[Skoplje|Skoplja]], [[Kosovo|Kosova]] i Sjenice velika osmanska vojska pod sultanom [[Mehmed II.|Mehmedom II.]]. Početkom svibnja Osmanlije su stigle u [[Bosna i Hercegovina u ranom srednjem vijeku|Bosnu]], točnije na posjede kneza [[Tvrtko Dinjčić|Tvrtka Dinjčića]] koji su se nalazili u porječju rijeke [[Drina|Drine]]. Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, sljedeći su bili [[Pavlovići]]. Knezovi [[Petar II. Pavlović]] i [[Nikola Pavlović]] su pokušali pružiti otpor, ali bezuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni. S posjeda [[Pavlovići (bosanska vlastela)|Pavlovića]] sultan je odlučio krenuti na [[Bobovac]] i već [[19.]] svibnja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac ja izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac topovim koje je dopremao Jorg iz Nürnberga. Dana 21. svibnja posada grada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen zbog kukavičluka. Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao [[Hrvatska|Hrvatske]] ili [[Dalmacija|Dalmacije]]. Boravio je u [[Jajce|Jajcu]], ali saznavši da se turska sila kreće prema Jajcu pobjegao je dalje nastojeći prikupiti nekakvu vojsku. Tijekom bijega je naređivao da se svi mostovi na rijekama zapale. Osmanlije su stigle pred [[Jajce]] i nakon kraće opsade Jajce se predalo odakle je Turcima jedan seljak rekao, koji je zauzvrat tražio bogatstvo, da je kralj u [[Ključ (BiH)|Ključu]]. Osmanska sila je stigla pred Ključ dana 25. svibnja. Stjepan Tomašević se predao uz obećanje da će mu život biti pošteđen. [[Mahmud-paša Anđelović]] ih je odveo u Jajce, točnije u Carevo polje gdje je bio sultanov tabor. Dana 5. lipnja jedini "priznati" kralj u Bosni, Stjepan Tomašević je pogubljen u taboru sultana zajedno sa stricem [[Radivoj Ostojić|Radivojem Ostojićem]] i rođakom [[Tvrtko Radivojević Kotromanić|Tvrtkom]]. Istog dana pogubljeno je oko 200 lokalnih plemića. Kraljica [[Jelena Branković (Mara)|Mara]], tada 16.-godišnjakinja je iz grada Ključa s velikom pratnjom otišla u [[Split]]. Kraljica majka, Katarina se za vrijeme pada Bosne bila u svom ljetnikovcu u dvoru kraj [[Fojnica|Fojnice]] zajedno sa svojom djecom. Čuvši za provalu Turaka kraljica je u jednu kočiju otpremila [[Žigmund Tomašević|Žigmunda]] i [[Katarina Tomašević|Katarinu]], a u drugoj je kočiji bila ona. Na [[Kupres]]u probala okupiti vojsku, ali bezuspješno. Nadomak [[Konjic]]a Žigmund i Katarina su uhvaćeni i odvedeni u [[Osmansko carstvo]]. [[Katarina Kosača]] se privremeno sklonila u [[Počitelj]] kod svog brata Vladislava. Odatle je otišla u [[Dubrovnik]].

 

===Posljedice pada (središnje) Bosne===

[[Datoteka:Fall of Croat state in Bosnia.png|mini|200px|Posjedi i razgraničenja nakon Osmanskog zauzeća Bosne i Matijaševog osnivanja Jajačke i Srebreničke banovine]]

[[Bosanska kraljevina]] je imala važan položaj jer je štitila Ugarsku s juga isto tako i Hrvatsku i Dalmaciju. Tursko zauzimanje Bosne dovelo je do pohoda [[Matija Korvin|Matije Korvina]] na Bosnu. Matija Korvin je provalio s velikom vojskom u sjeverni dio Bosne i osvojio utvrde: [[Jajce]], [[Srebrenik]], [[Teočak]], [[Vrbaški grad]], [[Vinac]], [[Ključ (BiH)|Ključ]] i [[Zvornik]]. Nakon ovih osvajanja u rujnu 1463. godine osnovane su [[Jajačka banovina]] i [[Srebrenička banovina]], isto tako s juga su djelovali odredi Vlatka [[Kosače]], koji su osvojili Ramu i području [[Konjic|Konjica]] i [[Jablanica|Jablanice]]. U sastavu Osmanskog carstva ostala je samo [[Zemlja Pavlovića|istočna]] i [[Kraljeva zemlja|dio središnje Bosne]]. Ali i ovi djelovi su postupno osvajani kao što je i [[Jajce]] [[1528.]] godine.

 

 

===Brak i potomstvo===

Stjepan Tomašević se dan [[1.]] travnja [[1459.]] godine vjenčao s [[Jelena Branković (Mara)|Jelenom]]. Jelena je imala dvanaest godina kada se udala, a šesnaest kada je postala udovica. Da je Jelena rodila dijete, ona bi najvjerojatnije umrla od posljedica poroda jer je bila jako mlada. Treba napomenuti da je njena sestra Milica u dobi od četrnaest godina rodila sina Karla Toccu i da je umrla od porođaja. Najvjerojatnije je da Stjepan Tomašević nije imao djecu, ali izvori navode da su imali dvoje djece. Ako su ta djeca postojala onda su ili pogubljena dok su bili u dobi od 3-4 godine ili su prevedena na [[islam]].

 

== Pismo papi ==

Dio pisma posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića papi iz 1461. godine:

 

 

Prilazi u moju zemlju su veoma teški, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, ter ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo.|'''Stjepan Tomašević Kotromanić''', dio pisma upućenog papi Piju II., 17. listopada 1461. god.}}

 

Nitko od europskih vladara Stjepanu nije ni odgovorio, a kamoli poslao pomoć. Jedina podrška iz [[Vatikan]]a je bila papinska kruna kojom je okrunjen za kralja. Tomašević je bio jedini kralj Bosne okrunjen krunom iz Vatikana. Zapad je pad Bosne ravnodušno promatrao. Tek kada je (središnja) Bosna pala iz [[Venecija|Venecije]] 14. lipnja 1463. godine pišu u Firencu da je „pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo”.

 

== Vanjske poveznice ==

* [https://www.academia.edu/9345992/193521282_Stjepan_Toma%C5%A1evi%C4%87_1461_1463_slom_srednjovjekovnoga_Bosanskog_Kraljevstva_djelimi%C4%8Dno_2013?email_work_card=title Stjepan Tomašević (1461.–1463.): slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva] – Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa održanog 11. i 12. studenoga 2011. godine u Jajcu

{{Redoslijed||prethodnik = [[Stjepan Tomaš Kotromanić|Stjepan Tomaš (1443. – 1461.)]]

{{Bosanski kraljevi}}