|
===Početak vladavine===
[[Datoteka:Matej_Ninoslav_and_division_of_Bosnian_banate.png|mini|lijevo|300px|Bosna u vrijeme Mateja Ninoslava]]
Razdoblje od početka XII12. stoljeća pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] i njenog učenja, te naglim porastom moći i utjecaja lokalnog plemstva. Umjesto da se nakon čina odricanja 1203. godine hereza u Bosni smiri, kako su to u [[Rim]]u očekivali, došlo je do njenog širenja na [[Banovina Slavonija|Slavoniju]]. Dok su [[Crkva bosanska|bosanski krstjani]] stupili u kontakt sa [[Patareni|patarenima]] na zapadu., Jednajedna srednjovjekovna kronika bilježi da je 1233. godine ''antipapa'' [[Albi|albižana]] boravio u [[VrhbosnaBosna i Hercegovina u srednjem vijeku|VrhbosniBosni]]. Budući da [[Rim]] u Bosni nije uspio ojačati katoličkokatoličku pravovjerjevjeru, u [[Vrhbosna|Vrhbosnu]]Bosnu 1233. godine iz Rima dolazi kardinal Jakob. On je u Bosni zatekao novog bana, Mateja Ninoslava, porijeklom iz heretičke porodice, kojega je privolio, vjerojatno uz pritisak Kaločke nadbiskupije da prihvati katoličanstvo. Zajedno sa Ninoslavom na katoličanstvo je prešao i budući ban [[Prijezda I. Kotromanić]]. Prijezda je svog sina Stjepana predao [[Dominikanci|dominikancima]] morao predati kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od [[Rim|Rima]]. Budući da [[Dubrovačka biskupija|dubrovački nadbiskup]] nije poduzimao ništa protiv hereze u [[Vrhbosna|Vrhbosni]]Bosni (Dubrovniku su bili važni privrednigospodarski interesi u Bosni) kardinal Jakob za biskupa u [[Vrhbosna|Vrhbosni]] postavlja dominikanca [[Ivan Teutonac|Ivana Teutonca]]. [[Dominikanci]] su istovremeno preuzeli vršenje inkvizitorske dužnosti, koju im je povjerio papa [[Grgur IX.]], za zasluge u borbi protiv albižana u [[Okcitanija|južnoj Francuskoj]].
===Razvoj feudalizma===
Razvoj feudalizma na području njegove vlasti je pojačan u prva tri desetljeća XIII13. stoljeća, istovremeno kada se feudalizam razvijao i u [[Raška (država)|Srbiji]], [[Hrvatsko Kraljevstvo|ostatku Hrvatske]], [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]]... Krupni velikaši nastoje da župe i oblasti, kojima su tada upravljali kao vladarevi službenici, pretvore u svoje posjede. Ban Matej Ninoslav je pisao papi Grguru IX. kako mu se vlastela ne pokorava po ''starom običaju'', nego samostalno upravljaju povjerenim župama. Dok su njegovi prethodnici, žalio se ban, povjeravali župe onim kome su htjeli i oduzimali župe kada su htjeli.
Krupni velikaši nastoje da župe i oblasti, kojima su tada upravljali kao vladarevi službenici, pretvore u svoje posjede. Ban Matej Ninoslav je pisao papi Grguru IX. kako mu se vlastela ne pokorava po ''starom običaju'', nego samostalno upravljaju povjerenim župama. Dok su njegovi prethodnici, žalio se ban, povjeravali župe onim kome su htjeli i oduzimali župe kada su htjeli.
''I sada meni kada sam prešao na katoličku vjeru i počeo da gonim heretike, vlastela uskraćuje poslušnost krše stare običaje i zadržavaju posjede protiv moje volje. To bi bilo na korist vjere a na propast heretičke opačine. Ne smije se dopustiti da budem u gorem položaju nego što su bili moji preci zaraženi heretičkim krivovjerjem''. ▼Ovo pismo znači da je došlo do određenog sukoba između bana i plemstva. Nakon izvještaja da je ban Ninoslav ponovno prišao hereticima i da je njihov pokret zahvati i susjedne zemlje, naročito [[Banovina Slavonija|Slavoniju]], papa obnovio zahtjev da se pokrene križarski rat protiv [[Vrhbosna|Vrhbosne]]. Papa je u aktu iz [[1234]]. godine ustanovio ''naraslo je mnoštvo nevjernika tako da je sva zemlja žalosna i neprohodna pustinja, zarasla u trnje i koprive''. Križarska akcija se nije mogla sprovesti bez učešća vrhovne vlasti [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-ugarske Kraljevine]]. ▼
▲''{{citat|I sada meni kada sam prešao na katoličku vjeru i počeo da gonim heretike, vlastela uskraćuje poslušnost krše stare običaje i zadržavaju posjede protiv moje volje. To bi bilo na korist vjere a na propast heretičke opačine. Ne smije se dopustiti da budem u gorem položaju nego što su bili moji preci zaraženi heretičkim krivovjerjem ''. }}
===Križarski pohod===
Bosanskom biskupu [[Ivan Teutonac|Ivanu Teutoncu]] je naređeno da poziva u križarski rat protiv lokalnih i okolnih heretika. Križarska vojska je povjerena [[Koloman (herceg)|Kolomanu]], hrvatskom banu. Prema odluci [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog kralja]], sa kojom se složio [[Papa]], [[Vrhbosna|Vrhbosnu]] je trebalo vratiti pod vlast hercega [[Koloman (herceg)|Kolomana]]. Tako se ban Ninoslav bez razmišljanja suprotstavio [[Rim|Rimu]] i [[Koloman (herceg)|Kolomanu]]. Kada je optužen da je otpao od katoločanstva, ban je izjavio : ''iz nevolje primio pomoć heretika protiv svojih neprijatelja''. Rat je počeo 1235. godine i trajao tri godine sa prekidima. Kralejvskoj vojsci je pružen velik i jak otpor, pa je uslijed teškoća ratovanja [[Ivan Teutonac]] napustio [[Vrhbosna|Vrhbosnu]]. Herceg [[Koloman (herceg)|Koloman]] je uspio uz velike gubitke proći kroz [[Vrhbosna|Vrhbosnu]] i [[Humska zemlja|Hum]]. Rat je okonačan neuspjehom Hercega u slamanju pobune, pa je briga o krivovjerju u [[Vrhbosna|Vrhbosni]] je predana [[Kaločko-kečkemetska nadbiskupija|Kaločkoj nadbiskupiji]]. Nasljednik Ivana Teutonca, domaći bosanski dominikanac Ponsa je 1239. godine od hercega Kolomana dobio [[Đakovo]]. ▼▲Ovo pismo znači da je došlo do određenog sukoba između bana i plemstva. Nakon izvještaja da je ban Ninoslav ponovno prišao hereticima i da je njihov pokret zahvati i susjedne zemlje, naročito [[Banovina Slavonija|Slavoniju]], papa je obnovio zahtjev da se pokrene križarski rat protiv [[ VrhbosnaBosna i Hercegovina u srednjem vijeku| VrhbosneBosne]]. Papa je u aktu iz [[1234 ]]. godine ustanovio ''naraslo je mnoštvo nevjernika tako da je sva zemlja žalosna i neprohodna pustinja, zarasla u trnje i koprive''. Križarska akcija se nije mogla sprovesti bez učešća vrhovne vlasti [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-ugarske Kraljevine]].
▲Bosanskom biskupu [[Ivan Teutonac|Ivanu Teutoncu ]] je naređeno da poziva u križarski rat protiv lokalnih i okolnih heretika. Križarska vojska je povjerena banu [[Koloman (herceg)|Kolomanu]] , hrvatskom banu. Prema odluci [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog kralja]], sa kojom se složio [[Papa]], [[ VrhbosnaBosna i Hercegovina u srednjem vijeku| VrhbosnuBosnu]] je trebalo vratiti pod vlast hercega [[Koloman (herceg)|Kolomana]]. Tako se ban Ninoslav bez razmišljanja suprotstavio [[Rim |Rimu]] u i [[Koloman (herceg)|Kolomanu]]. Kada je optužen da je otpao od katoločanstvakatoličanstva, ban je izjavio : ''iz nevolje primio pomoć heretika protiv svojih neprijatelja''. Rat je počeo 1235. godine i trajao tri godine sa prekidima. KralejvskojKraljevskoj vojsci je pružen velik i jak otpor, pa je uslijed teškoća ratovanja [[Ivan Teutonac ]] napustio [[Vrhbosna|Vrhbosnu]]Bosnu. Herceg [[Koloman (herceg)|Koloman]] je uspio uz velike gubitke proći kroz [[Vrhbosna|Vrhbosnu]] i [[Humska zemlja|Hum]]. Rat je okonačan neuspjehom Hercega u slamanju pobune, pa je briga o krivovjerju u [[Vrhbosna|Vrhbosni]] jeBosni predana [[Kaločko-kečkemetska nadbiskupija|Kaločkoj nadbiskupiji]]. Nasljednik Ivana Teutonca, domaći bosanski dominikanac Ponsa je 1239. godine od hercega Kolomana dobio [[Đakovo]].
===Vladavina===
| 