Orbitale: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.223.128.118 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivi104
Oznaka: brzo uklanjanje
m pravopis, +wp
Redak 1:
{{Spajanje|Elektronska ljuska}}
== Atomske orbitale ==
Početkom XX. stoljeća, kada je znanstvenicima struktura [[atom|atoma]] postala jasnija ([[Rutherfordovo raspršenje|Rutherfordov pokus]]), atomi se predstavljaju kao minijaturni [[sunčev sustav|sunčevi sustavi]]: [[elektron|elektroni]] po '''orbitama''' kruže oko masivne [[Atomska jezgra|jezgre]].
 
[[Bohrov model atoma|Bohrova teorija]] i [[kvantna mehanika]] su dale novi uvid u prirodu atoma. Po kvantnoj mehanici objekti nisu točno lokalizirani na jednom mjestu, već postoji određena gustoća vjerojatnosti nalaženja u određenom prostoru. Tako elektron nije "kuglica" koja se nalazi u blizini jezgre, već se on rasprostire u prostoru oko jezgre. To dovodi do posljedice da elektron ne može zauzeti bilo koju stazu oko jezgre. Zato se te staze ne nazivaju '''orbitama''' nego '''orbitalama'''.
 
Austrijski fizičar [[Erwin Schrödinger]] je uspio rješitiriješiti svoju jednadžbu, primjenjenuprimijenjenu na vodikovom atomu, što je kao rezultat dalo jednadžbe orbitala i pripadajuće energije. Orbitala se u Schroedingerovoj[[Schrödingerova jednadžba|Schrödingerovoj jednadžbi]] predstavlja kao [[valna funkcija]]. Opće rješenje SchroedingeroveSchrödingerove jednadžbe u polarnom koordinatnom sustavu za [[Vodik|vodikov]] atom je:
 
 
 
<math>\Psi\, \left (r, \theta, \phi \right)=R_{n}(r)\Theta_{l, m_l}(\theta)\Phi_{m_l}(\phi)</math>
 
 
Line 27 ⟶ 28:
R: radijalna valna funkcija
 
Θ i Φ: kutne valne funkcjiefunkcije, njihov umnožak su sferni harmonici
 
P<sub>ml</sub>: Legendreov polinom
 
L<sub>n, l</sub>(r): Laguerrov polinom
 
Kao parametri ove jednadžbe javljaju se [[kvantni brojevi]]: n = glavni kvantni broj, l = azimutni kvantni broj m<sub>l</sub> = magnetski kvantni broj.
Azimutni broj orbitale s kvantnim brojem n može biti: 0 … n-2, n-1, n
Magnetski broj orbitale s glavnim kvantnim brojem n može biti: -n, -n+1, -n+2, ..., 0, ... n-2, n-1, n
 
'''Orbitale''' s azimutnim brojem l = 0 se označavaju '''s''' (ime potječe od početnog slova naziva spektralne linije ''sharp''). Slično se označavaju i ostale orbitale: '''p''' (principal), '''d''' (diffuse), '''f''' (fundamental), '''h''', '''i''', '''j''', '''k'''...
 
S obzirom na gore navedena ograničenja u azimutnim i magnetskim kvantnim brojevima, i s obzirom da svaki elektron mora imati različiti kvantni broj, svaka orbitala može imati, tj. primiti određeni broj elektrona:
Line 54 ⟶ 55:
|p
|1
|1, 0, -1
|6
|-
|d
|2
|2, 1, 0, -1, -2
|10
|-
|f
|3
|3, 2, 1, 0, -1, -2, -3
|14
|-
|g
|4
|4, 3, 2, 1, 0, -1, -2, -3, -4
|18
|-
|h
|5
|5, 4, 3, 2, 1, 0, -1, -2, -3, -4, -5
|22
|}
Line 88 ⟶ 89:
|-
|2
|s, p
|-
|3
|s, p, d
|-
|4
|s, p, d, f
|-
|5
|s, p, d, f, g
|-
|6
|s, p, d, f, g, h
|-
|7
|s, p, d, f, g, h, i
|}
 
Line 112 ⟶ 113:
Vezanjem atoma u molekule, iz atomskih nastaju '''molekulske orbitale'''.
 
Molekulske orbitale koje povećeveju elektronsku gustoću između atoma, doprinose vezivanju atoma (jer smanjuju [[Elektrostatika|elektrostatsko]] odbijanje jezgara), nazivaju se '''vezne orbitale''', za razliku od '''protuveznih orbitala''', koje smanjuju elektronsku gustoću između atoma. '''Nevezne orbitale''' su obično lokalizirane na jednom atomu i ne pridonose stabilnosti molekule. Preklapanjem dvije atomske orbitale nastaje par molekulskih orbitala: jedna vezna i jedna protuvezna. Ako vezna orbitala sadrži više [[Elektron|elektrona]] od protuvezne, molekula će biti stabilna.
 
Molekulske orbitale se mogu podijeliti po njihovoj simetriji: