Béla Hamvas: razlika između inačica

Odrastao je u [[Bratislava|Bratislavi]]. Godine 1915. upisao je kadetsku školu, te bio dvaput ranjen na ukrajinskom i talijanskom frontu. Nakon preseljenja obitelji u Budimpeštu, 1919. upisao je studije [[Mađarski jezik|mađarskog]] i [[Njemački jezik|njemačkog]] jezika, te 1923. diplomirao. Od 1927. godine radio je kao knjižničar Gradske knjižnice. U to je vrijeme objavio je oko 250 tekstova u časopisima i [[Periodične publikacije|periodicima]], prevodio [[Konfucije|Konfucija]] i druge mislioce. Na mjestu knjižničara ga je zatekao i [[Drugi svjetski rat]] tijekom kojeg je triput mobiliziran, 1942. sudjelovao na ruskom frontu, 1943. objavio je prvu knjigu, zbirku eseja "Nevidljivo zbivanje" (ponegdje prevedena kao "Nevidljiva povijest")<ref name=”lzmk”></ref>, 1945. pri opsadi Budimpešte je dezertirao. Potom je razoren njegov stan, uništena je njegova bogata osobna knjižnica i svi njegovi rukopisi. S mjesta knjižničara otpušten je 1948. zbog političke nepodobnosti.<ref>Žarko Paić: "Sveti krug mudrosti/Béla Hamvas i misao zlatnoga doba" (u knjizi "Jasmin i maslina", Zagreb, Ceres, 1999., str. 169-179, {{ISBN|953-6108-80-1}})</ref> Sa svojom drugom suprugom Katalin Kemény, objavio je knjigu "Revolucija u umjetnosti, apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj", što je bila druga od dvije knjige objavljene za života, no njegovi stavovi nisu se uklapali u trenutnu komunističku političku ideju poslijeratne Mađarske. Zabranjeno mu je objavljivanje radova, te je onemogućen u dobivanju novog zaposlenja. Preživljavao je radeći naporne fizičke i poljoprivredne poslove, te 1964. otišao u mirovinu. Umro je od hemoragijskog moždanog udara 1968. godine. Sahranjen je u [[Senandrija|Senandriji]] (Szentendre).