Razlika između inačica stranice »Medvjeđi otok«

Obrisan 1 bajt ,  prije 4 mjeseca
m
[[Datoteka:Ile_aux_ours.jpg|lijevo|mini|250x250px|Ostaci [[Kitolov|kitolovačke postaje]] u mjestu [[Kvalrossbukta]], Medvjeđi otok]]
[[Datoteka:Pho-4230.jpg|mini|Ostatak naselja na Medvjeđem otoku.]]
[[Pomorac|Pomorci]] iz [[Vikinško doba|doba Vikinga]] možda su znali za Medvjeđi otok, ali dokumentirana povijest započinje [[1596.]] godine, kada je [[Willem Barents]] vidio otok na svojoj trećoj ekspediciji. Nazvao je ovaj otok "Vogel Eylandt", (hrvatski: "Ptičji otok" na engleskom jeziku). [[Steven Bennet]] proveo je daljnja istraživanja [[1603.]] i [[1604.]] i primijetio tada bogatu populaciju [[Morževi|morževa]]. Počevši od ranih godina 17.&nbsp;stoljeća, otok se uglavnom koristio kao baza za [[lov na morževe|lov]] na [[Morževi|morževe]] i druge vrste [[Perajari|tuljana]]. Također, do [[1971.]], sakupljana su jaja morskih ptica vađenakoje suse izna velikihotoku kolonijagnijezde pticau do [[1971.]]velikim godinekolonijama.<ref name="eggs">{{Citiranje weba|url=http://arcticportal.org/uploads/q8/qo/q8qoUGSfI0InO8Oi1SW23Q/Technical-no-9.pdf|title=Seabird harvest regimes in the circumpolar nations|author=Circumpolar Seabird Working Group|year=2001|format=PDF|accessdate=December 20, 2007}} {{Neaktivna poveznica}}</ref>
 
Tvrtka [[Moskovska četa|''[[Muscovy'']]'' je [[1609.]] godine prisvojila Medvjeđi otok za englesku krunu, ali je napustila mjesto kad je lov na morževe postao neisplativ. Rusko naselje postojalo je u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], a njegovi su ostaci kasnije korišteni kao osnova za teritorijalne zahtjeve [[Rusko Carstvo|Ruskog carstva]] [[1899.]] i ponovno [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] 1947.<ref>{{Citiranje knjiga|Title=Unknown Europe|Last=Meissner|First=Hans Otto|Others=trans. Florence and Isabel McHugh|Year=1963|Publisher=Blackie & Sons|Location=London and Glasgow|Pages=158–170}}</ref>
 
Medvjeđi otok nikada nije bio opsežno naseljen. Ostaci kitolovske stanice s početka 20. stoljeća mogu se vidjeti u ''Kvalrossbukti'' (''"zaljev morževa"'') na jugoistoku. Od [[1916.]] do [[1925.]] godine vađen je ugljen u malom naselju ''[[Tunheim]]'' na sjeveroistočnoj obali, ali tada je rudarstvo napušteno kao neisplativo. Zbog hladne klime ostaci naselja, uključujući napola uništeni mol i [[Parna lokomotiva|parnu lokomotivu]], relativno su dobro očuvani.
 
Strateška vrijednost Medvjeđeg otoka prepoznata je krajem 19. stoljeća, kada su [[Rusko Carstvo|Rusko]] i [[Njemačko Carstvo|Njemačko carstvo]] pokazali svoje interese u Barentsovom moru. Njemački novinar i avanturist [[Theodor Lerner]] posjetio je otok 1898. i 1899. godine i zatražio pravo vlasništva. Godine [[1899.]] njemačko udruženje ribara ''Deutscher Seefischerei-Verein'' (DSV) započelo je istragepokusni kitolovakitolov i ribolovaribolov u Barentsovom moru. DSV je u tajnosti bio u kontaktu s njemačkim pomorskim zapovjedništvom i razmatrao mogućnost okupacije Medvjeđeg otoka. Kao reakcija na taj napredakpotez, ruska mornarica poslala je zaštićenu krstaricu Svetlana na istragu, a Rusi su [[21. srpnja]] 1899. podigli svoju zastavu iznadna MedvjeđegMedvjeđi otokaotok. Iako je Lerner prosvjedovao zbog akcije, nije došlo do nasiljasukoba i stvarspor je diplomatskina riješenakraju riješen diplomatskim putem bez ikakvih konačnih zahtjeva za suverenitetom nad Medvjeđim otokom.
 
Cijeli je otok bio u privatnom vlasništvu tvrtke za vađenje ugljena tvrtke [[Bjørnøen|Bjørnøen AS]] od [[1918.]] do [[1932.]] godine, kada je norveška država preuzela dionice. Bjørnøen AS sadadanas postoji kao državna tvrtka, a njime se zajednički upravlja s [[Kings Bay AS]], tvrtkom koja upravlja operacijama [[Ny-Ålesund|Ny-Ålesunda]] na [[Spitsbergen|Spitsbergenu]].<ref name="Statereport">{{Citiranje weba|url=http://www.odin.no/filarkiv/253150/ownership2004.pdf|title=The State's Ownership Report 2004|author=Norwegian Ministry of Trade and Industry|year=2005|format=PDF|accessdate=February 27, 2006}} {{Neaktivna poveznica}}</ref> Norveška radio postaja (''Bjørnøya Radio'', [[pozivni znak]]: ''LJB''<ref name="radiolist">{{Citiranje weba|url=http://www.wmo.ch/web/www/ois/Operational_Information/VolumeD/VolumeD/Chapter4.pdf|title=List of coastal radio stations|year=2005|format=PDF|publisher=World Meteorological Organisation|accessdate=October 9, 2006}} {{Neaktivna poveznica}}</ref>) osnovana je u ''Herwighamni'' na sjevernoj obali [[1919.]] godine. Kasnije je proširen tako da uključuje i meteorološku postaju.
 
Budući da brodske rute od Atlantskog oceana do i luka arktičkog [[Bijelo more|Bijelog mora]] prolaze kroz Barentsovo more, vode u blizini Medvjeđeg otoka bile su od strateške važnosti tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata,]] kao i tijekom [[Hladni rat|hladnog rata]]. Iako Svalbard nije bio okupiran od strane Njemačke, [[Kriegsmarine]] je tamo izgradila nekoliko meteoroloških postaja. Na Bjørnøyi je 1941. godine postavljena automatizirana radio stanica. Njemačke snage napale su nekoliko [[Arktički konvoji|arktičkih konvoja]] vojnim zalihama za [[Sovjetski Savez]] u vodama koje okružuju Medvjeđi otok. Nanijeli su velike gubitke [[Konvoj PQ 17|konvoju PQ 17]] tijekom ljeta [[1942.]], ali nisu bili učinkoviti u [[Bitka kod Barentsovog mora|bitci kod Barentsovog mora]] na [[Silvestrovo]] 1942. Vode jugoistočno od Medvjeđeg otoka bile su poprište još pomorskih bitaka 1943. godine. U studenom 1944. Sovjetski Savez je predložio poništavanje Svalbardskog sporazuma s namjerom da stekne [[suverenitet]] nad Medvjeđim otokom. Pregovori s [[Trygve Lie|Trygve Liem]] iz norveške vlade u emigraciji nisu doveli do sporazuma do kraja Drugog svjetskog rata, a sovjetski prijedlozi nikada nisu provedeni u djelo. Međutim, Sovjetski Savez (a kasnije i Rusija) zadržao je određenu prisutnost na Spitsbergenu.
 
DneDana [[7. travnja]] [[1989.|1989]] izbio je požar na sovjetskoj [[Podmornica|nuklearnoj podmornici]] "K-278 Komsomolets, i ona je potonula 74&nbsp;km jugoistočno od otoka. Od posade, poginulopoginule jesu 42 osobe, a 25 ljudi su bilije spašenispašeno.
 
Godine [[2002.]] godine uspostavljen je [[prirodni rezervat]] koji pokriva čitav otok, osim površine od 1,2 kvadratnih kilometara oko meteorološke stanice. Rezervat također uključuje susjedne vode u radijusu od četiri [[Nautička milja|nautičke milje]] (7,4 kilometara) od obale.<ref name="Forvplan">{{Citiranje weba|url=http://www.sysselmannen.svalbard.no/forvpl_sms.pdf|title=Forvaltningsplan for Bjørnøya 2005–2010 ("Administrative plan for Bjørnøya 2005–2010")|archiveurl=https://web.archive.org/web/20051029191326/http://www.sysselmannen.svalbard.no/forvpl_sms.pdf|archivedate=October 29, 2005|author=Sysselmannen på Svalbard (The Governor of Svalbard)|year=2005|format=PDF|accessdate=November 24, 2005}}</ref> Godine [[2008.]] donesena je odluka da se rezervat proširi na radijus od 12 nautičkih milja (22 km) od obale koji sadržava 177 kvadratnih kilometara na kopnu i 2,805 kvadratnih kilometara morskog područja.<ref>{{Citiranje novina|title=Enlarged nature reserve around Bear Island|url=http://www.norwaypost.no/News/Enlarged-nature-reserve-around-Bear-Island/menu-id-26.html|work=[[Svalbardposten]]|publisher=The Norway Post|date=December 18, 2008|accessdate=December 18, 2008}} {{Neaktivna poveznica}}</ref> Danas su jedini stanovnici otoka otprilike devet<ref name="NudieDip">{{Citiranje weba|url=http://www.siste.no/Innenriks/article3730159.ece|title=Badet naken på Bjørnøya ("Swam naked on Bear island")|year=2008}}</ref> članova osoblja norveške meteorološke stanice i radio stanice u Herwighamni. Ova postaja provodi meteorološka promatranja i pruža logističke i telekomunikacijske usluge. [[Norveški polarni institut]] provodi godišnje ekspedicije na Medvjeđi otok, uglavnom se baveći [[Ornitologija|ornitološkim]] istraživanjima. Nekoliko drugih istraživačkih projekata, uglavnom koji se odnose na [[zemljopis]] i klimatologiju, izvodi se rjeđe. Vrlo je malo mogućnosti za individualno putovanje do Bjørnøyeotoka.
 
Radio-amateri povremeno provode [[DXpedicije|DX-ekspedicije]] na otokuotok tijekom ljetnih mjeseci.
 
== Geografija ==