'''Rat za španjolsku baštitnubaštinu''' ili '''Rat za španjolsko naslijeđe''' (1701. – 1714.) je bio sukob velikih razmjera koji je izbio u Europi nakon smrti posljednjeg [[Španjolska|španjolskog]] kralja iz dinastije [[Habsburška Monarhija|Habsburg]], [[Karlo II., španjolski kralj|Karla II.]] Karlo II. je za svog nasljednika odredio Filipa, vojvodu od Anjoua – unuka francuskog kralja [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV.]] – koji je na kraju i postao [[Filip V., kralj Španjolske|Filip V. od Španjolske]]. Ratni sukob se sporo razvijao a glavni uzrok je bila želja [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I Habsburškog]] zaštititi prava svoje dinastije na španjolsko prijestolje. Kako je Lujeva ekspanzionistička politika postajala sve agresivnija i druge europske države (prije svega [[Engleska]] i [[Povijest Nizozemske|Ujedinjene provincije Nizozemske]]) stale su na austrijsku stranu da bi spriječile pretjerano jačanje [[Francuska|Francuske]].<ref>Also in the English case, to safeguard its own Protestant succession, opposing France as throughout the Second Hundred Years' War Tombs, That Sweet Enemy, str. 24.</ref>Druge države priključivale su se koaliciji protiv Francuske i Španjolske da bi dobile nove teritorije ili zaštitile postojeće posjede. Tijekom ovog rata oko 400.000 ljudi je izgubilo život. <ref>http://users.erols.com/mwhite28/wars18c.htm#SpSucc</ref> Rat nije vođen samo u [[Europa|Europi]] već i u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] gdje je bio poznat kao ''Rat kraljice Ane''. U ratu su sudjelovali i španjolski [[gusari]] sa obala oko [[Karibi|Kariba]] ([[Florida]], [[Meksiko]], [[Srednja Amerika|Centralna Amerika]] i sjeverna obala [[Južna Amerika|Južne Amerike]]).
Rat je trajao preko deset godina, i obilježile su ga vojskovođe poput vojvoda od Villarsa i vojvode od Berwicka na francuskoj strani, vojvoda od Marlborougha na engleskoj strani i princ [[Eugen Savojski]] na austrijskoj strani. Rat je završen sporazumima u Utrechtu (1713.) i Rastattu (1714.). Rezultat ovog rata je bio dolazak dinastije Bourbona na španjolsko prijestolje u liku Filipa V, koji se međutim, odrekao prava nasljedstva francuske krune kako bi se izbjegla mogućnost ujedinjenja Francuske i Španjolske. Austrija je dobila najveći dio španjolskih teritorija u Italiji i Nizozemskoj. Posljedica je bila kraj francuske hegemonije na europskom kopnu a ideja o ravnoteži sila je postala osnova međunarodnog poretka sporazumom u [[Utrecht (grad)|Utrechtu]]. <ref>Wolf, The Emergence of the Great Powers: 1685–1715., str. 92 </ref>
