Arijanstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
-od strane |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Baptistery.Arians06.jpg|mini|300px|Krštenje Isusovo. Mozaik krsionice iz arijanske crkve u [[Ravenna|Ravenni]], Italija]]
'''Arijanstvo''' je [[kristologija|kristološki]] nauk što ga je širio [[prezbiter]] [[Arije]], koji je živio i naučavao u ranom [[4. stoljeće|4. stoljeću]] u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] u Egiptu. Prema ovom nauku božanska narav [[Isus]]ova podređena je naravi Boga Oca, pa je tako bilo vrijeme u kojem druga božanska osoba nije postojala, već je stvorena od Oca. Arijanstvo je u 4. i [[5. stoljeće|5. stoljeću]] bilo vrlo rašireno u Crkvi. Arijev je nauk osuđen kao [[hereza]] na [[Prvi nicejski sabor|Prvom nicejskom saboru]].
== Zagovornici i protivnici ==
Značajniji zagovornici arijanstva bili su, osim samog Arija, biskup [[Euzebije Cezarejski]], [[Eunomije]], [[protupapa]] Feliks II., Vulfil, te [[carigrad]]ski patrijarsi: [[Makedonije I. Konstantinopolski|Macedonije]] (342.-346., 351.-360.), [[Eudoksije Antiohijski]] (360.-370.), [[Demofil Carigradski|Demofil]] (370.-379.) i Maksencije (380.).
Glavni protivnici arijanstva i branitelji trinitarnog pravovjerja bili su: [[sveti Atanazije Aleksandrijski]], [[sveti Bazilije Veliki]], [[sveti Grgur Nazijanski]], [[sveti Grgur Niški]], [[sveti Ambrozije]] i [[sveti Hilarije iz Poitiersa]]. Sveti Ambrozije je [[381.]] predsjedavao [[Akvilejski koncil|koncilom]] na kojem je osuđeno arijanstvo.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1284 Akvileja - Hrvatska enciklopedija]</ref> [[Akvilejski koncil]] se održao [[381.]] godine.<ref name="HE"/>
Redak 19:
== Povijest ==
[[Datoteka:Constantine burning Arian books.jpg|mini|200px|Car Konstantin spaljuje arijanske knjige nakon koncila u Niceji.]]
Sukob između arijanstva i [[Trojstvo|trojstvenoga]] vjerovanja, koje će prevagnuti u Crkvi, bio je prvi veći doktrinalni sukob nakon što je [[bizant]]ski car [[Konstantin I. Veliki]] priznao [[kršćanstvo]] kao dozvoljenu [[religija|religiju]].
Od kasnog trećeg, pa kroz čitavo četvrto stoljeće u ovim su raspravama sudjelovali vodeći slojevi Crkve, ali i obični vjernici, pa čak i sama carska obitelj.
Redak 35:
Dok je arijanstvo cvalo u Carigradu, [[goti|gotski]] obraćenik Vulfil poslan je kao [[misionar]] gotskim [[barbari]]ma s onu stranu [[Dunav]]a, a iz političkih ga je razloga podržavao [[Konstancije II.]]
S vremenom su u [[germani|germanskim]] narodima postojale dvije paralelne Crkve: arijanska i nicejska. Plemstvo i viši staleži pripadali su arijanskoj Crkvi, a većina stanovništva nicejskoj. Jedino je pod [[Vandali]]ma došlo do snažnijeg progona nicejskih kršćana. Osim Vandala, arijanstvo su prihvatili i [[Ostrogoti]], [[Vizigoti]], [[Burgundi]] i [[Langobardi]], dok su [[Franci]] bili jedina germanska skupina koja je odmah prihvatila nicejsko kršćanstvo. Do početka [[8. stoljeće|8. stoljeća]] ova su arijanska kraljevstva ili osvojili nicejski sljedbenici (Ostrogoti, Vandali, Burgundi), ili su njihovi vladari prihvatili nicejsko kršćanstvo (Vizigoti, Langobardi).
== Vidi još ==
| |||