William Occam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m vidi prethodni sažetak |
|||
Redak 21:
==Životopis==
William Occam je rođen u malom selu [[Ockham]] u okrugu [[Surrey]] u Engleskoj oko [[1288.]] Pridružio se [[Franjevci|franjevačkom]] redu u ranoj mladosti i studirao na [[Sveučilište Oxford|Oxfordskom sveučilištu]] od [[1309.]] do [[1321.]], ali čini se nikad nije formalno završio studije.<ref name="stanford">{{cite web |url=http://plato.stanford.edu/entries/ockham/| title=William of Ockham| publisher=izdavač: Stanford University |work=Stanford Encyclopedia of Philosophy |author=Spade, Paul Vincent | accessdate=22.10.2006.}}</ref>
Njegovo je djelo bilo osuđeno od [[Papa|pape]] i Occam biva optužen za [[Hereza|herezu]] i pozvan [[1324.]] pred crkveni sud u [[Avignon]]u. Njegovo je djelo osuđeno na vijeću biskupa i Occam je bio prisiljen braniti se pred papinskim sudom. Naređeno mu je da ostane u kućnom pritvoru unutar franjevačkog samostana dvije godine i naposljetku je proglašen heretikom [[1326.]]<ref name="Roger Olson str. 350"/> Neki povjesničari tvrde da je Occam u biti pozvan u [[Avignon]] kao učitelj filozofije u franjevačkoj školi i da su njegova razilaženja s papom počela tek [[1327.]]<ref>Knysh, George, Biographical rectifications concerning Ockham's Avignon period. Franciscan Studies 46, str. 61.–91.</ref>
Tijekom svog boravka u Avignonu Occam upoznaje [[Mihael iz Cesene|Mihaela iz Cesene]], glavnog ministra franjevačkog reda s kojim počinje obrađivati problematiku [[Apostolsko siromaštvo|apostolskog siromaštva]]. Obojica su naime dijelili mišljenje da [[Isus]] i [[apostol]]i nisu imali materijalnih dobara, već su živjeli od pomoći i darova svojih sljedbenika. Sukladno s tim principom, smatrali su da crkvene zajednice ne bi smjele biti vlasnici ikakvog dobra, već bi se trebale ograničiti na njihovo korištenje. To ih je dovelo u žestok sukob s papom [[Ivan XXII.|Ivanom XXII.]]<ref name="mcgrade">{{cite book| last = McGrade| first = Arthur| title = The Political Thought of William of Ockham: Personal and Institutional Principles| publisher =izdavač: Cambridge University Press| year = 1974.| isbn = 0-521-20284-1 }}</ref>
Bojeći se zatvorske ili čak smrtne kazne, Occam, [[Mihael iz Cesene]] i njihovi istomišljenici bježe iz [[Avignon]]a [[1328.]] i traže zaštitu na dvoru [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovika IV Bavarskog]], cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovik IV.]], koji je u to vrijeme bio u sukobu s [[Papinska država|papinskom državom]] postaje njihov zaštitnik.<ref name="Roger Olson str. 350"/> U znak zahvalnosti zaštiti pruženoj od njemačkog [[car]]a, Occam piše nekoliko djela kojima argumentira pravo njemačkog cara na kontrolu nad crkvom.<ref name="Roger Olson str. 350"/> Papa [[Ivan XXII.]] izriče formalno izopćenje Occama iz crkve, dok Occam optužuje papu da je kriv za herezu, jer ne prihvaća franjevački princip [[Apostolsko siromaštvo|apostolskog siromaštva]].<ref name="stanford"/> Iako je Occam izopćen iz crkve, njegova filozofska djela nikad nisu bila službeno osuđena.<ref name="stanford"/>
Redak 39:
===Nominalizam===
William Occam je bio pionir [[Nominalizam|nominalizma]], a neki ga smatraju i ocem [[Epistemologija|epistemologije]] i moderne filozofije. Kod filozofskog [[Problem univerzalija|problema univerzalija]], branio je pozicije da postoji samo pojedinačno, a ne nad-individualne univerzalije ili forme i da su univerzalije samo produkt apstrakcije ljudskog mozga i da zapravo same po sebi ne postoje.<ref>{{cite book | last = Baird | first = Forrest E. | authorlink = | coauthors = Walter Kaufmann | title = From Plato to Derrida | publisher = izdavač: Pearson Prentice Hall | year = 2008. | location = Upper Saddle River, New Jersey | pages = | url = | doi = | id = | isbn = 0-13-158591-6 }}</ref>
===Occamova britva===
Redak 49:
===Politika===
Occam je dao velik doprinos razvoju ustavnih ideja, pogotovo onih o ograničavanju odgovornosti struktura vlasti. Žestoko brani princip da se svjetovnoj vlasti ([[Monarhija|monarhiji]]) prepusti autonomija vladanja, bez ingerencije crkvene vlasti, udarivši tako temelje monarhijskom [[apsolutizam|apsolutizmu]]. Bio je naime jedan od prvih srednjovjekovnih političkih teoretičara koji su zagovarali odvajanje crkve od države. Značajno je doprinijeo i razvoju koncepta vlasničkog prava. Njegovi politički pogledi opisani u dijelu ''Dialogus'' pisanom između [[1332.]] i [[1348.]] uvelike su utjecali pokret [[Koncilijarizam|koncilijarizma]] unutar crkve.<ref>Online British Academy edition: http://www.britac.ac.uk/pubs/dialogus/ockdial.html</ref>
==Djela==
| |||