Antun Padovanski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 109:
 
== Štovanje ==
Sv. Antun, u [[Hrvati|Hrvata]] poznat i kao '''sv. Ante''' ili '''sv. Anto(n)''', zaštitnik je [[franjevci|franjevačkog reda]], četiriju [[biskupija]] (Padova, Lisabon, Paderborn i Hildesheim), [[Portugal]]a, [[Tivat|Tivta]], zaljubljenih, bračnih drugova, [[žena]], [[Djeca|djece]], putnika, potlačenih i [[siromah]]a. U narodu se smatra pomoćnikom kod [[neplodnost]]i i [[porođaj]]a te zaštitnikom od [[demon]]a, [[groznica|groznice]], [[kuga|kuge]], brodoloma, [[rat]]a, vodene bolesti (hidropsije, od koje je i sam bolovao) i očnih bolesti. Zabilježeno je da su udavače preporučivale sv. Antunu u izboru muža<ref> Škrobonja, Ante. ''Sveti od zdravlja (Ilustrirani leksikon svetaca zaštitnika)'', [[Kršćanska sadašnjost]], Zagreb, 2004., str. 35-37. </ref>, ali i majke koja su se preporučivale sv. Anti za dovoljno mlijeka za uspješno dojenje.<ref name=ivanisevic/> Svetačke oznake su mu [[ljiljan]], procvjetali [[križ]], [[riba]], [[knjiga]] i plamen, a od [[renesansa|renesanse]] se prikazuje s [[Dijete Isus|djetetom Isusom]] u naručju.<ref> Badurina, Anđelko (prir.). ''Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod uikonologiju Radovana Ivančevića.'' Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990., str. 119-120. </ref>
 
Među zabilježenim [[legenda]]ma, ističe se i nekoliko izvorno hrvatskih, poput legende o spašavanju šesterih kćeri (pripovijedane u Ostrovici kod [[Poljica]]), legende sa [[stećak|stećka]] sv. Ante u Pidrišu ([[Planina|planini]] kod [[Uskoplje|Uskoplja]], uz koju se veže običaj bosonogog [[Hodočašće|hodočašćenja]] vjernika Gornje Rame i Uskoplja), legenda o [[sljepoća|slijepcu]] koji je na Antunov zagovor ozdravio, no, prekršivši zavjet ponovno oslijepio (iz [[Podbablje|Podbablja]]) i dr.<ref name=dragic> Dragić, Marko. Štovanje sv. Antuna Padovanskoga u hrvatskoj crkveno-pučkoj baštini, ''Ethnologica Dalmatica'', br. 25 (2018.), str. 37-66. {{Hrčak|id=301939}} </ref>
 
Najpoznatija pobožnost jest tzv. »Trinaest utoraka sv. Antuna«, koja se sastoji od [[post]]a (»žežinjanje«), [[molitva|molitve]] devetnice, nerijetko [[Dodatak:Popis krunica|krunicom sv. Ante]] uz tzv. »lize« (obilaženje oko [[oltar]]a ili svečeva [[kip]]a na [[Koljeno|koljenima]]) i [[Sveta misa|bogoslužja]] trinaest utoraka zaredom prije Antunova, na trinaest Antunovih »gracija« (milosti). Na misama uočnicama često se pjeva popijevka »Ako tražiš čudesa mol se svetom Anti«, običaj uvriježen u [[Hercegovina|Hercegovini]] (posebno u Humcu i okolnim selima).<ref> Ilić, Žarko. ''Hercegovina sa svetim Antom''. Humac, 1996., str. 45 </ref> U [[Poljica|Poljicima]] se blagdan sv. Antuna naziva Antun ''trišnar'' jer u to vrijeme zriju [[trešnja|trešnje]]<ref name=ivanisevic> Ivanišević, Frano. ''Poljica, narodni život i običaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena građa''. Književni krug Split, Split, 1987., str. 454 </ref>, a takav običaj postoji i u Donjoj Rami. U selima oko [[Ljubuški|Ljubuškog]], [[Kaštel Novi|Kaštel Novom]] i [[Podbablje|Podbablju]] uoči Antunova palio se krijes (»svitnjak«). U Kaštel Novom djeca su hodala selom vičući »Svetom Anti lozja«, na što bi mještani darovali lozja i drva za paljenje svitnjaka na rivi. Na sličan se način palio svitnjak iznad Podbablja. U mnogim mjestima domaćin ili domaćica škropili bi svetom vodom [[kuća|kuće]], staje, dvorišta, [[vrt]]ove, polja, [[voćnjak]]e i druga prebivališta ili gospodarske objektezgrade.<ref name=dragic/>
 
God. 1266. posvećena mu je novosagrađena [[crkva]] u [[Bihać]]u, koja je, nakon osmanlijskog osvajanja Bihaća 1592. pretvorena u džamiju, zvanu ''Fetija''. Uz negdašnju se crkvu nalazio i [[Dominikanci|dominikanski]] [[samostan]].<ref> Bilogrivić, Nikola. ''Katolička crkva na području današnje Banjolučke biskupije do invazije Turaka.'' Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1998., str. 256 </ref> Prema pismu generala franjevačkog reda knezu Rodoziju Vladimiroviću, u 14. st. postojali su u [[Mostar]]u (na Radobolju) crkva i samostan sv. Ante, koji su srušili Turci 1570. jer se tamo skrivao duvanjski biskup fra Danijel Vladimirović.<ref> ''Hercegovina prije 100 godina ili Šematizam fra Petra Bakule'', Mostar, 1970., str. 29.-30. </ref> Posvećene su mu mnogu [[župna crkva|župne crkve]] u [[Katoličanstvo u Hrvatskoj|Hrvatskoj]] i [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|Bosni i Hercegovini]], ali i crkva na Zvezdari (u [[Beograd]]u)<ref> Krečić, Petar. ''Crkva sv. Antuna Padovanskog u Beogradu.'' Nasleđe, Beograd, 2005. </ref> i [[Nikinci]]ma. Na groblje sv. Ante u [[Vidoševići]]ma kod [[Travnik]]a hodočaste buduće majke, majke i nerotkinje.<ref> Pavić, Stjepan. Evo Ovčarevo. ''Kalendar sv. Ante'', Svjetlo riječi, Livno, 1994., str. 149 </ref> Običaj je u brojnim hrvatskim crkvama imati kip ili oltar sv. Antuna. U [[Kaštel Sućurac|Kaštel Sućurcu]] na Antunovo je bio uvriježen blagoslov djece i ljiljana uz [[ophod]] ulicama grada. U [[Kaštel Lukšić|Kaštel Lukšiću]] od 1692. djeluje Bratovština
sv. Antuna Padovanskog.<ref> Burić, Ante. Bratovština sv. Antuna Padovanskog u Kaštel Lukšiću. ''[[Croatica Christiana periodica]]'', sv. 30, br. 50 (2006.), str. 105-115. {{Hrčak|id=13846}} </ref> U [[Bol (Splitsko-dalmatinska županija)|Bolu]] na Braču su se uoči '''sv. Onte''' blagoslivljale [[trave]] te su žene ubirale 13 vrsta trava (za 13 svečevih milosti) koje su žene donosile u crkvu na blagoslov. Pri prolasku kraj crkve sv. Ante običaj je bio reći: »Svieti Antonij od trinaest gracijih doj mi barem jednu.«<ref name=dragic/> Mještani [[Krivi Put|Krivog Puta]] časte ga kao zaštitnika [[Stoka|stoke]], utjecavši mu se da »odškapula blago od zmije, vuka, ujidi, tata, škrape«, pri ujedu zmije, izvođenju stoke na ispašu, pred teljenje [[krava|krave]] uz zaziv: »Sveti Ante, pomozi da se riješi.« Krivopućani po običaju ne rade na Antunovo, a uoči spomendana kuhaju zelje i meso - zelje se na blagdan daje stoci, a rasolom od skuhanog zelja stoci se mažu njuške.
Vjeruje se da bi stoka tako bila zaštićena od ujeda [[zmija]].<ref> Belaj, Marijana. Sveci Juraj i Antun Padovanski u
životu Krivopućana. ''Senjski zbornik'', brsv. 31, br. 1 (2004.), str. 151-152. {{Hrčak|id=27658}} </ref> Na Prilovu se na [[Vis]]u na dan '''sv. Antonija''' održava ophod oko cijelog mjesta s kipom sv. Antonija, pri čemu se, dotad »gubavo« i prehladno [[Jadransko more|more]], blagoslovi te se otad u njemu i smije kupati. Ophod su obično pratile i brodice uz rivu. Na [[Komiža|Komiži]] se slavi '''sv. Antunij''', kome je posvećena i crkvica u Oključini, do koje se hodočasti na [[brod]]ovima. Nakon bogoslužja, blagoslova kuća i okrjepe te procesijom od Gospe Gusarice hodočaste do druge crkve i natrag. U [[Gornji Vinjani|Gornjim Vinjanima]] pripreme za »dernek« (proslavu) sv. Ante traju cijelu godinu. Odijevale su se narodne nošnje i najsvečanije ruho te se na derneku plesalo tradicijsko kolo čija se koreografija prenosila s naraštaja na naraštaj. Mlade djevojke mjesecima uoči blagdana sklanjale su lice i noge od sunca kako bi na derneku pokazale očuvanu bijelu put, rumeni obrazi smatrali su se simbolom [[zdravlje|zdravlja]], a valovita kosa i duge pletenice odrazom ljepote. U [[Bugojno|Bugojnu]] na Anutnovo vjernici mole krunicu sv. Ante i [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje|Vjerovanje]], a običaj je pritom obići crkvu klečeći ili ju hodom okružiti trinaest puta. U [[Ljubotići]]ma je običaj postiti za vrijeme moljenja devetnice uoči blagdana, uz blagoslov djece na misi uočnici (zadnjeg dana devetnice).<ref name=dragic/>
 
== Izvori ==