Elizabeta od Yorka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopuna, uglavnom preuzeto s engleske Wikipedije i serija snimljene o kraljici.
poveznice
Redak 62:
 
== Kraljeva kćer ==
Bila je najstarije dijete kralja [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] i njegove žene [[Elizabeta Woodville|Elizabete Woodville]]. Rođena je za vrijeme [[Ratovi dviju ruža|Ratova dviju ruža]], isprekidanog građanskog rata oko engleskog prijestolja koji se vodio između obitelji [[Dinastija Lancaster|Lancastera]] i [[Dinastija York|York]], dviju grana dinastije [[Dinastija Anjou-Plantagenet|Plantagenet]]. Njezin otac, Edvard, sin vojvode od Yorka, krunu je oduzeo Henriku VI. od Lancastera.
 
Elizabetino krštenje se održalo u Westminster[[Westminsterska Abbeyopatija|Westminsterskoj opatiji]], pod pokroviteljstvom njezinih baka, [[Jacquetta of Luxembourg]], vojvotkinje od Bedforda, i [[Cecily Neville]], vojvotkinje od Yorka. Treći pokrovitelj je bio njezin rođak, [[Richard Neville, 16. Grof od Warwicka, poznat kao Kingmaker|Richard Neville, 16. Grof od Warwicka, poznat kao ''Kingmaker'']] - "onaj koji postavlja kraljeve u Engleskoj".
 
Godine 1469., u dobi od tri godine, na kratko je vrijeme bila zaručena s Georgeom Nevilleom, sin Johna Nevillea i nećaka Richarda Nevillea. Kasnije je John podržavao Richarda Nevillea u ustanku protiv Kralja Eduarda IV, i time su zaruke bile otkazane.
 
1475. godine, francuski kralj [[Luj XI., kralj Francuske|Luj XI]]. je pristao na brak devetogodišnje Elizabete s njegovim najstarijim sinom Charlesom Karlom(koji je kasnije francusko prijestolje preuzeo sa trinaest godina). Međutim, 1482. godine Luj XI. je odustao od dogovora.
 
== Kraljeva sestra ==
9. travnja 1483. godine, Elizabetin otac, kralj [[Eduard IV.|Eduard IV.,]] neočekivano je umro. Njezin mlađi brat, [[Eduard V.|Eduard V]]., naslijedio je prijestolje. Elizabetin stric, [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]], vojvoda od Gloucestera, bio je imenovan kao privremeni vladar u monarhiji i zaštitnik svojih nećaka. Rikard je izolirao svoje nećake od Woodvilleovih, uključujući njihovu vlastitu majku, [[Elizabeta Woodville|Elizabetu Woodville]].
 
Presreo je Eduarda V. dok je potonji putovao iz [[Ludlow|Ludlowa]], gdje je živio kao princ od Walesa, u London za svoju krunidbu. Eduard V. je bio smješten u kraljevsku rezidenciju [[Londonski Tower|Londonski of Londontoranj]], navodno radi svoje zaštite. Elizabeta Woodville pobjegla je s mlađim sinom Rikardom i kćerima, uzevši utočište u Westminsterskoj opatiji. Njezin šogor, Rikard, zamolio je nadbiskupa Bourchiera da povede Rikarda sa sobom, kako bi dječak mogao boraviti u Toweru i praviti društvo svom bratu Eduardu V. Elizabeta Woodville, pod prisilom, na kraju se složila.
 
Dva mjeseca kasnije, 22. lipnja 1483., brak kralja Edwarda IV. s Elizabetom Woodville proglašen je nevaljanim: Tvrdilo se da je EdwardEduard IV. u vrijeme ženidbe s ElizabethElizabetom Woodville već bio zaručen s [[lady Eleanor Butler]]. Parlament je izdao prijedlog zakona, [[Titulus Regius ("Kraljevska titula")]], u prilog ovom stavu. Ova mjera pravno je djecu Edwarda IV. proglasila nelegitimnima: učinila ih je neprihvatljivima za nasljedstvo i prijestolje te proglasila Rikarda, vojvodu od Gloucestera, pravim kraljem. Zasjeo na prijestolje kao [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard III.]] 6. srpnja 1483. godine. Mali prinčevi, Eduard (12) i Richard (9) nestali su ubrzo nakon toga. Okolnosti njihovog nestanka nikada nisu bile razjašnjene, te [[prinčevi u Toweru]] ostaju povijesni misterij.
 
== Kraljeva nećakinja ==
Elizabetina majka, Elizabeta Woodville, je nakon svih Rikardovih postupaka i dalje zadržala politički utjecaj kao donedavna kraljica Engleske. Tajno je radila planove protiv Rikarda s [[Margareta Beaufort|Margaret Beaufort]], majkom [[Henrik VII.|Henrika Tudora]], koji je planirao silom preuzeti englesko prijestolje. Dogovoreno je da će Henrik osvojiti prijestolje i oženiti Elizabetu, te tako ujediniti dinastije [[Dinastija Lancaster|Lancastera]] i [[Dinastija York|Yorka]] te osigurati mir u Engleskoj.
 
1484. godine Elizabeta od Yorka i njezine sestre napustile su Westminstersku opatiju i vratile se na dvor. Elizabeth Woodville se očito pomirila s Rikardom III. To može, ali ne mora sugerirati da je Elizabeth Woodville vjerovala da Rikard III. nije ubio njezina dva sina (iako je to malo vjerojatno zbog njezinog sudjelovanja u neuspjeloj invaziji Henrika Tudora u listopadu 1483. godine i suradnje s njegovom majkom Margaret, 1485. godine da sruši Richarda jednom zauvijek.) Govorilo se da se Rikard III. namjeravao oženiti Elizabetom iz Yorka jer je njegova supruga [[Ana Neville]] umirala i nisu imali preživjele djece. ''The Crowland Chronicle'' tvrdio je da je Rikard III bio prisiljen poreći ovu neukusnu glasinu. Unatoč njegovom poricanju, glasine su bile sveprisutne te se smatralo da je Elizabeta čak neko vrijeme bila zaljubljena u svog strica. Svakako je očekivala da će postati engleska kraljica nakon bitke kod Bosworth Fielda između njega i [[Henrik VII., kralj Engleske|Henrika VII.]]
 
Ubrzo nakon smrti [[Ana Neville|Ane Neville]], [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard III]] poslao je Elizabetu od Yorka s dvora u dvorac šerifa Huttona i otvorio pregovore s portugalskim kraljem [[Ivan ii.|Ivanom II.]] da se oženi njegovu sestru Joan, portugalsku princezu i da Elizabeta oženi njihovog rođaka, budućeg kralja [[Manuel I.|Manuel I. od Portugala.]]
 
== Kraljeva supruga - kraljica Engleske ==
[[22. kolovoza]] [[1485.]], [[Bitka na Bosworthskom polju|bitkom kod Bosworth Fielda]], obilježio se kraj vladavine Rikarda III. Henrikova vojska je porazila Rikardovu. Istog dana je [[Henrik VII., kralj Engleske|Henrik VII.]] proglašen kraljem Engleske. Henrik je poništio dokument kojim je Rikard proglasio djecu Eduarda IV. nezakonitom.
 
Oženio je Elizabetu 18. siječnja 1486. godine. Elizabeta je rodila ukupno sedmero djece, ali samo četvero je preživjelo rano djetinjstvo: Artur, Margareta, [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrik]] i Marija. Iako se par oženio iz političkih razloga, čini se da su oba partnera zavoljeli i usrećili jedno drugo. Henrik nije imao priležnice za vrijeme braka.
Redak 93:
Bila mu je potrebna Elizabeta kao izvor kako se pravilno postaviti na dvoru i prema narodu, što dokazuje činjenica da, kada se vjenčao sa svojom ženom, Englesku nije vidio od svoje četrnaeste godine, dok je Elizabeta bila princeza koja je živjela na engleskom dvoru čitav život te bila odgojena da razumije kako voditi kraljevski dvor. Tu se njezin utjecaj najvjerojatnije osjetio zajedno sa njenom svekrvom.
 
Elizabetina je sudbina bila povezana s uspjehom nove engleske kraljevske dinastije, [[Tudor]]: to dokazuje činjenica da je prijestolje bilo nestabilno zahvaljujući 32-godišnjem građanskom ratu za krunu. Jedna taktika rješavanja tog problema uključivala je udaju Yorkista za Lancastrije. Elizabetine vlastite sestre, Cecily i Anne od Yorka, i njezina rođakinja [[Margareta Pole|Margaret Pole]] bile su jorkističkeYorkove mladenke udane za lancastrijskeLancasterove muškarce odane Henriku VII. Elizabeta je stoga imala motiv željeti se pobrinuti za uspješno blagostanje svojih rođaka, ali ni u kojem slučaju nije mogla predvidjeti hoće li to konačno zajamčiti mir.
 
Elizabeta je bila vrlo pobožna žena i jedna od njezinih životnih strasti bila je dobročinstvo. Davala je novac i milostinju u velikim količinama, do te mjere da se u mnogim prilikama zadužila. Darovala je redovnicima i redovničkim redovima. Velik dio kritika u vezi s vladavinom Elizabetinog supruga proizlazi iz podsmijeha tadašnjeg plemstva, razumljivo gorkog zbog nedavne podjele vlasti s kraljem u Londonu i kasnijih opakih kritičkih stavova [[Francis Bacon|Francisa Bacona]], ali dokaza britanske Nacionalne Arhiva, zajedno s novijim radovima u arheologiji, predstavljaju puno drugačiju predodžbu, gdje je Elizabeta privatno imala izdašnijeg, ljubaznijeg i dražesnijeg supruga u Henriku VI. Dokazi otkrivaju čovjeka koji je velikodušno otvorio torbicu za svoju djecu, majku i suprugu te imao sklonosti prema glazbi, veselju i plesu u određenim posebnim prigodama. Unatoč brojnim neprijateljima stečenim na vrhuncu [[Ratovi dviju ruža|Ratova dviju ruža]], još uvijek su postojale Henrikove pristalice i prijatelji te da je Elizabeta zadobila njihovo povjerenje.
Redak 103:
U njezinu čast održana je velika krunidbu gdje su je odveli na kraljevsku teglenicu niz Temzu. Noviji dokazi sugeriraju da je Henrik VII. bio jednako graditelj kao i njegov sin i unuka te da je i njegova supruga dijelila taj interes: sada je poznato da je Elizabeta imala ruke u dizajniranju nekadašnje palače [[Greenwich]] te da je sama palača bila imenovana za zabavu velikih razmjera. Izvori vrlo jasno ukazuju na to da je Božić za kraljevsku obitelj bio cjelovito i posebno vrijeme, o čemu svjedoče mnogi preživjeli dokumenti koji prikazuju posebno živahni dvor s prekrasnim vremenom, s obilnim količinama uvezenog vina, velikim količinama novca potrošenim na pečeno meso i zabavljači. Kralj je također često kupovao darove za Elizabetu i njihovu djecu. Knjige računa koje je vodio sam Henrik VII. kristalno jasno pokazuju da je potrošio puno zlata na skupocjene tkanine i za sebe i svoju obitelj.
 
Elizabeta od Yorka nije imala puno političkog utjecaja kao kraljica zbog svoje snažne svekrve [[Margareta Beaufort|Lady Margaret Beaufort]], ali se izvještavalo da je bila nježna, ljubazna i darežljiva prema svojim rođacima, slugama i dobročiniteljima. U jednom se izvješću navodi da je Henrik VII. preferirao ElizabethinElizabetin izbor za prazno biskupijsko mjesto nad odabirom svoje majke, pokazujući kraljevu naklonost i spremnost za slušanje Elizabete. Čini se da je voljela knjige, pokroviteljstvom engleskog tiskara [[Williama Caxtona]]. Elizabeta je uživala u glazbi, plesu i kocki; posljednja od njih bila je zabava koju je dijelila sa suprugom.
 
Kao kraljica, osigurala je obrazovanje svoje mlađe djece, uključujući budućeg [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrika VIII.]] Također je pratila svog supruga u njegovom diplomatskom posjetu Calaisu 1500. godine kako bi se sastala s Filipom I. Kastiljskim, a dopisivala se i s kraljicom [[Izabela I. Kastiljska|Izabelom I. Kastiljskom]] prije braka njihove djece, engleskog princa Artura i španjolske princeze [[Katarina Aragonska|Katarine Aragonske]]:
Redak 116:
Henrik VII. je razmišljao o ponovnoj ženidbi kako bi obnovio savez sa Španjolskom, ali je umro udovac šest godina kasnije. Kraljev opis poželjne supruge - koji je bio poslan svim veleposlanicima - odgovarao je pokojnoj kraljici, Elizabeti od Yorka. Na svaku godišnjicu njezine smrti odredio je da se pjeva misa zadušnica, zvone i zapaljuje 100 svijeća u njezinu čast. Također nastavio zapošljavati svoje ministrante svake Nove godine.
 
[[Londonski Tower|Londonski toranj]] napušten je kao kraljevska rezidencija, o čemu svjedoči i nedostatak podataka da ga je kraljevska obitelj koristila nakon 1503. godine. Kraljevska rođenja u doba Elizabetinog sina, [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrika VIII.]], odvijala su se u raznim drugim palačama.
 
Kraljeva reputacija (o škrtosti) pogoršala se nakon kraljičine smrti.
 
Pokopan je s Elizabetom od Yorka pod njihovim likovima u njegovoj kapeli [[Westminsterska opatija|Westminsterske opatije]]. Njezina je grobnica otvorena u 19. stoljeću, a drveno kućište njezinog olovnog lijesa uklonjeno je kako bi se stvorio prostor za zakop njezinog prapraunuka Jakova VI. i I.
 
== Izgled ==