Izabela I. Kastiljska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
'''Izabela I. Kastiljska''' ([[španjolski jezik|španjolski]]: ''Isabel I de Castilla'') ili '''Izabela Katolička''' rođena je [[22. travnja]] [[1451]]. u mjestu po imenu [[Madrigal de las Altas Torres]], a umrla je [[26. studenog]] [[1504]]. u [[Medina del Campo|Medini del Campo]]. Bila je kraljica [[Kraljevina Kastilija|Kastilije]] i [[Kraljevina Leon|Leona]]. Ona i njen suprug, [[Ferdinand II. Aragonski|Ferdinand II. od Aragona]], bili su još i poznati kao [[Katolički kraljevi]], jer su predvodili [[Rekonkvista|Rekonkvistu]] u borbi protiv [[Mauri|Maura]] i izborili konačnu pobjedu nad njima protjeravši ih s [[Pirinejski poluotok|Pirinejskog poluotoka]] [[1492]]. godine.
Nakon borbe za prijestolje, Izabela je reorganizirala državni sustav, postigla najmanju moguću zabilježenu stopu kriminala u proteklim godinama, te rasteretila kraljevstvo od golemog duga koji joj je ostavio njezin brat koji joj je ujedno bio prethodnik. Izabelin brak s Ferdinandom 1469. godine stvorio je temelj za ''de facto'' ujedinjenje svih krajeva Španjolske. Reforme spomenutog bračnog para utjecale su i susjedne zemlje, kao i čitavu Europu. Izabela i Ferdinand su također poznati po pokroviteljstvu i financiranju [[Kristofor Kolumbo|Kolumbovo]] putovanje [[1492.|1492]]. godine koje je dovelo do otkrića [[Novi svijet|Novog svijeta]]. Španjolska je prepoznata kao najveća sila Europe, ali i svijeta. Oboje su dobili titulu "katolika" od pape [[Aleksandar VI.|Aleksandra VI.]] te su 1974. godine priznati kao Božje sluge od [[Sveta Stolica|Svete Stolice]].
== Odrastanje ==
U trenutku svog rođenja, Izabela je bila druga na redu za prijestolje, iza svog starijeg polubrata [[Henrik IV. Kastiljski|Henrika IV. Kastiljskoga]]. Henrik je tada imao 26 godina te je bio u braku, ali bez djece. Njezin mlađi brat [[Alfons X. Mudri|Alfonso Kastiljski]] se radio dvije godine poslije, 1453. godine, te je Izabela zauzela treće mjesto na redu za prijestolje. Kada joj je otac umro 1454., Henrik je preuzeo tron. Izabela i Alfonso su ostali pod njegovom brigom. Izabela, Alfonso i njezina majka su otišli u Arévalo.
To je bilo nemirno doba za Izabelu. Životni uvjeti u dvorcu u Arévalu su bili loši, kao i njihova financijska situacija. Unatoč tome što je njezin otac u svojoj oporuci izričito zahtijevao da se njegovu djecu dobro financira, kralj nije udovoljio tim željama (ili zbog ogromne želje za uskraćivanjem povlastica svog brata i sestre ili iz nesposobnosti). U to je doba Izabela bila pod snažnim utjecajem svoje pobožne majke te razvila duboku duhovnost.
Čim je kraljeva supruga, [[Ivana Portugalska]], trebala roditi njihovu kćer Ivanu, Izabela i Alfonso su bili pozvani na dvor u [[Segovia|Segoviji]] kako bi bili pod kraljevim izravnim nadzorom te kako bi dovršili svoje obrazovanje. Alfonso je dobio svog učitelja, a Izabela je postala dio kraljičinog kućanstva.
Tu su joj se neki životni uvjeti poboljšali. Uvijek je imala hrane i odjeće te je živjela u dvorcu pun zlata i srebra. Izabelino obrazovanje sastojalo se od čitanja, pisanja, povijesti, matematike, umjetnosti, šaha, plesa, pletenja, glazbe i vjeronauka. Izabela i njezine dvorkinje su se zabavljale umjetnošću, pletenjem i glazbom. Živjela je opušteno, rijetko napuštajući dvorac po kraljevoj naredbi. [[Henrik IV. Kastiljski|Njezin polubrat]] ju je skrivao od političkih previranja u kraljevstvu, iako je Izabela bila potpuno svjesna događaja i svoje uloge u njima.
Plemići, željni moći, suočili su se s kraljem Henrikom, zahtijevajući da se njegovim nasljednikom imenuje Izabelin mlađi polubrat [[Alfons X. Mudri|Alfonso]]. Čak su išli toliko daleko da su od Alfonsa tražili da preuzme prijestolje. Plemići, koji sada kontroliraju Alfonsa i tvrde da je on pravi nasljednik, sukobili su se sa snagama kralja Henrika u [[Druga bitka kod Olmeda|Drugoj bitci kod Olmeda]] 1467. godine. Bitka je završila neriješeno. Kralj Henrik pristao je priznati Alfonsa kao svog nasljednika, pod uvjetom da se oženi njegovom kćeri, princezom Ivanom. Ubrzo nakon što je imenovan princom od [[Asturija|Asturije]], Izabelin mlađi brat Alfonso umro je u srpnju 1468. godine, vjerojatno od [[Kuga|kuge]]. Plemići koji su ga podržavali sumnjali su na trovanje. Kako je u oporuci svog brata imenovana za njegovu nasljednicu, plemići su zamolili Izabelu da zauzme njegovo mjesto pobjednice pobune. Međutim, podrška pobunjenicima počela je slabiti, a Izabela je više voljela nagodbu postignutu pregovorima od nastavka rata. Sastala se sa Henrikom u [[Toros de Guisand|Toros de Guisandu]] i postigli su kompromis: rat će prestati, kralj Henrik imenovat će Izabelu za nasljednicu umjesto svoje kćeri Ivane, a Izabela se neće udati bez pristanka svog brata, ali on ju također nije mogao prisiliti da se uda protiv svoje volje. Izabelina je strana izašla s većinom onoga što su plemići željeli, iako nisu išli toliko daleko da su službeno smijenili kralja Henrika; nisu bili dovoljno moćni za to, a Izabela nije željela ugroziti načelo pošteno naslijeđenog nasljedstva, jer je upravo na toj ideji temeljila svoj argument za legitimitet kao nasljednika.
== Pregovori oko braka ==
Pitanje Izabelinog braka nije bilo novo. Na bračnom tržištu je bila u dobi od šest godina zarukama s [[Ferdinand II. Aragonski|Ferdinandom]], mlađim sinom [[Ivan II. Navar|Ivana II. Navarre]] (čija je obitelj bila kadetska podružnica Kuće [[Trastamara|Trastámara]]). U to su vrijeme dva kralja, Henrik i Ivan, bili željni pokazati svoju međusobnu ljubav i povjerenje te su vjerovali da će ovaj dvostruki savez učiniti njihovo vječno prijateljstvo očitim svijetu. Taj dogovor, međutim, nije dugo trajao.
Ferdinandov stric [[Alfons V. Aragonski|Alfonso V. Aragonski]] umro je 1458. godine. Sva Alfonsova španjolska područja, kao i otoci [[Sicilija]] i [[Sardinija]], prepušteni su njegovom bratu Ivanu II. Ivanje sada imao jači položaj nego ikad prije i više nije trebao sigurnost Henrikovog prijateljstva. Henrik je sada trebao novi savez. Šansu za ovo prijekopotrebno novo prijateljstvo vidio je u Karlu od Viane, Ivanovom starijem sinu. Karlo se stalno sukobljavao s ocem i zbog toga je potajno stupio u savez s Henrikom. Glavni dio saveza bio je da se između Karla i Izabele dogovori brak. Kad je Ivan II. saznao za ovaj dogovoreni brak, bio je ogorčen. Izabela je bila namijenjena njegovom omiljenom mlađem sinu, Ferdinandu, i u njegovim je očima taj savez još uvijek vrijedio. Ivan II. dao je sina Karla baciti u zatvor pod optužbom da je kovao zavjere protiv očeva života. Karlo je umro 1461. godine.
Godine 1465. pokušalo se vjenčati Izabelu s [[Afonso V. Portugalski|Afonsom V. Portugalskim]], Henrikovim šogorom. Posredstvom kraljice i grofa Ledesme sklopljen je portugalski savez. Izabela je, međutim, bila oprezna u vezi s brakom i odbila je pristati.
U Kastilji je izbio građanski rat zbog nesposobnosti kralja [[Henrik IV. Kastiljski|Henrika]] da djeluje kao vladar. Henriku je sada trebao brz način da udovolji pobunjenicima kraljevstva. Kao dio sporazuma o obnovi mira, Izabela je trebala biti zaručena s [[Pedro Girón Acuña Pacheco|Pedrom Girón Acuña Pacheco]], magistrom reda Calatrava i bratom kraljevog miljenika Juana Pacheca. Zauzvrat, don Pedro bi u siromašnu kraljevsku blagajnu uplatio veliku svotu novca. Ne videći alternativu, Henrik je pristao na brak. Izabela je bila zaprepaštena i molila se Bogu da se brak ne dogodi. Njezine su molitve uslišane kad se don Pedro iznenada razbolio i umro dok je išao u susret svojoj zaručnici.
Činilo se da se bliže kraju propalim pokušajima sklapanja braka. Među primamljivim opcijama su bili engleski kralj [[Eduard IV.|Eduard IV]] ili jedan od njegove braće, najvjerojatnije [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]], ali nikada takav savez nisu ozbiljno razmatrali. Godine 1468., ponovno je stigla prosidba Afonsa V. Portugalskog. Usprkos obećanjima koje je dao svojoj sestri, Henrik je pokušao realizirati taj brak. Ako se Izabela uda za Alfonsa, Henrikova kći Ivana bi se udala za Afonsovog sina Ivana II. te bi time nakon Henrikove smrti, Ivan i Ivana naslijedili Portugal i Kastilju. Izabela je odbila i potajno obećala da će se udati za svog rođaka i prvotnog prosca, Ferdinanda Aragonskog.
== Tajno vjenčanje s Ferdinandom Aragonskim ==
Nakon ovog neuspjelog pokušaja, Henrik je još jednom krenuo protiv svoje riječi i pokušao oženiti Izabelu bratom [[Luj XI., kralj Francuske|Luja XI.]], Karlom, vojvodom od Berryja. U Henrikovim očima ovaj bi savez učvrstio prijateljstvo Kastilje i Francuske, kao i udaljio Izabelu iz kastiljanskih poslova. Izabela je još jednom odbila prijedlog. U međuvremenu je [[Ivan II. Aragonski]] u tajnosti s Izabelom pregovarao o vjenčanju s njegovim sinom Ferdinandom.
18. listopada 1469. godine održala se formalnost zaruka. Budući da su Izabela i Ferdinand bili rođaci, stajali su unutar zabranjenog krvnog srodstva i brak ne bi bio zakonit ako se ne dobije papino odobrenje. Uz pomoć valencijskog kardinala Rodriga Borgie (kasnije [[Aleksandar VI.|Aleksandra VI.]]), [[Pio II.]] (koji je umro 1464.) je Izabeli i Ferdinandu poklonio navodnu [[Papinska bula|papinsku bulu]], ovlastivši Ferdinanda da se vjenča u okviru trećeg stupnja srodstva, sklapajući njihov brak pravno. Bojeći se protivljenja, Izabela je pobjegla s Henrikovog dvora s izgovorom da posjeti grobnicu svog brata Alfonsa u Ávili. S druge strane, Ferdinand je prešao Kastilju u tajnosti prerušen u slugu. Vjenčali su se odmah po ponovnom okupljanju, 19. listopada 1469., u Palacio de los Vivero u gradu [[Valladolid]].
== Početak vladavine ==
12. prosinca 1474., stigla je obavijest o Henrikovoj smrti u Madridu. Izabela je morala pronaći utočište unutar zidina [[Alcázar u Segoviji|Alcázara u Segoviji]] gdje je dobila podršku od [[Andres de Cabrera]] and Vijeća Segovije. Idućeg dana, Izabela je bila imenovana kraljicom Kastilje i Leóna.
Njezina je vladavina počela burno: Budući da ju je brat proglasio svojim prijestolonasljednikom, kada je zasjela na prijestolje 1474. godine, već je postajalo nekoliko spletki protiv nje. [[Diego Pacheco]], markiz od Villene, i njegovi pristaše tvrdili su da je Henrikova kći Ivana prava kraljica. Ubrzo nakon toga, nadbiskup Toleda, napustio je dvor kako bi se pridružio svom pranećaku u toj spletki. Kovali su planove da se Ivana uda za svog ujaka, kralja [[Afonso V. Portugalski|Afonsa V. Portugalskog]] i osvoji Kastilju kako bi se domogla svog prijestolja.
== Rat s Portugalom ==
U svibnju 1475. kralj Afonso i njegova vojska ušli su u Španjolsku i napredovali do Plasencije. Ovdje se oženio mladom Ivanom. Tada se dogodio dugi i krvavi rat za kastiljsko prijestolje. Rat je išao naprijed-nazad gotovo godinu dana sve do 1. ožujka 1476., kada se dogodila [[bitka kod Tora]], u kojoj su obje strane proglasile pobjedu i proslavile: trupe kralja Afonsa V. poražene od kastiljskog lijevog centra kojim su zapovijedali vojvoda od Albe i kardinal Mendoza, dok su snage predvođene Ivanom Portugalskom porazile kastiljsko desno krilo i ostao u posjedu bojišnice.
S velikom političkom vizijom, Izabela je iskoristila trenutak i sazvala dvorove u Madrigal-Segoviji (travanj – listopad 1476., gdje je njezino najstarije dijete Izabela prvi put položena kao nasljednica kastiljske krune. To je bilo jednako legitimiranju vlastitog prijestolja.
U kolovozu iste godine Izabela je sama dokazala svoje sposobnosti moćnog vladara. U Segoviji je izbila pobuna, a Izabela je jahala da je suzbije, jer je njezin suprug Ferdinand u to vrijeme bio isključen iz borbe. Suprotno savjetu svojih muških savjetnika, Izabela je sama ušla u grad kako bi pregovarala s pobunjenicima. Bila je uspješna te je pobuna brzo privedena kraju. Dvije godine kasnije, Izabela je dodatno osigurala svoje mjesto vladara rođenjem svog sina [[Ivan, princ od Asturije|Ivana, princa od Asturije]], 30. lipnja 1478. Mnogima je prisustvo muškog nasljednika legitimiralo mjesto vladara.
U međuvremenu, kastiljska i portugalska flota borile su se za hegemoniju na [[Atlantski ocean|Atlantskom oceanu]] i za bogatstvo [[Gvineja|Gvineje]] (zlato i robovi), gdje se vodila odlučujuća pomorska [[bitka kod Gvineje]].
Rat se otegnuo još tri godine i završio je kastiljskom pobjedom na kopnu i portugalskom pobjedom na moru. Četiri odvojena mirovna ugovora potpisana u [[Alcáçovas|Alcáçovasu]] (4. rujna 1479.) odražavala su taj rezultat: Portugal se odrekao kastiljskog prijestolja u Izabelinu korist u zamjenu za vrlo povoljan udio atlantskih teritorija spornih s Kastiljom (svi su otišli u Portugal izuzetak [[Kanari|Kanarskih otoka]]: Gvineja s rudnicima zlata, [[Zelenortska Republika|Zelenortskim otocima]], Madeirom, Azorskim otocima i osvojenim pravom Kraljevine Fez plus velika ratna odšteta: 106.676 doble zlata. [[Katolički kraljevi]] također su morali prihvatiti da Ivana ostane u Portugalu umjesto u Španjolskoj i da oproste svim pobunjenim podanicima koji su ju podupirali. A [[katolički kraljevi]] - koji su se proglasili vladarima Portugala i darivali zemlje plemićima unutar ove zemlje - morali su se odreći portugalske krune.
U Alcáçovasu su Izabela i Ferdinand osvojili prijestolje, ali portugalsko ekskluzivno pravo plovidbe i trgovine u cijelom Atlantskom oceanu južno od Kanarskih otoka značilo je da je Španjolska praktički blokirana iz Atlantika i da joj je oduzeto gvinejsko zlato, što je izazvalo bijes u [[Andaluzija|Andaluziji]].
[[Kristofor Kolumbo]] oslobodio je Kastilju te teške situacije, jer je njegovo otkriće [[Novi svijet|Novog svijeta]] dovelo do novog i uravnoteženijeg dijeljenja Atlantika u [[Tordesillas|Tordesillasu]] 1494. Kao što pokazuju naredbe koje je Kolumbo primio na svom prvom putovanju (1492.): <blockquote>"[[katolički kraljevi]] uvijek imaju na umu da se granice potpisane u udjelu Alcáçovasa ne smiju prevladati, pa stoga inzistiraju na Kolumbu da plovi uz paralelu [[Kanari|Kanara]]." </blockquote>Dakle, sponzoriranjem kolumbijske avanture na zapadu, španjolski vladari pokušavali su jedini preostali put širenja. Kao što je sada poznato, bili su izuzetno uspješni po tom pitanju. Izabela se od samog početka pokazala kao borac i čvrst vladar. Sad kad je uspjela osigurati svoje mjesto na kastiljskom prijestolju, mogla je početi uvoditi reforme koje su kraljevstvu bile prijeko potrebne.
== Vidi još ==
| |||