Uran: razlika između inačica

'''Uran''' je sedmi po redu [[planet]] od [[Sunce|Sunca]], na srednjoj udaljenosti od Sunca 19,23 [[astronomska jedinica|astronomskih jedinica]]. To je prvi planet koji je bio otkriven [[teleskop]]om ([[William Herschel]], 1781.). Ime je dobio po [[Uran (mitologija)|Uranu]], bogu neba i ocu [[Titan (mitologija)|Titan]]a u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]]. Od Zemlje je veći oko 4 puta, a masivniji oko 14,5 puta. Zbog brze vrtnje je blago je spljošten. Suprotno uvriježenom urbanom mitu nastalom iz krivo sintetiziranih prvih fotografija ''[[Voyager 2|Voyagera 2]]'', Uran nije ni zelenzelene ni cijan boje, nego svijetlo plave boje koju uzrokuje kombinacija tragova metana i [[Rayleighovo raspršenje|Rayleighovog raspršenja]] svjetlosti. u vodiku i heliju.

[[Antika|Antički narodi]] nisu znali za Uran jer je na rubu vidljivosti golog oka čak i u najpovoljnijim uvjetima noćnog neba. Tijekom [[opozicija (astronomija)|opozicije]] sjaj mu dostigne [[prividna magnituda|prividnu magnitudu]] +5,8. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao pločica kutnog promjera 4[[lučna sekunda|"]].Tijelo

Ekvatorski mu je spljošteno, ekvatorskipromjer mu je promjer 51.118 km, oko četiri puta veći od ZemljinaZemljinog, a polarni 49.946 km. Masa mu jemasa 14,5 puta veća od Zemljine,. gušćiProsječna jegustoća odplaneta vodeje 1,27 puta.

Ekvator mu je otklonjen od ravnine staze za 97,8°, te mu je os vrtnje gotovo polegnuta u ravnini staze. Zbogzbog togačega mu se redoslijed godišnjih doba bitno razlikuje od redoslijedaonih ostalih planeta: četvrtinu godine prema Suncu je okrenuto jedno od polarnih područja, kada se izmjena dana i noći zbiva jedino u području ekvatora, sa Suncem nisko pri horizontu. Drugu četvrtinu godine prema Suncu je okrenuto ekvatorsko područje, s brzom izmjenom dana i noći, itd. Iako ekvator nije stalno osunčan, temperatura na Uranu najviša je u ekvatorskom području.<ref name=":0" />

Uran spada podvrstu [[Jovijanski planeti|jovijanskih planeta]] zvanu [[Ledeni div|ledeni divovi]]. Smatra se da, kao i Neptun, ima malu stjenovitu jezgru (sastav silikata i teških metala). Na jezgru se nastavlja omotač odbogat [[voda|vodevodom]], [[metan|metanom]]a i [[amonijak|amonijakom]]a u stanju [[Superkritični fluid|superkritičnog fluida]] (u dubinama metaliziranog zbog visokog tlaka) koji prema van postupno prelazi u [[atmosfera|atmosferu]]. Nema fazne granice.

Najniža [[temperatura]] od oko 50 [[Kelvin|kelvina]] izmjerena je na razini sgdje tlakomtlak odiznosi 100 [[Bar (jedinica)|milibara]] i iznosi oko 52 [[Kelvin|kelvina]]. Iznad tog sloja temperatura raste do 150 K u razrijeđenoj gornjoj atmosferi. Temperatura u jezgri procijenjena je na oko 5000 K. Za vrijeme prolaska letjelice [[Voyager 2]] Uranov južni pol je bio okrenut Suncu. Iz toga proizlazi da bi polarna područja trebala biti toplija od [[ekvator]]skih što, iz nepoznatih razloga, ipak nije slučaj.

Masa Urana i [[Neptun]]aposljedično jegravitacijsko privlačenje Urana bitno manjasu manji od masaonih kod Jupitera i Saturna, pa je manji i udio [[vodik]]a i [[helij]]a u ukupnoj masi planeta.

Uranova plavkasta [[atmosfera]] se sastoji velikom većinom od [[vodik]]a (83%) i [[helij]]a (15%), nešto malo [[metan]]a (2%), a [[voda|vode]] i [[amonijak]]a ima u tragovima. Atmosfera je u svjetlosnom spektru gotovo bezlična. Prozirna je i čista do velikih dubina gdje se nalaze oblaci metana. Polarno je područje prekriveno sumaglicom. Vjetrovi na ekvatoru pušu brzinama do 250 m/s, raznoseći oblake metana. Uran pokazuje pojaseve paralelne s [[ekvator]]om, ali vrlo teško uočljive u svjetlosnom spektru, dok se jasno vide u bliskom infracrvenom spektru. Novije fotografije [[Svemirski teleskop Hubble|teleskopa Hubble]] u tom zračenju pokazuju sve veću i veću aktivnost u Uranovoj atmosferi. Teleskop je tijekom 1998. godine snimio čak 20 oblaka reflektivnih u bliskom infracrvenom zračenju na različitim visinama. Sumnja se da su promjene nastale uslijed promjene orijentacije Urana prema Suncu. Naime,; Sunce je obasjavalo područja sve bliže ekvatoru, pa izmjena dana i noći imala sve veću utjecaj na temperaturu pojedinih dijelova Urana. Oko 2007. godine Sunce je bilo iznad Uranovog ekvatora.

Jedan Uranov obilazak oko Sunca traje 83,83 [[godina|godine]]. Okrene, sea okodan svojena osiekvatoru zatraje 17 [[sat]]i i 14 [[minuta]]. Kao i sva fluidna tijela ima diferencijalnu rotaciju (trajanje dana ovisi o udaljenosti od ekvatora), ali bržu pri polovima. Uran je neobičan po tome što je okrenut "na bok", t.j. os rotacije mu je nagnuta čak 98° u odnosu na putanju oko Sunca ([[retrogradno gibanje]]), čemu je vjerojatan uzrok snažan udarac u fazi formiranja planeta, čemu u prilog ide činjenica da su mu orbite satelita u gotovo istoj ravnini.

Suprotno pogrešnom pojednostavljenju, Uran se ne kotrlja po svojoj orbiti jer bi to značilo da mu se zakreće i os rotacije, što nije slučaj - ona je stalno usmjerena više manje u istom smjeru.

Uran ima brzu i zonalnu rotaciju. Period rotacije oblaka raste od 15 sati na 44°, do 17 sati na 26° [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]], što znači da je rotacija sporija u ekvatorskom području. To je primjer suprotan zonalnoj rotaciji Jupitera i Saturna.