Bosanska Banovina: razlika između inačica

| grb_i =

| grb_tip =

| glavni_grad = [[Bobovac]]<br>[[Visoko (BiH)|Visoko]]<br>[[Jajce]]

| himna =

 

Srednjovjekovna država svoj razvoj započinje na [[Visoko (BiH)|visočkom]] području u kojem će se razviti [[Bosna (župa)|župa Bosna]] i kasnije zemlja koju spominje [[Konstantin VII. Porfirogenet]] u svom [[O upravljanju carstvom]]. Uz župu Bosnu, pretpostavljaju se i sljedeće župe: [[Vrhbosna (politička župa)|Vrhbosna]] (sarajevsko područje), [[Vidogošća]] (područje [[Vogošća|Vogošće]], [[Ilijaš|Ilijaša]], [[Breza (BiH)|Breze]] i [[Vareš|Vareša]]), [[Trstivnica]] ([[Kakanj]], [[Bobovac]], [[Kraljeva Sutjeska|Sutjeska]]), [[Lepenica (župa)|Lepenica]] ([[Fojnica]], [[Kreševo (BiH)|Kreševo]], [[Kiseljak]]), a vjerojatno i [[Lašva (župa)|Lašva]] ([[Travnik]], [[Vitez (BiH)|Vitez]]) i [[Brod (župa)|Brod]] (na području [[Zenica|Zenice]]). Literatura je naziva i prvotnom Bosnom.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Esad Kurtović|last=|first=|authorlink=|coauthors=|title=Esad Kurtović, Kratka historija srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2019, 144 str.|url=https://www.academia.edu/40800003/Esad_Kurtovi%C4%87_Kratka_historija_srednjovjekovne_Bosne_Sarajevo_2019_144_str|date=|year=|month=|journal=|volume=|issue=|pages=11|id=|language=bs|accessdate=2020-12-17}}</ref>

Godine 1136. ugarski kralj [[Bela II. Slijepi|Bela II.]] stvorio je titulu bosanskog bana nakon osvajanja područja Gornje Bosne kako bi je dodijelio svojem sinu [[Ladislav II.|Ladislavu II.]] Tijekom 12. stoljeća mjesni su vladari u banovini koja se nalazila u planinskoj i zabačenoj regiji Bosne sve više djelovali samostalno, tako da [[Kraljevina Ugarska|Ugarska]] i/ili [[Bizant]] često nisu imali potpunu kontrolu.{{sfn|Fine|1994.|pp=44, 148|p=14}}

 

==== Hereza i zbor na Bilinom polju ====

[[Slika:Ploča_Kulina_bana.jpg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Plo%C4%8Da_Kulina_bana.jpg|alt=|mini|200x200px|Povelja Kulina bana iz 1193. pronađena u [[Biskupići]]ma.|lijevo]]

Godine 1203. veliki župan Raške [[Vukan Nemanjić]] optužio je bosanskog bana da podržava [[Krivovjerje|heretike]]. Na [[Bilino polje|Bilinom polju]] je potom održan zbor, poznat kao bilinopoljska abjuracijam javno odricanje od krivovjerja predstavnika "bosanskih krstjana" što su ga 8. rujna 1203. dali u nazočnosti bana Kulina papinskomu izaslaniku Ivanu de Casamarisu, čime je spriječio miješanje drugih država u politiku Bosanske banovine.<ref>{{Citiranje weba|url=https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7642|title=bilinopoljska abjuracija {{!}} Hrvatska enciklopedija|work=enciklopedija.hr|accessdate=2020-12-18}}</ref> Uspio je sačuvati [[Bosanska biskupija|Bosansku biskupiju]] unutar [[Dubrovačka nadbiskupija|Dubrovačke nadbiskupije]]; ispostavilo se da su greške koje su priznane bile uglavnom zbog neznanja i nepoznavanja propisa, a ne zbog heretičkih doktrina.{{sfn|Fine|1994|p=47}} Kulin je tad još jednom potvrdio svoju odanost hrvatsko-ugarskom kralju iako je njegova vlast nad Bosnom većinom bila nominalna.{{sfn|Fine|1994|p=47}}

 

Od 1302. do 1322. vlada hrvatska feudalna obitelj [[Šubići|Šubić]]. Iskoristivši rascjepkanost feudalnih vladara, [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavao I. Šubić]] ovladao je cijelom banovinom i postao njen gospodar te mu je 1308. kralj Karlo I. Robert potvrdio nasljednu vlast u Bosni.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=9489|title=Bribirski, Pavao I. {{!}} Hrvatska enciklopedija|work=www.enciklopedija.hr|accessdate=2020-12-18}}</ref> Područjem je potom upravljao Mladen II. koji se u međuvremenu izmirio sa Stjepanom II. Kotromanićem. Godine 1322. izbile su pobune protiv vladavine Mladena II. u Trogiru i Splitu<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=9487|title=Bribirski, Mladin II. {{!}} Hrvatska enciklopedija|work=www.enciklopedija.hr|accessdate=2020-12-18}}</ref> što će kulminirati [[Bitka kod Bliske|Bitkom kod Bliske]] gdje je on i zarobljen, a hrvatsko-ugarski kralj [[Karlo I. Robert]] će Kotromanićima vratiti vlast nad banovinom.<ref>Mladen ANČIĆ, 1997, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljestvo i Bosna u XIV. stoljeću. Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zadru.https://www.bib.irb.hr/40904#page=103</ref>{{sfn|Fine|1994|p=277}} Stjepan II. Kotromanić bio je ban Bisbe od 1314., ali u stvarnosti pod kontrolom Mladena II. sve do njegovog zarobljavanja, a njegova stvarna vlast nad banovinom trajat će od 1322. do 1353., s njegovim bratom Vladislavom.{{sfn|Fine|1994|p=277}}

 

Godine [[1326.]] Kotromanići će svoju vlast proširiti i izlazim na Jadransko more Stjepan II. Tada je Stjepan II. odvojio [[Humska zemlja|Humsku zemlju]] od Srbije,{{sfn|Fine|1994|p=278}} i time dobio pristup od ušća [[Neretva|Neretve]] do [[Konavle|Konavala]].<ref name="Fine-20">{{cite book|title=The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest|date=1994|url=https://books.google.com/books?id=LvVbRrH1QBgC&q=Ston&pg=PA20|language=en|publisher=University of Michigan Press|accessdate=16 October 2018|isbn=0472082604|last1=Fine|first1=John V. A.|page=20}}</ref> Nakon smrti srpskog vladara [[Uroš II. Milutin|Uroša II. Milutina]] 1321. proširio je vlasn na i Usoru i Soli 1324., koji su bili u zajedničkoj banovini s Mačvom{{sfn|Fine|1994|p=277}} Uspio je značajno povećati područje kojim je vladao i time je ostvario nezavisnost koju su mu priznavali i okolni vladari.{{sfn|Fine|1994|p=280}} Ratovanjem je dovršio teritorijalno širenje kojim je udvostručio područje Bosanske Banovine koja se prostirala "od [[Sava|Save]] do mora i od [[Cetina|Cetine]] do [[Drina|Drine]]".<ref>{{Citiranje weba|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249|title=Hrvatski biografski leksikon|author=Pejo Ćošković|date=|work=hbl.lzmk.hr|language=|publisher=|accessdate=2020-12-20|quote=Tim ratovanjem dovršeno je teritorijalno širenje kojim je Stjepan udvostručio područje bosanske države i u njoj učvrstio vlast, pa je njegov dijak Pribislav mogao u ispravi napisati (nakon 1329) kako njegov gospodar drži zemlje »od Save do mora i od Cetine do Drine«.}}</ref> Tada se razvijaju [[rudarstvo]] (Ostružnica, Fojnica, Deževice, Kreševo, Olovo, Srebrenica), obrti i trgovina (Visoko, Drijeva).<ref>{{Citiranje weba|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#StjepanII|title=Hrvatski biografski leksikon|author=Pejo Ćošković|date=|work=hbl.lzmk.hr|language=|publisher=|accessdate=2020-12-20|quote=Razdoblje mira pogodovalo je gospodarskomu oporavku zemlje; razvijaju se rudarstvo (Ostružnica, Fojnica, Deževice, Kreševo, Olovo, Srebrenica), obrti i trgovina (Visoko, Drijeva).}}</ref>

 

 

==== Širenje ====

U savezu s knezom [[Knez Lazar|Lazarom]], Tvrtko je uspio srušiti [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] i doći u posjed velikog dijela njegovih teritorija. Na taj je način postao susjed [[Balšići|Balšićima]], gospodarima Zete i gornje Albanije. Balšići su poslije pogibije braće [[Mrnjavčević|Mrnjavčevića]] u Maričkoj bitci proširili svoju vlast na [[Peć]] i [[Prizren]]. Izvukli su korist i od rušenja Nikole Altomanovića, zagospodarivši zaleđem Dubrovnika (Trebinjem, Konavlima i Dračevicom); zbog toga će doći u sukob s bosanskim banom, koji je također isticao svoje pravo na dubrovačko zaleđe, pozivajući se na svoje pravo nad Srbijom.