Srednjovjekovna hrvatska država: razlika između inačica

 

Pojava prvog hrvatskog kneza datira krajem 8. stoljeća, kad su Franci, jer su osvojili [[Italija|Italiju]] i pokorili [[Karantanija|Karantaniju]] i [[Bavarska|Bavarsku]], počeli rat s Avarima i uništili njihovu prevlast u [[Podunavlje|Podunavlju]]. Tada je panonski knez [[Vojnomir]] ([[796.]]) napustio Avare i priključio se Francima, koji su od tog područja, između rijeka [[Sava|Save]], [[Drava| Drave]] i [[Dunav]]a, napravili posebnu upravnu oblast na čelu s domaćim knezom ali pod nadzorom [[Furlanija|furlanskog]] [[markgrof]]a. Tada je i započeto [[pokrštenje Hrvata|pokrštavanje panonskih Hrvata]] pod nadzorom [[Aquileia|Akvilejske]] patrijaršije. Ubrzo nakon osvajanja Panonske Hrvatske i uređenja vlasti, [[Karlo Veliki]] [[799]]. godine upada u Dalmatinsku Hrvatsku, koja je pod [[Bizant|bizantinskom]] vlasti, i osvaja je [[803]]. godine nakon dužeg rata. Prvi poznati knez Primorske Hrvatske je [[Višeslav]] (oko [[800]]. godine).

Zbog osvajanja dalmatinskih gradova Bizant je zaratio s Karlom Velikim i tek [[Ahenski mir|Ahenskim]] mirom ([[812]]. godine), uspio je povratiti dalmatinske gradove i otoke, dok su [[Istra]] i kopneni dijelovi Dalmacije pripale Karlu Velikom. Tek nakon smrti Karla Velikog [[814]]. godine ali i zbog nasilja vršenog od strane Franaka i miješanja u unutarnju upravu kneževina, narod Panonske Hrvatske, pod vodstvom kneza [[Ljudevit|Ljudevita Posavskog]], se [[819]]. godine [[Ljudevitov ustanak|pobunio]]. Pobuni su se priključili i [[Slaveni]] Donje Panonije, sjeverno od Drave. Po nalogu Franačkog državnog sabora, markgrof [[Kadaloh]] je upućen u Panonsku Hrvatsku, gdje biva poražen, a knezu Ljudevitu Posavskom se pridružuju [[Timok|timočki]] i [[Alpe|alpski]] Slaveni. Kada je markgrof [[Balderih]] napao alpske Slavene, Ljudevit Posavski je pokušao im pomoći, ali je odbačen odmah negdje s rijeke Drave. U međuvremenu je dalmatinski knez [[Borna]] ([[810.]] – [[821.]]) po zahtjevu Franaka ušao u Panonsku Hrvatsku gdje ga je na rijeci [[Kupa|Kupi]], kod [[Sisak|Siska]] porazio Ljudevit, nakon čega je ušao u Primorsku Hrvatsku. Borna je, pokušavajući izbjeći otvoreni sukob, nastavio voditi borbu s Ljudevitom prepadima, što je rezultiralo povlačenje Ljudevita iz Primorske Hrvatske, ali i izlazak Primorske Hrvatske iz tog sukoba.

 

=== Primorska Hrvatska ===

{{glavni|Primorska Hrvatska (kneževina)}}

Primorska Hrvatska je od 828. godine bila podređena kralju Italije. Tijekom vladavine kneza [[Mislav]]a ([[835.]] – [[845.]]) Primorska Hrvatska postaje pomorska sila i sukobljava se s [[Venecija|Venecijom]]. Sukob na moru je okončan [[839.]] godine, ali ne i sukobi na kopnu. [[840.]] godine [[Mletačka Republika|Mleci]] napadaju [[Neretvani|neretvansku]] mornaricu i bivaju poraženi.

 

== Južnojadranske sklavinije ==

 

Novija historiografska istraživanja temeljena na kritičkoj analizi teksta najznačajnijih izvora za povijest prvih stoljeća života Hrvata u novoj domovini, kao što su djelo [[O upravljanju carstvom]] (''De administrando imperio'') cara [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]], te Hrvatska kronika i [[Ljetopis popa Dukljanina]], sve očitije ukazuju na to da je hrvatski narodni prostor u novoj domovini tekao neprekinuto uz čitavu istočnu jadransku obalu sve od Istre do današnje sjeverne Albanije.{{Nedostaje izvor}} Pop Dukljanin na tome prostoru poznaje u 8. stoljeću dvije hrvatske političke jedinice: zapadnu ili [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Bijelu Hrvatsku]] od Istre do Cetine, te južnu ili [[Crvena Hrvatska|Crvenu Hrvatsku]] od Cetine do Vojuše.

 

 

== Propast hrvatske državne neovisnosti ==

Nakon smrti Petra Svačića, [[Koloman]] se morao okrenuti ratu protiv [[Rusija|Rusa]] i Kumana u Galiciji [[1099.]] godine, što su iskoristili Hrvati i potisnuli Mađare iz Hrvatske. Koloman ponovno [[1102.]] godine prelazi preko Drave i kruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije u Biogradu, čime je Hrvatska izgubila svoju neovisnost i ušla je u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|uniju]] s Mađarskom, pri čemu je ipak zadržala neka obilježja državnosti.