Rade Končar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Markovina na str. 325 citiranoga članka uredno iznosi da ne postoje nikakve potvrde vjerodostojnosti junačkih riječi Rade Končara koje je desetljećima citirala komunistička propaganda. Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
gdje je problem ? Oznaka: uklanjanje |
||
Redak 14:
| zanimanje = strojobravar
}}
'''Rade Končar''' ([[Končarev Kraj]], [[Korenica]], [[28. listopada]] [[1911]]. – [[Šibenik]], [[22. svibnja]] [[1942]].)
Nakon što je
== Životopis ==
Godine 1934. postao je član [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]]. Zaposlio se u [[beograd]]skoj elektrodistribuciji. Godine 1936. uhitila ga je [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevska]] policija i osuđen je na godinu dana zatvora zbog komunističkog djelovanja. Poslije odslužene kazne, odlazi u [[Zagreb]] gdje se zapošljava u tvornici 'Siemens AG' (danas '[[Končar Elektroindustrija|Končar]]'). Tu je organizirao partijsku ćeliju i štrajkaški odbor. Godine [[1938.]] postaje član Mjesnoga [[komitet]]a u Zagrebu, a [[1939.]] na partijskomu savjetovanju, na kojemu je smijenjen na Osnivačkom kongresu izabrani Centralni komitet [[KPH|KP Hrvatske]] i imenovan novi, postao je član Centralnoga komiteta KP Hrvatske.
Poslije uhićenja gotovo čitavoga CK KPH, na Prvoj redovitoj konferenciji KP Hrvatske, koja je održana kolovoza 1940. u zagrebačkoj [[Dubrava (kvart)|Dubravi]]
[[Datoteka:Koncarev spomenik u Zagrebu.jpg|mini|desno|200px|Končarev spomenik u dvorištu tvornice ''Končar-Siemens'' u Zagrebu, rad [[Vanja Radauš|Vanje Radauša]].]]
Redak 37:
Kako bi Končara izbavili iz talijanskog zatočeništva, dalmatinski partizani su ga htjeli zamijeniti s fašističkim časnikom Antonijem Vivarelijem, kojega su bili zarobili 8. travnja 1942. godine; međutim je tog zarobljenog časnika jedan partizan samoinicijativno ubio.<ref>{{Citiranje knjige|title=Ćurin, op. cit., str. 290|author=|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=|language=|pages=|publisher=|location=|others=|quote=|accessdate=25. lipnja 2018..|isbn=|id=}}</ref> Rade Končar je strijeljan u [[Šibenik]]u, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942., s 25 drugih antifašista. U trenutku pogibije imao je 31 godinu.
Mladi, energični i sposobni Končar koji po svemu sudeći ni pod mučenjima nije nikoga odao ubrzo postaje jedna od najvećih partizanskih ikona. U kolovozu 1942. prvi je dobio naslov [[Narodni heroji Jugoslavije|Narodnog heroja Jugoslavije]]. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1942., [[13. proleterska brigada]] [[Partizani|Narodnooslobodilačke vojske]] dobila je ime po njemu. Do kraja socijalističke vladavine, on predstavlja jednu od skoro mitskih figura [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|narodnooslobodilačke borbe]]. U tom sklopu,
Veliki broj tvrtki, od kojih neke i danas postoje, prozvane su po njemu; najpoznatija od njih je [[Končar Elektroindustrija]] d.d. iz Zagreba. Po njemu su dobivale ime mnoge ulice i trgovi. Više srednjih škola (mahom tehničkih i elektrotehničkih) na prostoru bivše Jugoslavije, također nosi njegovo ime.
|