Džemal Bijedić: razlika između inačica

Iz rata je izašao sa činom [[major]]a, a u travnju 1945. godine upućen je na rad u Odjel za zaštitu naroda ([[OZNA]]) za [[SR Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]]. Nakon oslobođenja [[SFR Jugoslavija|Jugoslavije]], 1946. godine postao je generalni tajnik Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine i pomoćnik ministra unutarnjih poslova. Godine 1948. prešao je na dužnost načelnika Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta Komunističke partije Bosne i Hercegovine, za čijeg člana je bio izabran na Prvom kongresu KP BiH. Potom se vratio u [[Mostar]], gdje je preuzeo dužnost tajnika Oblasnog komiteta KPJ za [[Hercegovina|Hercegovinu]] i predsjednika Narodnog odbora sreza Mostar. U [[Sarajevo]] je ponovo otišao 1957. godine, kada je postao član Izvršnog vijeća NR Bosne i Hercegovine i predsjednik Sveučilišnog savjeta. Godine 1960. otišao je u Beograd, gdje je postao član i podtajnik [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog vijeća]] (SIV), kojim je tada predsjedavao [[Josip Broz Tito]]. Potom je bio tajnik Saveznog sekretarijata za rad, a istovremeno i tajnik Ustavne komisije Savezne skupštine, kojom je predsjedavao [[Edvard Kardelj]], i koja je pripremala novi Ustav usvojen 1963. godine. Iste godine vratio se u Sarajevo, gdje je bio izabran za predsjednika Republičkog vijeća i potpredsjednika Skupštine SR Bosne i Hercegovine, a 12. svibnja 1967. bio je izabran za predsjednika Skupštine SR BiH (tada najviša funkcija u Republici). Na prijedlog predsjednika Republike Josipa Broza Tita, 30. jsrpnja 1971. godine bio je izabran za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ (savezni predsjednik vlade). Od srpnja do prosinca 1971. bio je obnašatelj dužnosti Saveznog sekretara za unutarnje poslove SFRJ.{{sfn|Džemal B|1981|p=20}}

 

 

 

== Muslimani (Bošnjaci) kao nacija ==