Suradnik:Dean72/radovi: razlika između inačica

U američkoj arhitekturi, neoklasicizam je bio jedan izraz [[američka renesansa|američkog renesansnog]] pokreta, ''ca''od 1890–1917;[[1890.]] do[[1917.]] njegovaNjegova posljednja manifestacija bila je u vidu [[Beaux-Arts arhitektura|Beaux-Arts arhitekture]], a njegovi posljednji, veliki javni projekti bili su [[Lincolnov memorijal]] (vrlo kritiziran u to vrijeme), [[Nacionalna galerija umjetnosti]] u [[Washington|Washingtonu, DC]] (također vrlo kritizirana od strane arhitektonske zajednice kao nazadna po razmišljanju i staromodna u dizajnu) i Rooseveltov memorijal [[Američki prirodoslovni muzej|Američkog prirodoslovnog muzeja]]. Kada su završeni, smatrani su stilističkim anakronizmima. U britanskoj Indiji, monunmentalno gradsko planiranje za [[New Delhi]] sir [[Edwin Lutyens|Edwina Lutyensa]] označava slavan zalazak sunca za neoklasicizam. [[Drugi svjetski rat]] razrušiosrušio je većinu čežnječežnju za mitskim, herojskim vremenima, kao i njihovo imitiranje.

Konzervativni [[modernizam|modernistički]] arhitekti poput [[Auguste Perret|Augustea Perreta]] u Francuskoj zadržali su ritam i razmještaj stupolike arhitekture čak i u tvorničkim građevinama. Gdje bi [[kolonada]] bila osuđena kao "reakcionarna," [[pilaster]]ske [[kanelura|naborane]] ploče ispod repetitivnog [[friz]]a građevine izgledale su "progresivno." [[Pablo Picasso]] je eksperimentirao sas motivima koji su se povinovali principima klasicizma u godinama koje su uslijedile nakon [[prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], a [[Art Deco]] stil koji je došao do izražaja nakon ''Exposition des Arts Décoratifs'' 1925. u Parizu često je koristio neoklasične motive izražavajući ih otvoreno: ozbiljne, kockaste [[komoda|komode]] [[Émile-Jacques Ruhlmann|E. J. Ruhlmanna]] ili [[Sue et Mare]]a; svježi, izuzetno niskoreljefni frizovi gospođica i gazela u svakom medijumu; moderne haljine koje su ogrnute ili izrazaneizrezane ukoso kako bi se ponovo stvorile grčke linije; umjetnički ples [[Isadora Duncan|Isadore Duncan]]; [[Streamline Moderne]] stilsko oblikovanje američkih poštanskih ureda i okružnih zgrada suda sagrađenih tek 1950. godine; i [[Dajm (SAD kovanica)|Rooseveltovih deset centi]].

Za vrijemeU 20. vijekastoljeću postojao je čitav pokret u umjetnostima koji se također nazivao neoklasicizam. ObuhvataoObuhvaćao je barem muzikuglazbu, filozofiju i književnost. Trajao je između kraja [[prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i kraja [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Za informacije o muzičkim aspektima, vidjeti [[klasična muzika 20. vijeka#Neoklasicizam|klasičnu muziku 20. vijeka]] i [[neoklasicizam (muzika)|neoklasicizam u muzici]]. Za informacije o filozofskim aspektima, pogledati [[Velike knjige]].

Taj književni neoklasički pokret odbacio je ekstremni romantizam (na primjer) [[dada|dade]], u korist uzdržanosti, religije (naročito kršćanstva) i reakcionarnog političkog programa. Iako suje temeljitemelje za taj pokret u [[engleska književnost|engleskoj književnosti]] postavljeni od strane postavio[[T. E. Hulme]]a, najpoznatiji neoklasičari bili su [[T. S. Eliot]] i [[Wyndham Lewis]]. U [[Rusija|Rusiji]], pokret se kristalizirao već 1910. pod nazivom [[akmeizam]], sa [[Ana Ahmatova|Anom Ahmatovom]] i [[Osip Mandeljštam|Osipom Mandeljštamom]] kao vodećim predstavnicima.

===U muziciGlazba===

[[Neoklasicizam (muzika)|Neoklasicizam u muziciglazbi]] je pokret koji se javio tek u [[20. vijekstoljeće|XX20. vijekustoljeću.]]; uU ovom je slučaju došlo do obnove [[klasicizam|klasicističke muzikeglazbe]] s kraja [[18. vijekstoljeće|XVIII18. stoljeća]] i početka [[19. vijekstoljeće|XIX19. vijekastoljeća]], a ne muzike [[Antika|antičkog svijeta]]. U konačnici je to je bila reakcija na njemački modernizam, koji se javio u prvoj polovici [[20. vijekstoljeće|XX20. vijekastoljeća]]. Bio je to antiprogresivni, antiindustrijski i antiinovativni muzički stil. Cijeli pravac bio je inspiriran onim kompozitorimaskladateljma koji su tvrdili da je čovjek inherentno "dijatoničan" i "tonalan". ; bilaBila je to sušta suprotnost naglašeno modernističkim pravcima koji su se razvijali u to doba, poput [[dodekafonija|dodekafonije]]. KompozitoriSkladatelji neoklasicizma su se okretali ranijim kompozitorima prilikom traganja za utjecajem. Iako praksa posuđivanja muzičkih stilova iz prošlosti nije bila nepoznata u historijipovijesti glazbe, većinom se tu radilo o kombiniranju novih tehnika sa starim harmonijama kako bi se stvorila nova djela. Najvažnije odlike muičkogglazbenog neoklasicizma su povratak tonalitetu i konvencionalnim formama (plesne [[suita|suite]], ''[[concerto grosso|concerti grossi]]'', [[sonata|sonatne]] forme, [[etc.]]), povratak ideji apsolutne muzikeglazbe, korištenje laganih muzičkih tekstura i konciznost muzičkeglazbene ekspresije. U klasičnoj muziciglazbi, ovaj je pravac bio najizraženiji između [[1920e|1920ih1920-ih]] i [[1950e|1950ih1950-ih]]. [[Igor Stravinski]] je danas najpoznatiji kompozitor koji je skladao u ovom stilu;. muzičkuGlazbenu revoluciju efektivno je započeo svojim [[Oktet (Stravinski)|Oktetom za puhačke instrumente]] ([[1923.]]), komponiranim u [[Johann Sebastian Bach|Bachovom]] stilu. Još jedno značajno neoklasicističko djelo je i [[Sergej Prokofjev|Prokofjevljeva]] [[Klasična simfonija]] br. 1 u D-duru, koja podsjeća na simfonijska djela [[Joseph Haydn|Haydn]]a ili [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozart]]a. Značajan doprinos pravcu, barem u svojim ranijim radovima, dao je i [[Dmitrij Šostakovič]]. [[Neoklasicistički balet]] nastaje u istom periodurazdoblju, a za cilj je imao dovesti u red ruski imperijalni stil u smislu koraka i priče, ali uz zadržavanje tehničkih inovacija.

Između [[1905.]] i [[1914.]] ruska je arhitektura prošla je kroz kratak, ali utjecajan period [[ruski neoklasički preporod|neoklasičkog preporoda]];. tajTaj je trend započeo sas ponovnom upotrebomuporabom carskog stila [[Aleksandar I od Rusije|aleksandrinskog]] perioda i ubrzo se proširio u mnogo neo[[renesansa|renesansnih]], [[paladijanizam|paladijanističkih]] i moderniziranih, ali prepoznatljivih klasičnih škola. Vodili su ih arhitekti rođeni [[1870-ih]], koji su postigli stvaralački vrhunac prije [[prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], kao što su [[Ivan Fomin]], [[Vladimir Šuko]] i [[Ivan Žoltovski]]. Kada se tokomtijekom [[1920-ih]] ekonomija oporavila, ti arhitekti i njihovi sljedbenici nastavili su raditi u prevashodno [[moderna arhitektura|modernističkoj]] okolini;. nekiNeki (Žoltovski) su strogo slijedili klasički kanon, ostali (Fomin, Šuko, [[Ilja Golosov]]) su razvili vlastite modernizirane stilove.<ref>{{cite web|url=http://content.cdlib.org/xtf/view?docId=ft1g5004bj&brand=eschol |title=The Origins of Modernism in Russian Architecture |publisher=Content.cdlib.org |date= |accessdate=2012-02-12}}</ref>

Uz ograničavanje neovisnosti arhitekata i službeno odbijanje modernizma (1932), što je demonstrirano međunarodnim takmičenjem za [[Palača Sovjeta|Palaču Sovjeta]], neoklasicizam je odmah promoviran kao jedan od izbora u [[staljinistička arhitektura|staljinističkoj arhitekturi]], iako ne kao jedini. Koegzistirao je sa umjereno modernističkom arhitekturom [[Boris Iofan|Borisa Iofana]], graničeći sas tadašnjim [[Art Deco]] stilom (Šuko);. opetOpet, najčišće primjere tog stila stvorila je Žoltovskijeva škola, koja je ostala izoliran fenomen. Politička intervencija bila je katastrofa za [[konstruktivistička arhitektura|konstruktivističke]] vođe, ali je za arhitekte klasičkih škola ona bila dobrodošla.

Neoklasicizam je bio jednostavan izbor za [[Sovjetski Savez|SSSR]] budući da se nije oslanjao na moderne tehnologije za izgradnju ([[čelični okvir]] ili [[armirani beton]]) i mogla se reproducirati tradicionalnim [[kameni zid|zidarstvom]]. Tako su dizajni Žoltovskija, Fomina i ostalih starih majstora lako mogli replicirati u udaljenim gradovima i uz strogo [[racioniranje]] materijala. Napredovanje tehnologije građenja nakon [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] omogućilo je staljinističkim arhitektima da se upuste u izgradnju nebodera, iako u stilističkom smislu ti neboderi (uključujući "izvezenu" arhitekturu [[palača kulture i nauke|Palače kulture i naukeznanosti]] u [[Varšava|Varšavi]] i [[šangaj]]skog Međunarodnog kongresnog centra) imaju malo zajedničkog sas klasičkim modelima. Neoklasicizam i neorenesansa održali su se u manje zahtjevnim stambenim i poslovnim projektima do [[1955.]] godine, kada je [[Nikita Hruščov]] zaustavio skupu staljinističku arhitekturu.

===Arhitektura u 21. vijekustoljeću===

Nakon pauze tokomtijekom periodarazdoblja dominacije moderne arhitekture (otprilike nakon [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] da [[1980-ih]]), neoklasicizam je djelomično oživio.

Do prveprvog dekadedesetljeća [[21. vijekstoljeće|21. stoljeća]]a, suvremena neoklasična arhitektura se obično klasificira pod općim terminom [[Nova klasična arhitektura]]. Ponekad se također naziva i neohistoricizam ili tradicionalizam.<ref>[http://arch-tour.blogspot.com/2009/03/neo-classicist-architecture.html Neo-classicist Architecture. Traditionalism. Historicism.]</ref> Također, mnogi primjeri [[postmoderna arhitektura|postmoderne arhitekture]] inspirirani su ili eksplicitno se odnose prema neoklasicizmu kao što su [[Antigone, Montpellier|distrikt Antigone]] u [[Pariz]]u ili [[Teatre Nacional de Catalunya|Katalonski nacionalni teatar]] u [[Barcelona|Barceloni]]. [[Postmoderna arhitektura|U postmodernoj arhitekturi]] ponekad su prisutni klasični elementi kakao što su stupovi, kapiteli ili [[timpanon]].

Pojam [[Vernakularna arhitektura|tradicionalna ili vernakularna arhitektura]] se uglavnom koristi za pravi tradicionalni arhitektonski stil koji se drži tradicije regionalne arhitekture u materijalima i tehnici građenja. [[Nagrada Driehaus]] se dodjeljuje arhitektima najznačajnijih djela na području tradicionalne i klasične arhitekture 21. vijekastoljeća, s dvostruko većom novčanom nagradom od "modernističke" [[Nagrada Pritzker|Nagrade Pritzker]].<ref>[http://architecture.nd.edu/about/driehaus-prize/ Driehaus Prize for New Classical Architecture at Notre Dame SoA] - ''Together, the $200,000 Driehaus Prize and the $50,000 Reed Award represent the most significant recognition for classicism in the contemporary built environment.''; 7. mart 2014.</ref>

U [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] su mnogi arhitekti radili u neoklasicističkom stilu. Najpoznatiji primjeri njihovih radova su dvije sveučilišne bibliotekeknjižnice: bibliotekaknjižnicaa Quinlan Terry i Maitland Robinson u [[Downing College]]u i bibliotekaknjižnica Sackler arhitekta Roberta Adama.