Razlika između inačica stranice »Suradnik:Dean72/radovi«

bez sažetka
Oznake: VisualEditor Uklonjeno uređivanje
Oznaka: Uklonjeno uređivanje
[[File:Psyche revived Louvre MR1777.jpg|thumbmini|250px|[[Antonio Canova]], ''Oživljenje Psihe nakon Amorovog poljupca'']]
[[File:FuseliArtistMovedtoDespair.jpg|thumbmini|250px|[[Henry Fuseli]], ''Umjetnik očajava pred veličanstvenošću antičkih ostataka'', 1778. – 1779.]]
 
'''Neoklasicizam''' (o [[grčki|grčkog]]: νέος ''nèos''-"novi" i κλασσικός ''klassikòs''-"klasičan")<ref>{{Cite web | url=http://www.myetymology.com/english/neoclassicism.html| title=Etymology of the English word neoclassicism | accessdate=22. februara 2012.| publisher=myetymology.com}}</ref> je naziv za pokret u [[likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]], [[književnost]]i, [[kazalište|kazalištu]], [[glazba|glazbi]] i [[arhitektura|arhitekturi]] u [[Zapadni svijet|Zapadnom svijetu]], koja se crpila inspiraciju iz "klasične" umjetnosti [[Antička Grčka|Antičke Grčke]] i [[Stari Rim|Starog Rima]]. Neoklasicizam je rođen u Rimu sredinom 1700-ih, ali njegova je popularnost vrlo brzo rasla diljem Europe, nakon što je generacija europskih studenata likovnih umjetnosti završila svoj [[Grand Tour]] u Italiji i vratila se u matične zemlje s ponovo otkrivenim grčko-rimskim idealima.<ref>[http://archiv.ub.uni-heidelberg.de/artdok/volltexte/2010/978 Put od Rima do Paziza. Rođenje modernog neoklasicizma]</ref> Pokret neoklasicizma uvelike se preklopio s [[prosvjetiteljstvo]]m u [[18. stoljeće]] i trajao je do ranog [[19. stoljeće]], te je pri kraju ušao u konkurenciju s [[romantizam|romantizmom]]. Ovaj se stil u arhitekturi nastavio kroz cijelo [[19. stoljeće|19.]], [[20. stoljeće|20.]], sve do [[21. stoljeće]].
 
==Slikarstvo i grafika==
[[File:(20) Flaxman Ilias 1795, Zeichnung 1793, 194 x 338 mm.jpg|thumbmini|270px|Grafika prema crtežu [[John Flaxman|Johna Flaxmana]] scene iz [[Homer]]ove ''[[Ilijada|Ilijade]]'', 1795.]]
 
Teško je ponovo prikazati radikalnu i uzbudljivu prirodu ranog neoklasičnog slikarstva suvremenoj publici; sada se i njemu naklonjenim piscima on doima kao "neukusan" i "nama gotovo potpuno nezanimljiv" — neki od komentara [[Kenneth Clark|Kennetha Clarka]] o ambicioznom djelu ''Parnassus'' u [[Villa Albani|Villi Albani]] autora [[Anton Raphael Mengs|Antona Raphaela Mengsa]],<ref>Clark, 20 (citirano); Honour, 14; [[:File:Mengs Parnasus.jpg|slika u pitanju]] (pravo rečeno, druga Mengsova djela bila su uspješnija)</ref> umjetnika kojeg je njegov prijatelj Winckelmann opisao kao "najvećeg umjetnika vlastitog, a možda i kasnijih vremena".<ref>Honour, 31-32 (31 citirano)</ref> Crteži [[John Flaxman|Johna Flaxmana]], kasnije pretvoreni u tisak, upotrebljavali su vrlo jednostavno crtanje linija (smatrano najčišćim klasičnim medijem<ref>Honour, 113-114</ref>) i likove uglavnom u profilu kako bi prikazali ''[[odiseja|Odiseju]]'' i ostale teme, i nekada su "uspaljivali umjetničku mladež Europe", ali su sada "zanemareni",<ref>Honour, 14</ref> dok povijesne slike [[Angelica Kauffman|Angelice Kauffman]], uglavnom portretiskinje, [[Fritz Novotny]] opisuje kao da posjeduju "zanosnu mekost i monotoniju".<ref>Novotny, 62</ref> Lakomislenost [[Rokoko|rokokoa]] i [[Barok|barokni]] pokret oduzeti su, ali su se mnogi umjetnici mučili smjestiti bilo što na njihovo mjesto, a u odsustvu antičkih primjera za povijesne slike, osim [[starogrčko slikarstvo|grčkih vaza]] koje je koristio Flaxman, običavalo se koristiti [[Rafael]]a kao zamjenskog modela, kao što je preporučivao Winckelmann.
[[File:David-Oath of the Horatii-1784.jpg|thumbmini|leftlijevo|270px|[[Jacques-Louis David]], ''[[Zakletva Horacijeva]]'', ulje na platnu 1784.]]
 
Djela drugih umjetnika, koja se ne bi lako mogla opisati kao neukusna, spajala su aspekte [[Romantizam|romantizma]] sa generalno neoklasičnim stilom i formiraju dio povijesti oba poketa. Njemačko-danski slikar [[Asmus Jacob Carstens]] završio je vrlo malo velikih mitoloških djela koja je planirao, ostavivši većinom crteže i studije u boji koje su obično uspijevale dostići Winckelmannov propis "otmjene jednostavnosti i mirne raskoši".<ref>Novotny, 51-54</ref> Za razliku od Carstensovih neostvarenih planova, [[bakropis]]i [[Giovanni Battista Piranesi|Giovannija Battiste Piranesija]] bili su brojni i unosni, i vraćeni od strane onih koji su išli na [[Grand Tour]] u sve dijelove Europe. Njegova glavna tema bile su građevine i ruševine Rima i više ga je stimuliralo antičko nego moderno. Pomalo uznemirujuća atmosfera mnogih njegovih ''Veduta'' (pogleda) postala je dominantna u njegovoj seriji od 16 [[Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu|grafika]] ''Carceri d'Invenzione'' ("Zamišljeni zatvori"), čija "ugnjetavačka kiklopska arhitektura" prenosi "snove straha i frustracije".<ref>Clark, 45-58 (47-48 citirano); Honour, 50-57</ref> Rođen u Švicarskoj, [[Johann Heinrich Füssli]] je proveo većinu svoje karijere u Engleskoj, i, dok se njegov temeljni stil zasnivao na neoklasičkim principima, njegove teme i tretiranje istih češće je odražavalo "gotičku" nit [[romantizam|romantizma]] i nastojalo prizvati dramu i uzbuđenje.
 
==Kiparstvo==
[[File:Canova-Hebe 30 degree view.jpg|thumbmini|260px|left|''[[Heba]]'', [[Antonio Canova]] (1800.–1805.) u prikladnom neoklasičnom okruženju muzeja [[Ermitaž]]]]
Ako je neoklasično slikarstvo trpjelo od nedostatka antičkih modela, neoklasično je kiparstvo pak imalo višak modela. Mada su primjeri grčke skulpture "klasičnog perioda" s početkom oko 500. godine pr. Kr. vrlo rijetki, većina modela su u biti [[Stari Rim|starorimske]] kopije.<ref>Novotny, str. 378.</ref> Vodeći neoklasični kipari uživali su u svoje vrijeme vrlo visoku reputaciju, ali su danas nešto manje cijenjeni. Izuzetak je [[Jean-Antoine Houdon]] čija su dijela uglavnom portreti, vrlo često [[bista|biste]]. On ne želi žrtvovati prikaz karaktera i osobnosti ličnosti koju prikazuje zbog klasičnog idealizma. Njegov je stil u nastavku karijere postajao sve više klasičan i predstavlja uglavnom postupnu progresiju od [[rokoko]] šarma u neoklasično dostojanstvo. Za razliku od mnogih drugih neoklasičnih kipara koji su često tjerali svoje sestre da poziraju u "starorimskoj" nošnji ili gole, on nije inzistirao u traženju ženskih modela za svoja djela. Houdon je portretirao većinu velikih ličnosti [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i za svog boravka u [[SAD]]-u izradio statue [[George Washington|Georgea Washingtona]], te biste [[Thomas Jefferson|Thomasa Jeffersona]], [[Benjamin Franklin|Benjamina Franklina]] i drugih značajnih političara nove repubilke.<ref>Novotny, 378.–379.</ref><ref>Chinard, Gilbert, ed., Houdon in America'' Arno PressNy, 1979., ranije izdanje od Johns Hopkins University, 1930.</ref>
 
==Arhitektura i dekorativna umjetnost==
 
[[Image:Home House 05.jpg|thumbmini|300px|left|[[Stil Adam]], interijer ''[[Home House]]'' u Londonu, projektant [[Robert Adam]], 1777.]]
Utjecaj neoklasicizma najprije se proširio u Engleskoj i Francuskoj, preko generacije francuskih studenata umjetnosti školovanih u Rimu i pod utjecajem Winckelmannovih djela, te je brzo prihvaćen u progresivnim krugovima drugih zemalja kao npr. u Švedskoj i Rusiji. U početku se klasicistički dekor nadodavao ustaljenim ukrasnim formama u Europi onog doba. Karakterističan primjer je interijer za grofa [[Grigorij Orlov|Grigorija Orlova]], ljubavnika [[Katarina Velika|Katarine Velike]], kojeg je osmislio talijanski arhitekt s grupom talijanskih ''[[Štuko|stuccadora]]'': samo su pojedinačni ovalni medaljoni slični [[kameo|kameima]] i ukrasni [[Reljef (umjetnost)|reljefi]] iznad vratiju u neoklasičnom stilu, dok su ostali ukrasi bili u punom talijanskom [[rokoko]]u.