Inačica od 19. siječnja 2021. u 10:41 vidi izvor Vrtleska225 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 15.064 edits uklanjanje izmjene 5721669 suradnika Ceha (razgovor) Oznake: uklanjanje uklonjeno uređivanje ← Starija izmjena		Inačica od 19. siječnja 2021. u 15:28 vidi izvor Ceha (razgovor \| doprinosi) 5.105 edits m uklonjena promjena suradnika Vrtleska225 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ceha Oznake: brzo uklanjanje uklonjeno uređivanje Novija izmjena →
Redak 3: \| slika = \| opis = \| titula =[[~~Dodatak:Popis~~Hrvatski ~~bosanskih banova~~vladari\|~~Bosanski~~Ban ~~ban~~Bosne]] \| vladavina =[[1180.]] – [[1204]]. \| krunidba = Redak 48: \| vjera = [[Crkva bosanska\|krstjanin]] }} '''Kulin''' - hrvatski<ref name="etnik">Lovorka Čoralić, [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=160962 ''Milko Brković, Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet, Biblioteka Crkve na kamenu, knjiga br. 71, Mostar, 2002., 266 str.'']: "Zemljopisnim pojmom Bosne i Huma autor označava prostor na kojem su nastale državne tvorevine hrvatskog naroda, za koje se sve više čuje nakon izumiranja hrvatskih narodnih vladara (kraljeva) i ulaska Hrvatskog Kraljevstva u personalnu uniju s Ugarskom (1102.)", ''Croatica Christiana periodica'', sv. 27, br. 51, 2003.</ref> [[ban]] u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosni]], [[Hrvati\|hrvatskog]] podrijetla, nakon njegovog oca bana [[Borić]]a, [[Hrvatska\|hrvatskog]]<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.hic.hr/books/pavlic2/04.htm\|title=Kratka politicka i kulturna povijest Bosne i Hercegovine\|author=Dr. sc. [[Dragutin Pavličević]]\|date=\|work=hic.hr\|language=\|publisher=[[Hrvatski informativni centar]]\|accessdate=2019-03-02\|quote=Zbog toga su za bana uputili u Bosnu Borica, Hrvata iz Slavonije, koji je bio prvi poznatiji vladar tog podrucja (1150.-1163.).}}</ref> velikaša iz [[Slavonija\|Slavonije]], Kulin je prvi domaći vladar u Bosni, vladao je Bosnom od ([[1163.]] – [[studeni]] [[1204.]]), [[Banovina Bosna\|bosanski]] [[ban]] od 1180. do 1204. godine. Poznat je po [[Povelja Kulina bana\|svojoj povelji]]. S izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv [[Bizant]]a vodio 1183. (borio se zajedno sa [[Srbi]]ma i [[Mađari]]ma kao [[vazal]] [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo\|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]]), [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosna]] je njegovu vladavinu provela u miru. Zbog njegove odanosti [[Crkva bosanska\|Crkvi bosanskoj]], [[papa]] je kroz hrvatsko-ugarskog kralja na njega izvršio pritisak, pa Kulin ban 1203. organizira skup na [[Bilino polje\|Bilinom polju]] gdje objavljuje, pred papanim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost [[Katolička Crkva\|Katoličkoj Crkvi]] i odriče se bilo kakve hereze. ==Životopis== ===Vladavina=== [[Datoteka:~~Bosnian Banate in 1204~~Država_Kulinića.~~svg\|lijevo~~png\|mini\|~~200x200px~~200px\|lijevo\|Posjedi Kulinovića krajem 12. i početkom 13. stoljeća]] [[Datoteka:Bosna.jpg\|200px\|lijevo\|Granice Bosne za vrijeme Kulina bana (debela plava linija)\|thumb]] [[Datoteka:Poveljakulinabana_original.gif\|mini\|lijevo\|200px\|Povelja Kulina bana iz [[1189]]. godine]] [[Datoteka:Tuzla Park .jpg\|thumb\|lijevo\|200px\|[[Povelja Kulina bana\|Povelja]] Kulina bana na spomeniku u [[Tuzla\|Tuzli]]]] [[Datoteka:Ploča Kulina bana iz crkve kod Visokog.jpg\|200px\|thumb\|lijevo\|200px\|Ploča Kulina bana iz crkve kod [[Visoko]]g]] Nakon protjerivanja [[Ban Borić\|bana Borića]] u [[Banovina Slavonija\|Slavoniju]], [[Bizant\|bizantska]] vojska je 1164/65. godine osvojila [[~~Bosna (zemlja)~~Vrhbosna\|~~Bosnu~~Vrhbosnu]], [[Usora i Soli\|Usoru (sa Solima)]], [[Dalmacija\|Dalmaciju]], [[Srijem]] i dijelove [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom\|Hrvatske]]. Kulin je možda došao na vlast nakon smrti cara [[Manuel I. Komnen\| Manuela I.]], 1180. godine, kao bizantski vazal. Kulinova banovina u Bosni se prostirala od [[Drina\|Drine]] do [[Vlašić\|Vlašića]], s pokrajinama [[Vrhbosna\|Vrhosnom]] (današnja [[središnja Bosna]] s dijelovima [[Sarajevska županija\|istočne Bosne]]) i [[Usora i Soli\|Usorom (sa Solima)]]. S obzirom na teritorijalnu veličinu, papinski izaslanik Ivan de Kazamaris predložio je 1203. godine da se u Bosni uspostave tri biskupije. Za vladavine Kulina bana, pored političke stabilnosti, događa se i značajan gospodarski razvoj. Gospodarstvo se temeljilo na rudarstvu i trgovačkim vezama s gradovima u Dalmaciji, posebno s [[Dubrovnik]]om. Iz povelje, koja je izdata 29. kolovoza 1189. može se zaključiti da je u to vrijeme postojala uređena feudalna struktura u njegovoj banovini. Kulin ban se ponašao kao i svaki drugi feudalni vladar.<ref name="Mustafa Imamović">Mustafa Imamović: ''Historija Bošnjaka'', Sarajevo, BZK Preporod, 1997.</ref> Kulinova vladavina u narodu je zapamćena kao razdoblje blagostanja. U tome leži porijeklo izreke ''Za Kulina bana i dobrijeh dana''. Kulin je kao ban Bosne jamčio [[Dubrovačka Republika\|Dubrovčanima]] slobodu trgovine. Oko bana tada se već nalazi određeni izvršni aparat vlasti, pošto Kulin ban obećava zaštitu Dubrovniku od njegovih ''časnika''. Ova [[Povelja Kulina bana\|povelja]] dokazuje da je u vrijeme njenog izdavanja postojala organizacija i određeni pravni sustav. Jačanjem trgovinskih veza između [[Dubrovačka Republika\|Dubrovnika]] i [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku\|Bosne]] dolazi do razvitka trgovačkih središta u Bosni. Dva glavna trgovačka sjedišta bila su: [[Vrhbosna (politička župa)\|Vrhbosna]] i [[Visoko (BiH)\|Visoko]]. ===Bilinpoljski sabor=== Redak 66: Za vrijeme Kulina bana javljaju se prve vijesti o širenju [[Crkva bosanska\|heretičkog]] učenja u Bosni, koje je navodno uzelo toliko maha da ga je prihvatio i sam Kulin ban, s obitelji, rodbinom i mnogo naroda. O tome je papu Inocenta III. godine 1199. prvi izvijestio [[Zetska država\|zetski]] knez Vukan, stariji sin velikog [[Raška (država)\|raškog]] župana [[Stefan Nemanja\|Stefana Nemanje]]. Knez Vukan piše da se "u zemlji [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom\|hrvatsko-ugarskog kralja]], to jest u [[Vrhbosna\|Vrhbosni]], razvija hereza ne malih razmjera, i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom, udovicom pokojnog Miroslava Humskog, i sa više svojih srodnika bio zaveden preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana". Sve do ovog pisma kneza Vukana nije se pojava heretika i njihovog učenja u Kulinovoj banovini ozbiljno uzimala, iako se, preko različitih kanala iz Dalmacije i Dubrovnika, za nju moralo i ranije znati.<ref name="Brković">Brković, Milko: [http://books.google.com/books?ei=c22OTMXPD4re4AbKtJHBCg&ct=result&id=QjA8AAAAMAAJ&dq=Kulin+ban+kralj+Emerik&q=%22kralju+Emeriku+da+njegov+vazal+bosanski+ban+Kulin+daje+%22 ''Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet'']; "Crkva na kamenu", 2002.</ref> U Rimu su tek navodi iz pisma kneza Vukana primljeni i shvaćeni kao vrlo ozbiljno i vjerodostojno upozorenje, pa su odmah preduzete određene radnje da se hereza u Bosni u korijenu sasiječe. Papa se na prvom mjestu već 1200. obratio pismom [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom\|hrvatsko-ugarskom]] kralju [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj\|Emerik]]u, tražeći njegovu intervenciju protiv heretika u Bosni. Intervencija je nužna ne samo radi Bosne nego i radi toga "da ova bolest, ako se u početku ne suzbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po ostatku hrvatskog i ugarskog kraljevstva ne razvije njena pošast". Emerik je odmah prihvatio papin poziv, videći u intervenciji mogućnost da uz podršku pape ostvari svoje političke pretenzije. Time je započela bliska suradnja između pape i ugarsko-hrvatskih kraljeva u zajedničkoj borbi protiv moguće i stvarne hereze u Bosni, a realno protiv bilo kakvih oblika samostalnosti rubova kraljevstva. Dogovorena akcija pape i hrvatsko-ugarskog kralja Emerika protiv moguće lokalne hereze, potaknuta izvještajem zetskog kneza Vukana, pada u vrijeme borbe za [[Raška (država)\|srpsko prijestolje]], na prijelazu iz 12. u 13. st. kada su ugarski vladari nosili i naslov "srpskog kralja". Nakon što je 1202. pomogao Vukanu da zbaci Stefana i za kratko se vrijeme domogne položaja velikog srpskog župana, [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom\|hrvatsko-ugarski kralj]] je mislio da se može okrenuti ~~Bosni~~Kulinovoj banovini i potvrditi njenu političku zavisnost. Pred opasnošću od dolaska kraljeve vojske i rata, Kulin ban je odmah pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve što od njega traži papa. U pismu papi pravdao se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da pošalje u Bosnu svog izaslanika, koji će njega i njegove ljude ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov zahtjev i poslao u Bosnu čovjeka svog posebnog povjerenja, vlastitog dvorskog kapelana, već spominjanog Ivana de Kazamarisa. Redak 74: Usto je zatražio od starješina da se odreknu spornih točaka svog učenja. Oni su na to odmah pristali, pa su 8. travnja 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) heretičkog učenja i prakse. Pored prisutnih starješina krstjana, potpis je dao i sam Kulin ban te, kao svjedok, dubrovački arhiđakon Marin. Kazamaris je tako obavio posao u Bosni u skladu sa uputstvima pape Inocenta III., koji je, za razliku od svojih prethodnika, vodio blažu politiku prema protivnicima hijerarhijskog ustrojstva crkve, ako njihova vjerska djelatnost nije bila u suprotnosti sa službenim katoličkim dogmama. Tamo gdje ta politika nije dala željenog učinka, Inocent III. nije oklijevao da proglasi križarski pohod, kao što je to učinio 1209. protiv [[Albi\|albižana (Albigenses)]], francuskog ogranka sekte [[Katari\|katara]]. Na području ~~Bosne~~Kulinove banovine je 1203. godine ta politika očito dala željeni učinak pa je Ivan de Kazamaris, smatrajući da je završio posao, krenuo u [[Kraljevina Ugarska\|Ugarsku]] da se i tamo potvrdi ono što je utanačio i potpisao na Bilinu polju. Radi toga je poveo sa sobom sina Kulina bana i dvojicu lokalnih crkvenih starješina, po imenu Ljubina i Bragetu. Oni su pred kraljem i kaločkim nadbiskupom ([[Kaloča]] - danas malo mjesto u mađarskom Podunavlju u području Kecskemeta, a nekada sjedište vrlo značajne nadbiskupije) i drugom ugarskom gospodom, "u ime sve svoje braće i samog bana Kulina", ponovili zakletvu da će se pridržavati svih datih obveza. Sinu Kulina bana je uručen nalog s kraljevim pečatom, kao uputa banu da pazi da se primljene obveze poštuju i da se izvršava sve ostalo što bi u vjerskim stvarima od njegovih ljudi tražila rimska crkva. Ako bi Kulin ban svjesno podržavao i štitio heretike, bio bi dužan platiti globu od tisuću maraka srebra, koju bi po pola dijelili papa i kraljeva blagajna. Pismom datiranim u Ugarskoj 10. lipnja 1203. Kazamaris je izvijestio papu da je obavio posao s "[[Crkva bosanska\|bivšim patarenima]]" u Bosni. Moguće je, da je Kulin ban bio blizak srodnik [[ban Borić\|bana Borića]], prvog ~~bosanskog~~ vladara u Bosni poznatog po imenu, ali se s ovom tvrdnjom ne slažu svi.<ref name="Klaić">[[Nada Klaić\|Klaić, Nada]]: [http://books.google.com/books?ei=jDyOTN3gCYGr4QapiNXkCg&ct=result&id=fm5pAAAAMAAJ&dq=Kulin+sin+bana+Bori%C4%87a&q=%22ban+Kulin+bio+ne+samo+nasljednik%2C+nego+mo%C5%BEda+i+sin%2C+a+svakako+bli%C5%BEi+ro%C4%91ak+bana+Bori%C4%87a%22 ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'']; "Grafički zavod Hrvatske", [[1989]].</ref> Njegova sestra bila je supruga [[Humska zemlja\|zahumskog]] kneza Miroslava Zavidovića.<ref name="Klaić1">[[Nada Klaić\|Klaić, Nada]]: [http://books.google.com/books?ei=y1OOTL2-Bo2X4gbR7rSCCg&ct=result&id=3M0KAAAAIAAJ&dq=sestra+Kulina+bana&q=%22Kulin+je+svoju+sestru+dao+knezu+Miroslavu+za+%C5%BEenu%22 ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'']; "Globus", [[1990]].</ref> Supruga bana Kulina je bila Vojslava, sestra [[Stefan Nemanja\|Stefana Nemanje]]. Ona i Kulin su imali više potomstva, ali su poznata samo dva sina: [[Stjepan Kulinić]], Kulinov nasljednik i sin koji je spomenut 1203. godine u Bilinopoljskoj izjavi i kojemu je banat realno sužen na Usoru i Soli, zbog vjerskih nemira u [[Vrhbosna\|Vrhbosni]]. Stjepan Kulinić je bio odan katoličkoj crkvi i njenoj hijerahiji, što je uzrokovalo probleme s djelom plemstva. Kulin ban je preminuo 1204. godine u studenom. Naslijedio ga je sin [[Stjepan Kulinić\|Stjepan]], koji je bio odan Katoličkoj crkvi i njenoj hijerahiji, što je uzrokovalo probleme s djelom plemstva<ref>[[Dominik Mandić\|Mandić, Dominik]]: [http://books.google.com/books?ei=OUaNTK6lLZOG4Qai2Iy6Cg&ct=result&id=hWgkJQOL578C&dq=%C5%BEena+bana+Kulina&q=%22%C5%BEena+bila+%22 ''Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića'': "Bosna i Hercegovina: sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine"], [[Ziral]], [[1978]].</ref><ref>Imamović, Enver: [http://books.google.com/books?ei=iEiNTPi9Doia4Abb1oi4Cg&ct=result&id=IExpAAAAMAAJ&dq=banica+Vojslava&q=%22%C5%BDena+mu+se%2C+dakle%2C+zvala+Vojslava.%22 ''Korijeni Bosne i bosanstva'', izbor novinskih članaka, predavanja s javnih tribina, referata s naučnih skupova i posebnih priloga], Međunarodni centar za mir, [[1995]].</ref> Ivan de Kazamaris Kulina bana naziva ''moćnim mužem i velikim banom''.

Kulin (ban): razlika između inačica