Razlika između inačica stranice »Kulin (ban)«

Dodano 1.459 bajtova ,  prije 2 mjeseca
m
uklonjena promjena suradnika Vrtleska225 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ceha
(uklanjanje izmjene 5721669 suradnika Ceha (razgovor))
Oznake: uklanjanje Uklonjeno uređivanje
m (uklonjena promjena suradnika Vrtleska225 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ceha)
Oznake: brzo uklanjanje Uklonjeno uređivanje
| slika =
| opis =
| titula =[[Dodatak:PopisHrvatski bosanskih banovavladari|BosanskiBan banBosne]]
| vladavina =[[1180.]] – [[1204]].
| krunidba =
| vjera = [[Crkva bosanska|krstjanin]]
}}
'''Kulin''' - hrvatski<ref name="etnik">Lovorka Čoralić, [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=160962 ''Milko Brković, Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet, Biblioteka Crkve na kamenu, knjiga br. 71, Mostar, 2002., 266 str.'']: "Zemljopisnim pojmom Bosne i Huma autor označava prostor na kojem su nastale državne tvorevine hrvatskog naroda, za koje se sve više čuje nakon izumiranja hrvatskih narodnih vladara (kraljeva) i ulaska Hrvatskog Kraljevstva u personalnu uniju s Ugarskom (1102.)", ''Croatica Christiana periodica'', sv. 27, br. 51, 2003.</ref> [[ban]] u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosni]], [[Hrvati|hrvatskog]] podrijetla, nakon njegovog oca bana [[Borić]]a, [[Hrvatska|hrvatskog]]<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.hic.hr/books/pavlic2/04.htm|title=Kratka politicka i kulturna povijest Bosne i Hercegovine|author=Dr. sc. [[Dragutin Pavličević]]|date=|work=hic.hr|language=|publisher=[[Hrvatski informativni centar]]|accessdate=2019-03-02|quote=Zbog toga su za bana uputili u Bosnu Borica, Hrvata iz Slavonije, koji je bio prvi poznatiji vladar tog podrucja (1150.-1163.).}}</ref> velikaša iz [[Slavonija|Slavonije]], Kulin je prvi domaći vladar u Bosni, vladao je Bosnom od ([[1163.]] – [[studeni]] [[1204.]]), [[Banovina Bosna|bosanski]] [[ban]] od 1180. do 1204. godine. Poznat je po [[Povelja Kulina bana|svojoj povelji]]. S izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv [[Bizant]]a vodio 1183. (borio se zajedno sa [[Srbi]]ma i [[Mađari]]ma kao [[vazal]] [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]]), [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosna]] je njegovu vladavinu provela u miru. Zbog njegove odanosti [[Crkva bosanska|Crkvi bosanskoj]], [[papa]] je kroz hrvatsko-ugarskog kralja na njega izvršio pritisak, pa Kulin ban 1203. organizira skup na [[Bilino polje|Bilinom polju]] gdje objavljuje, pred papanim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] i odriče se bilo kakve hereze.
 
==Životopis==
===Vladavina===
[[Datoteka:Bosnian Banate in 1204Država_Kulinića.svg|lijevopng|mini|200x200px200px|lijevo|Posjedi Kulinovića krajem 12. i početkom 13. stoljeća]]
[[Datoteka:Bosna.jpg|200px|lijevo|Granice Bosne za vrijeme Kulina bana (debela plava linija)|thumb]]
[[Datoteka:Poveljakulinabana_original.gif|mini|lijevo|200px|Povelja Kulina bana iz [[1189]]. godine]]
[[Datoteka:Tuzla Park .jpg|thumb|lijevo|200px|[[Povelja Kulina bana|Povelja]] Kulina bana na spomeniku u [[Tuzla|Tuzli]]]]
[[Datoteka:Ploča Kulina bana iz crkve kod Visokog.jpg|200px|thumb|lijevo|200px|Ploča Kulina bana iz crkve kod [[Visoko]]g]]
Nakon protjerivanja [[Ban Borić|bana Borića]] u [[Banovina Slavonija|Slavoniju]], [[Bizant|bizantska]] vojska je 1164/65. godine osvojila [[Bosna (zemlja)Vrhbosna|BosnuVrhbosnu]], [[Usora i Soli|Usoru (sa Solima)]], [[Dalmacija|Dalmaciju]], [[Srijem]] i dijelove [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatske]]. Kulin je možda došao na vlast nakon smrti cara [[Manuel I. Komnen| Manuela I.]], 1180. godine, kao bizantski vazal. Kulinova banovina u Bosni se prostirala od [[Drina|Drine]] do [[Vlašić|Vlašića]], s pokrajinama [[Vrhbosna|Vrhosnom]] (današnja [[središnja Bosna]] s dijelovima [[Sarajevska županija|istočne Bosne]]) i [[Usora i Soli|Usorom (sa Solima)]]. S obzirom na teritorijalnu veličinu, papinski izaslanik Ivan de Kazamaris predložio je 1203. godine da se u Bosni uspostave tri biskupije. Za vladavine Kulina bana, pored političke stabilnosti, događa se i značajan gospodarski razvoj. Gospodarstvo se temeljilo na rudarstvu i trgovačkim vezama s gradovima u Dalmaciji, posebno s [[Dubrovnik]]om. Iz povelje, koja je izdata 29. kolovoza 1189. može se zaključiti da je u to vrijeme postojala uređena feudalna struktura u njegovoj banovini. Kulin ban se ponašao kao i svaki drugi feudalni vladar.<ref name="Mustafa Imamović">Mustafa Imamović: ''Historija Bošnjaka'', Sarajevo, BZK Preporod, 1997.</ref> Kulinova vladavina u narodu je zapamćena kao razdoblje blagostanja. U tome leži porijeklo izreke ''Za Kulina bana i dobrijeh dana''. Kulin je kao ban Bosne jamčio [[Dubrovačka Republika|Dubrovčanima]] slobodu trgovine. Oko bana tada se već nalazi određeni izvršni aparat vlasti, pošto Kulin ban obećava zaštitu Dubrovniku od njegovih ''časnika''. Ova [[Povelja Kulina bana|povelja]] dokazuje da je u vrijeme njenog izdavanja postojala organizacija i određeni pravni sustav. Jačanjem trgovinskih veza između [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika]] i [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosne]] dolazi do razvitka trgovačkih središta u Bosni. Dva glavna trgovačka sjedišta bila su: [[Vrhbosna (politička župa)|Vrhbosna]] i [[Visoko (BiH)|Visoko]].
 
===Bilinpoljski sabor===
Za vrijeme Kulina bana javljaju se prve vijesti o širenju [[Crkva bosanska|heretičkog]] učenja u Bosni, koje je navodno uzelo toliko maha da ga je prihvatio i sam Kulin ban, s obitelji, rodbinom i mnogo naroda. O tome je papu Inocenta III. godine 1199. prvi izvijestio [[Zetska država|zetski]] knez Vukan, stariji sin velikog [[Raška (država)|raškog]] župana [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]]. Knez Vukan piše da se "u zemlji [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog kralja]], to jest u [[Vrhbosna|Vrhbosni]], razvija hereza ne malih razmjera, i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom, udovicom pokojnog Miroslava Humskog, i sa više svojih srodnika bio zaveden preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana". Sve do ovog pisma kneza Vukana nije se pojava heretika i njihovog učenja u Kulinovoj banovini ozbiljno uzimala, iako se, preko različitih kanala iz Dalmacije i Dubrovnika, za nju moralo i ranije znati.<ref name="Brković">Brković, Milko: [http://books.google.com/books?ei=c22OTMXPD4re4AbKtJHBCg&ct=result&id=QjA8AAAAMAAJ&dq=Kulin+ban+kralj+Emerik&q=%22kralju+Emeriku+da+njegov+vazal+bosanski+ban+Kulin+daje+%22 ''Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet'']; "Crkva na kamenu", 2002.</ref> U Rimu su tek navodi iz pisma kneza Vukana primljeni i shvaćeni kao vrlo ozbiljno i vjerodostojno upozorenje, pa su odmah preduzete određene radnje da se hereza u Bosni u korijenu sasiječe. Papa se na prvom mjestu već 1200. obratio pismom [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskom]] kralju [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerik]]u, tražeći njegovu intervenciju protiv heretika u Bosni. Intervencija je nužna ne samo radi Bosne nego i radi toga "da ova bolest, ako se u početku ne suzbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po ostatku hrvatskog i ugarskog kraljevstva ne razvije njena pošast". Emerik je odmah prihvatio papin poziv, videći u intervenciji mogućnost da uz podršku pape ostvari svoje političke pretenzije. Time je započela bliska suradnja između pape i ugarsko-hrvatskih kraljeva u zajedničkoj borbi protiv moguće i stvarne hereze u Bosni, a realno protiv bilo kakvih oblika samostalnosti rubova kraljevstva.
 
Dogovorena akcija pape i hrvatsko-ugarskog kralja Emerika protiv moguće lokalne hereze, potaknuta izvještajem zetskog kneza Vukana, pada u vrijeme borbe za [[Raška (država)|srpsko prijestolje]], na prijelazu iz 12. u 13. st. kada su ugarski vladari nosili i naslov "srpskog kralja". Nakon što je 1202. pomogao Vukanu da zbaci Stefana i za kratko se vrijeme domogne položaja velikog srpskog župana, [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarski kralj]] je mislio da se može okrenuti BosniKulinovoj banovini i potvrditi njenu političku zavisnost.
 
Pred opasnošću od dolaska kraljeve vojske i rata, Kulin ban je odmah pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve što od njega traži papa. U pismu papi pravdao se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da pošalje u Bosnu svog izaslanika, koji će njega i njegove ljude ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov zahtjev i poslao u Bosnu čovjeka svog posebnog povjerenja, vlastitog dvorskog kapelana, već spominjanog Ivana de Kazamarisa.
Usto je zatražio od starješina da se odreknu spornih točaka svog učenja. Oni su na to odmah pristali, pa su 8. travnja 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) heretičkog učenja i prakse. Pored prisutnih starješina krstjana, potpis je dao i sam Kulin ban te, kao svjedok, dubrovački arhiđakon Marin. Kazamaris je tako obavio posao u Bosni u skladu sa uputstvima pape Inocenta III., koji je, za razliku od svojih prethodnika, vodio blažu politiku prema protivnicima hijerarhijskog ustrojstva crkve, ako njihova vjerska djelatnost nije bila u suprotnosti sa službenim katoličkim dogmama.
 
Tamo gdje ta politika nije dala željenog učinka, Inocent III. nije oklijevao da proglasi križarski pohod, kao što je to učinio 1209. protiv [[Albi|albižana (Albigenses)]], francuskog ogranka sekte [[Katari|katara]]. Na području BosneKulinove banovine je 1203. godine ta politika očito dala željeni učinak pa je Ivan de Kazamaris, smatrajući da je završio posao, krenuo u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] da se i tamo potvrdi ono što je utanačio i potpisao na Bilinu polju. Radi toga je poveo sa sobom sina Kulina bana i dvojicu lokalnih crkvenih starješina, po imenu Ljubina i Bragetu. Oni su pred kraljem i kaločkim nadbiskupom ([[Kaloča]] - danas malo mjesto u mađarskom Podunavlju u području Kecskemeta, a nekada sjedište vrlo značajne nadbiskupije) i drugom ugarskom gospodom, "u ime sve svoje braće i samog bana Kulina", ponovili zakletvu da će se pridržavati svih datih obveza. Sinu Kulina bana je uručen nalog s kraljevim pečatom, kao uputa banu da pazi da se primljene obveze poštuju i da se izvršava sve ostalo što bi u vjerskim stvarima od njegovih ljudi tražila rimska crkva. Ako bi Kulin ban svjesno podržavao i štitio heretike, bio bi dužan platiti globu od tisuću maraka srebra, koju bi po pola dijelili papa i kraljeva blagajna. Pismom datiranim u Ugarskoj 10. lipnja 1203. Kazamaris je izvijestio papu da je obavio posao s "[[Crkva bosanska|bivšim patarenima]]" u Bosni.
 
Moguće je, da je Kulin ban bio blizak srodnik [[ban Borić|bana Borića]], prvog bosanskog vladara u Bosni poznatog po imenu, ali se s ovom tvrdnjom ne slažu svi.<ref name="Klaić">[[Nada Klaić|Klaić, Nada]]: [http://books.google.com/books?ei=jDyOTN3gCYGr4QapiNXkCg&ct=result&id=fm5pAAAAMAAJ&dq=Kulin+sin+bana+Bori%C4%87a&q=%22ban+Kulin+bio+ne+samo+nasljednik%2C+nego+mo%C5%BEda+i+sin%2C+a+svakako+bli%C5%BEi+ro%C4%91ak+bana+Bori%C4%87a%22 ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'']; "Grafički zavod Hrvatske", [[1989]].</ref> Njegova sestra bila je supruga [[Humska zemlja|zahumskog]] kneza Miroslava Zavidovića.<ref name="Klaić1">[[Nada Klaić|Klaić, Nada]]: [http://books.google.com/books?ei=y1OOTL2-Bo2X4gbR7rSCCg&ct=result&id=3M0KAAAAIAAJ&dq=sestra+Kulina+bana&q=%22Kulin+je+svoju+sestru+dao+knezu+Miroslavu+za+%C5%BEenu%22 ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'']; "Globus", [[1990]].</ref> Supruga bana Kulina je bila Vojslava, sestra [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]]. Ona i Kulin su imali više potomstva, ali su poznata samo dva sina: [[Stjepan Kulinić]], Kulinov nasljednik i sin koji je spomenut 1203. godine u Bilinopoljskoj izjavi i kojemu je banat realno sužen na Usoru i Soli, zbog vjerskih nemira u [[Vrhbosna|Vrhbosni]]. Stjepan Kulinić je bio odan katoličkoj crkvi i njenoj hijerahiji, što je uzrokovalo probleme s djelom plemstva.
 
Kulin ban je preminuo 1204. godine u studenom. Naslijedio ga je sin [[Stjepan Kulinić|Stjepan]], koji je bio odan Katoličkoj crkvi i njenoj hijerahiji, što je uzrokovalo probleme s djelom plemstva<ref>[[Dominik Mandić|Mandić, Dominik]]: [http://books.google.com/books?ei=OUaNTK6lLZOG4Qai2Iy6Cg&ct=result&id=hWgkJQOL578C&dq=%C5%BEena+bana+Kulina&q=%22%C5%BEena+bila+%22 ''Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića'': "Bosna i Hercegovina: sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine"], [[Ziral]], [[1978]].</ref><ref>Imamović, Enver: [http://books.google.com/books?ei=iEiNTPi9Doia4Abb1oi4Cg&ct=result&id=IExpAAAAMAAJ&dq=banica+Vojslava&q=%22%C5%BDena+mu+se%2C+dakle%2C+zvala+Vojslava.%22 ''Korijeni Bosne i bosanstva'', izbor novinskih članaka, predavanja s javnih tribina, referata s naučnih skupova i posebnih priloga], Međunarodni centar za mir, [[1995]].</ref> Ivan de Kazamaris Kulina bana naziva ''moćnim mužem i velikim banom''.
5.039

uređivanja