Wikipedija

Bitka kraj Jurjevih Stijena 1663.: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Oznaka: uklonjeno uređivanje
prepisano sa https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=2771&kat=71
Oznaka: uklanjanje
Redak 1:
{{Bitka
|naziv = Bitkabitka kod Jurjevih Stijena (1663.)
|slika =
|opis slike =
|sukob = Hrvatsko-osmanski ratovi
|vrijeme = [[16. listopada]] [[1663.]]
|mjesto = [[Jurjeve Stijene]] kod [[Otočac|Otočca]], [[Hrvatska]]
|ishod = Pobjeda pobjeda hrvatskih snaga
|strana1 = [[Datoteka:Flag of Turkey.svg|22px|]] [[Tursko Carstvo]]
|strana2 = [[Datoteka:Croatian coa 1527.png|27px]] [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatsko Kraljevstvo]]
Redak 17:
}}
 
'''Bitka kod Jurjevih Stijena''', bila je bitka između [[Hrvatska|hrvatskih]] snaga protiv [[Osmansko Carstvo|osmanskog]] osvajača koja se dogodila [[1663.]] godine kraj Jurjevih stijena nedaleko [[Otočac|Otočca]]. Hrvatsku vojsku je predvodio grof [[Petar Zrinski]], a četiri puta brojniju tursku vojsku hercegovački sandžakbeg Ali-paša Čengić. Bitka je završila hrvatskom pobjedom.
 
Ovom veličanstvenom pobjedom Petar Zrinski i hrvatski krajišnici zauvijek su spriječili prodor Osmanlija u [[Gacka|Gacku]]. Veliki značaj pobjede je u tome što je razbijena cjelokupna vojska [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]]. Turci iz Bosne su oslabljeni i više nikada nisu pokušali napasti Hrvatsku, a vladavina Turaka u Europi približila se svome kraju.
 
Pobjeda kraj Jurjevih stijena je prva velika pobjeda isključivo hrvatske vojske poslije velikog poraza na [[Krbavska bitka|Krbavskom polju]] [[1493.]] godine. Slavljena je ne samo u domovini nego i u inozemstvu.
 
== Političko-vojna pozadina ==
Zrinski je 1658. godine došao na položaj ''ogulinskog i senjskoga kapetana te kapetana cijeloga Primorja''.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67476 Petar IV. Zrinski], Hrvatska enciklopedija, LZMK</ref>
 
Grof Petar IV. Zrinski je [[1658.]] godine došao na položaj ''[[Ogulin|ogulinskog]] i [[Senj|senjskoga]] kapetana te kapetana cijeloga [[Hrvatsko Primorje|Primorja]]''.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67476 Petar IV. Zrinski], Hrvatska enciklopedija, LZMK</ref> Ova se je bitka odvila u vrijeme [[Erdeljski rat|Erdeljskoga rata]].<ref name="HE"/> Planovi osmanskoga zapovjednika Ali-paše Čengića bili su osvajanje Otočca, a potom prodor u Kranjsku.<ref name="Tomislav Šerbeđija"/> Pred Ali-pašinom vojskom prije bitke povukao se u Ljubljanu general Herbert Auersperg.
 
Nedaleko od [[Otočac|Otočca]], između [[Vrhovine|Vrhovina]] i Zalužnice, iz guste šume izviruju velike bijele stijene koje narod Gacke od davnina naziva Jurjeva kosa odnosno Jurjeve stijene. Zapravo taj prolaz, taj klanac, nalazi se poviše Doljana i vidi se s ceste koja vodi prema Vrhovinama. Augustinac Marko Forestal, pisac povijesti obitelji Zrinski, zabilježio je ovaj događaj iz prve ruke od nepoznata kazivača, sudionika same bitke.
 
U jesen [[1663.]] godine Petar Zrinski se namjeravao uputiti s vojskom u sjevernu Hrvatsku i pomoći bratu [[Nikola VII. Zrinski|Nikoli]] u Ugarskoj pošto je tamo bilo veliko ratno žarište. Namjera Ali-paše Čengića je bila da veže hrvatske snage u Hrvatskoj kako Petar Zrinski ne bi pohitao u pomoć bratu Nikoli u Ugarsku i da se lakše omogući prolaz turske vojske prema [[Beč|Beču]]. Jednim dijelom vojske Čengić je namjeravao skršiti hrvatsku vojsku u domovini a drugim dijelom kontrolirati teritorij, ali to mu nije uspjelo. Plan je bio pobijediti konačno Petra Zrinskog, zagospodariti Gackom dolinom, odnosno osvojiti Brlog pa Otočac i produžiti u [[Kranjska|Kranjsku]].
 
Tursku vojsku je predvodio [[Hercegovački pašaluk|hercegovački]] [[Sandžak-beg|sandžak-beg]] Ali-paša Čengić, mladi i sposobni vojskovođa, do tada nepobjediv. Okupio je veliku vojsku od 8000 ratnika i provalio u Hrvatsku. Bilo je tu boraca, najviše iz Bosanskog pašaluka - iz [[Glamoč|Glamoča]], [[Jajce|Jajca]], [[Bihać|Bihaća]] itd. Iz [[Lika|Like]] je bilo iz [[Udbina|Udbine]], [[Bunić|Bunića]], [[Perušič|Perušića]], Novoga. Bilo je čak vojnika iz [[Makedonija|Makedonije]] i iz [[Istanbul|Istanbula]]. Dio njih je išao ratovati samo zbog plijena. Radilo o snagama koje je okupio cjelokupni Bosanski pašaluk, dakle sve raspoložive snage iz Bosne i šire. Dijelom vojske zapovijedao je Bakši-beg, brat Ali-paše Čengića i Karabeg.
 
Obranu Gacke vodio je Petar Zrinski, jedan od najvećih hrvatskih ratnika tog vremena. Postavljen je 1658. na položaj ogulinskog i senjskoga kapetana te kapetana cijeloga Primorja. Iako su dobro organizirani branitelji Gacke na vrijeme primijetili dolazak Turaka, postojao je jedan veliki problem – njihova brojnost. U obranu Gacke stalo je 2000 hrvatskih krajiških vojnika. Samo 2000 hrabrih krajišnika protiv 8000 dobro uvježbanih turskih boraca.
 
Petar Zrinski cijeli svoj život posvetio je borbi protiv Turaka, a njegovo geslo je glasilo: ''Vincere aut mori'' (''Pobjeda ili smrt''). Još jedanput odlučio je obraniti svoju zemlju i po cijenu smrti. Bio je odličan strateg i znao je da malobrojna krajiška vojska nema nikakve šanse u borbi na otvorenom polju. Shvatio je da Turke mora iznenaditi i napasti iz zasjede. Ohrabrio je svoje ljude i rasporedio ih oko klanca ispod Jurjevih stijena.
 
Petra Zrinskoga ovaj osmanlijski pohod nije iznenadio. Naime, imao je on pristojno organizirane postrojbe i svoje zapovjednike, a k tome valja dometnuti i dobru uhodarsku službu, danas bismo rekli da je imao dobre izviđače i obavještajnu službu. O pokretu Turaka Petra Zrinskog je obavijestio i carski pukovnik i zapovjednik utvrde Otočac Andree Bernhardin von Oberburg. Saznanje o pokretu Turaka davalo je nadu kako je Osmanlije moguće iznenaditi. Bila je to i jedina prednost koju su branitelji imali jer je Petar Zrinski mogao neprijatelju suprotstaviti tek nekih 2000 ljudi. Čim je doznao da se bosanska vojska kreće prema Hrvatskoj, odmah je skupio vojnike iz Primorske i Karlovačke krajine, te je tu malenu vojsku smjestio u Drenovu Klancu kod kule Šimšanovke. Turci su na putu prema Otočcu morali proći kroz stjenoviti klanac ispod Jurjevih stijena.
 
Znao je da zbog osmanlijske brojčane premoći neće moći na otvorenu polju dobiti bitku. Zato nije prepustio Ali-paši Čengiću da on diktira mjesto odvijanja bitke, već je razradio taktiku kako iznenaditi Osmanlije i nanijeti im poraz. Nikako im nije smio dopustiti da se iz Vrhovina spuste u ravnicu Gackog polja u Založnici ili još bliže Otočcu, već ih je kanio satrti u klancu.
 
Dakle potpuno taktički različito od naivnoga bana [[Emerik Derenčin|Derenčina]] koji je viteški izbjegao sačekati Osmanlije također u klancu prije Krbavskog polja, već na otvorenu polju i doživio poraz te 1493. godine. Zato je Zrinski jedan dio vojske postavio na brda s jedne i druge strane prosjeke („siče“) između brda Godača i nasuprotnog brda koji se nekada zvalo „Jurjeva kosa“, odnosno „Jurjeve stine“ po dominantnim i vidljivim kamenim liticama, dok je ostatka vojske bio na samom izlazu iz klanca prema Zalužnici.
 
== Tijek bitke ==
 
U ranu zoru [[16. listopada]] [[1663.]] Turci su krenuli iz Selca kraj Vrhovina prema Otočcu. Znali su da je hrvatska vojska u Drenovu klancu i planirali su ju napasti iznenada u zoru. Turci su krenuli s oko 4000 boraca a druga polovina je ostala s pašom u logoru u Selcu. Predvodio ih je Karabeg, spahija iz Jajca. Pješadijom janjičarima zapovijedao je Alipašin brat Bakši-beg. Mustajbeg iz Udbine je zapovijedao konjicom.
 
Svaki pokret turske vojske još iz tabora u Selcu pratilo je 12 uhoda Petra Zrinskog. Turci su napredovali prema šumskom prosjeku ispod Jurjevih stijena. Prosjek ili "siča" po lički, napravili su seljaci iz Škara i Doljana da bi lakše odvozili drva sa brda Godače. Prosjek je bio širok toliko da mogu proći zaprežna kola i dug oko dvije do tri milje.
 
Zrinski je postavio straže s obje strane šumskog prolaza, prema Vrhovinama i prema Podumu. Na svakom kraju su straže bile ispod Jurjevih stijena i s druge strane prolaza. Hrvatska vojska je bila postrojena na polju između Poduma, Jurjevih stijena i crkve Sv. Marka. Kada je turska vojska počela izlaziti iz šumskog prosjeka na čisitnu, straže su puškama dale znak za napad krajišnika. Turci su se nakon izlaska iz prosjeka pokušali prestrojiti ali im nije uspjelo. Nastala je panika i naguravanje. Padali su kao pokošeni pod sabljama i puškama hrvatskih krajišnika. Oni što su nadirali kroz prosjek nisu shvaćali što se zapravo događa pa su čuvši buku i pucnjeve navalili naprijed i stvorili neviđenu zbrku: oni koji su uspjeli pobjeći i jurnuti natrag u prosjek sudarali su se s onima što su nadirali naprijed.
 
Grof Petar s momcima koji su ga okruživali nahrupio je u šumski prosjek i unio još veću zbrku među Turke. Prosjek je bio prekriven turskim leševima. Turski konji su jurili po bojištu gazeći mrtve. Dio turske vojske se spasio bježeći kroz gustu šumu natrag prema svom logoru kod Vrhovina. Bakši-beg je uhvaćen živ a Mustajbeg je ubijen.
 
Sa vojskom kod Jurjevih stijena nije bio Ali paša Čengić nego je ostao u logoru u Selcu kraj Vrhovina s 4000 konjanika. Dok je još trajala bitka kod Jurjevih stijena, s dijelom vojske Petar Zrinski je pohitao prema taboru Ali-paše Čengića. Sada su svi bili na konjima jer su koristili i turske zarobljene konje. Vojsku je predvodio Petar Zrinski sa žumberačkim uskocima, arkebuzirima i Primorcima. Bio je i Fran Krsto Frankopan sa svojom vojskom. Turske uhode se nisu vratile u logor u Selcu jer su ih krajišnici ranije uhvatili. Opkolili su Hrvati turski logor i udarili takvom silinom da se Alipaša nije stigao ni na konja popeti. Poginuo je od mača Petra Zrinskog. Iznenađenje je bilo potpuno jer Turci nisu uspjeli organizirati obranu. Hrvatska vojska je i tu razbila Turke, a preživjeli su se dali u bijeg prema Perušičkom polju i Turjanskom. Hrvati su progonili Turke sve do Trnovca.
 
Ukupno je bitka trajala od rane zore do dva sata po podne.
 
Otočane je vodio zapovjednik utvrde Otočac, pukovnik Andree (Andrija) Oberburg i vicekapetan Stipan Bogdanić. Senjane je predvodio zapovjednik satnije Vicko Ukasović a Brinjake pop Mesić. Grof Petar Zrinski u boj je išao s Primorcima, krajišnicima s arkebuzama. Zapovjedali su im zastavnik Janko Hranilović i njegov pomoćnik, čuveni haramija Nikola Pogledić. Ispred grofa Zrinskoga husarski vicekapetan Ivan Delniković rasporedio je svoje husare kao da štiti grofa, zajedno sa svojim zastavnikom, krupnim Baltazarom Oršićem sa svojom kumpanijom husarskom. Iza grofa su bili markiz Fran Krsto Frankopan a svojim vitezovima i husarima i kapetan Petar Hranilović s vicekapetanom Ištvanom Vojnovićem i njihovim husarima. Pounjani predvođeni grofom Petrom Paradeiserom, krajiškim kapetanom, svrstani u dva reda kao zaleđe markizu Franu Krsti. Iza Paradeisera bili su ogulinski konjanici na čelu s porkulabom Petrom Puškarićem i vojvodom Mikulom Dokmanovićem. Na kraju su bili raspoređeni žumberački uskoci na svojim konjima, a s njima i uskoci pješaci kao bočni jurišnici. Pješaci kao mušketiri i arkebuziri bili su na jednoj i drugoj strani konjanika a zapovijedao im je knez Ferenc Oršić. Primorskim pješacima zapovijedao je grof Petar Zrinski, ujedno i glavni zapovjednik.
 
== Ishod bitke ==
Hrvatske su snage izvojevale veliku pobjedu.<ref name="HE"/> Osmanskoga zapovjednika Ali-pašu Čengića zarobio je Petar Zrinski, a u bitki je poginula jedna petina Ali-pašine vojske.<ref name="Tomislav Šerbeđija"/> Premda je Europa brujala o veličanstvenoj pobjedi, uskogrudnost, zavist i sitni sebeljubni interesi vrhovnog zapovjednika Vojne krajine generala [[Ivan Herbert Auersperg|Ivana Herberta Auersperga]] poništili su učinke pobjede: Zrinskog je tužio zbog neposluha, pa je Zrinski bio prisiljen predati ratni plijen i zatočenike.<ref name="Gračanin">[[Hrvoje Gračanin]]: [http://www.vecernji.hr/hrvatska/petar-zrinski-s-2000-krajisnika-potukao-8000-turaka-i-kaznjen-163313 Petar Zrinski s 2000 krajišnika potukao 8000 Turaka i - kažnjen], Večernji list, 4. srpnja 2010.</ref> ▼
 
Hrvatske su snage izvojevale veliku pobjedu.<ref name="HE"/> Osmanskoga zapovjednika Ali-pašu Čengića zarobio je Petar Zrinski, a u bitki je poginula jedna petina Ali-pašine vojske.<ref name="Tomislav Šerbeđija"/> Iako četiri puta brojniji, Turci su doživjeli težak poraz. Izvori kažu da je poginulo 2380 Turaka, a 370 ih je zarobljeno. Među njima su Alibeg Kovačević, livanjski dizdar Šabanbeg i spahija Butorčić. Navodno je s hrvatske strane poginulo samo 16 vojnika i 40 ranjeno. U boj je išlo 1907 hrvata a pozadina s preostalom opremom i kuhinjom je bila u Drenovom klancu. Hrvati su se domogli oko 500 konja. Koliko su oružja zaplijenili, nije izbrojeno. Ukupno, ratni plijen je bio ogroman.
 
Najprije je u Karlovcu bilo veliko veselje povodom pobjede. U Beč su poslali caru 16 najljepših turskih zastava. Vijest o uništenju turske vojske kod Jurjevih stijena brzo se proširila Europom. Vijest o pobijedi žurno je nošena u Rim, navodno da su u čast te pobjede zvonila zvona na Bazilici sv. Petra i na drugima rimskim crkvama.
 
▲Premda je Europa brujala o veličanstvenoj pobjedi, uskogrudnost, zavist i sitni sebeljubni interesi vrhovnog zapovjednika Vojne krajine generala [[Ivan Herbert Auersperg|Ivana Herberta Auersperga]] poništili su učinke pobjede: Zrinskog je tužio zbog neposluha, pa je Zrinski bio prisiljen predati ratni plijen i zatočenike.<ref name="Gračanin">[[Hrvoje Gračanin]]: [http://www.vecernji.hr/hrvatska/petar-zrinski-s-2000-krajisnika-potukao-8000-turaka-i-kaznjen-163313 Petar Zrinski s 2000 krajišnika potukao 8000 Turaka i - kažnjen], Večernji list, 4. srpnja 2010.</ref>
 
== Značaj bitke ==
 
Ovom veličanstvenom pobjedom Petar Zrinski i hrvatski krajišnici zauvijek su spriječili prodor Osmanlija u [[Gacka|Gacku]]. Veliki značaj pobjede je u tome što je razbijena cjelokupna vojska [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]]. Turci iz Bosne su oslabljeni i više nikada nisu pokušali napasti Hrvatsku, a vladavina Turaka u Europi približila se svome kraju.
 
Pobjeda kraj Jurjevih stijena je prva velika pobjeda isključivo hrvatske vojske poslije velikog poraza na [[Krbavska bitka|Krbavskom polju]] [[1493.]] godine. Slavljena je ne samo u domovini nego i u inozemstvu.
 
Pobjeda kod Jurjevih stijena izvojevana je bez pomoći njemačkih časnika Vojne krajine, dakle s čisto hrvatskim snagama, kako u zapovjednu kadru, tako i u vojsci. To je iz suvremenog opisa bitke posve vidljivo. Nadalje, plijen nakon bitke je bio ogroman. S plijenom i zarobljenim osmanlijskim vojnicima Petar Zrinski je otišao u Karlovac i tamo na veleban način proslavio vojnu pobjedu.
 
== Vidi još ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_kraj_Jurjevih_Stijena_1663."