Ftalocijanin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Ftalocijanin |
|||
Redak 34:
== Ftalocijaninski pigmenti ==
{{glavni|Pigment}}
[[datoteka:Phthalocyanine blue.jpg|mini|lijevo|250px|Uzorak [[Bakreni ftalocijanin|bakrenog ftalocijanina]], koji pokazuje snažnu boju svojstvenu za razne oblike
Među organskim pigmentima ftalocijaninski pigmenti zauzimaju posebno mjesto zbog svojih izvanrednih svojstava i niske cijene. Ftalocijanini se ne pojavljuju u [[priroda|prirodi]], već su prvi put [[sintetika|sintetizirani]] tridesetih godina 20. stoljeća. Odvode se od makrocikličkog porfina, u kojemu se metidinske grupe zamijenjene dušikovim atomima. Mnoštvo različitih ftalocijaninskih spojeva nastaje stvaranjem kompleksa osnovnog spoja, ftalocijanina, sa skoro svim [[metal]]ima. Od ftalocijaninskih su spojeva kao pigmenti važni samo kompleksi s [[Bakar (element)|bakrom]], a ograničeni su na plavu i zelenu boju. Ftalocijaninski plavi pigment postoji u dvije [[kristal]]ne modifikacije, koje se razlikuju po nijansi (crvenkasta i zelenkasta plava boja). Kao prva modifikacija lako prelazi u drugu, nju treba stabilizirati površinskom obradom ili ugradnjom malih količina [[klor]]a u [[molekula|molekulu]]. Ftalocijaninski zeleni pigment dobije se zamjenom (supstitucijom) svih [[vodik]]ovih atoma u molekuli plavog pigmenta klorovim atomima.
Redak 42:
=== Kinoftalonski pigmenti ===
Kinoftalonski pigmenti razvili su se, kao i mnogi drugi organski i obojeni pigmenti, od strukturno srodnih bojila povećanjem molekule supstitucijom ili kondenzacijom. Tako je na primjer biskinoftalonski crveni pigment nastao kondenzacijom dviju molekula hidroksikinaldina. Kinaftalonski su pigmenti žutih i crvenih tonova i upotrebljavaju se većinom za bojenje plastike i gume, a rjeđe u sredstvima za [[nalič|ličenje]]. <ref>"Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
== Ftalocijaninska bojila ==
{{glavni|Bojilo}}
'''Ftalocijaninska bojila''' su [[derivat]]i makrocikličkog sistema tetrabenzotetraazaporfina ili tetrabenzoporfirazina, koji je građen analogno osnovnom skeletu krvnih i lisnih boja (porfinu), a razlikuje se od njega po tome što su u njegovom unutarnjem, šesnaestočlanom prstenu metinska premoštenja zamijenjena [[dušik]]ovim [[atom]]ima. Većina tržišnih proizvoda ove grupe sadržava u [[molekula|molekuli]] složeno vezan atom nekog [[Valencija (kemija)|dvovalentnog]] [[metal]]a (Cu, Co, Ni, Zn, Ca, Ba i tako dalje).
Na osnovnom sistemu mogu se nalaziti razne grupacije uvedene u molekulu općim metodama aromatske supstitucije, koje treba da omoguće topljivost u vodi, ili da povećaju kemijsku reaktivnost prema bojanom materijalu, ili da ishodnom bojilu promijene nijansu. Takve su grupacije — S0<sub>3</sub>H, — S0<sub>2</sub>NR2, — CH<sub>2</sub>X, — HX (X = halogen), Cl- i tako dalje. Ovako supstituirani ftalocijaninski spojevi mogu se također vezati na neke intermedijare (na primjer supstituirane salicilne kiseline) ili azo-kopulacijske komponente, pa se dobivaju bojila novih grupacija (močilna, [[naftol AS]] i tako dalje). Sva su bojila ove grupe izvanredno postojana, a bojaju materijal modro, tirkizno ili zeleno. Upotrebljavaju se za bojanje [[tekstil]]nih vlakana, [[papir]]a, [[plastika|plastičnih masa]], kao pigmentna bojila, kao bojila za građevna [[vezivo|veziva]] i tako dalje. Nalazimo ih u različitim grupama bojila, kao na primjer među supstantivnim, močilnim, reduktivnim, sumpornim bojilima ili među bojilima koja se grade na vlaknu (naftolima AS). Najvažniji su primjeri ove grupe: ''Heliogenblau G'', [[indeks boje|C.I.]] 74100, priprema se najčešće grijanjem dinitrila ftalne kiseline s ''Heliogenblau G'' alkoholima, fenolima ili amidima, ili odvajanjem metalnih atoma iz metalnih ftalocijanina pomoću jakih kiselina; ''Heliogenblau B'', C.I. 74160, bakarna kompleksna sol prethodne boje, dobiva se grijanjem dinitrila ftalne kiseline s bakarnim kloridom na 180 do 200 ˚C. Sulfuriranjem ovog bojila oleumom na 50 do 60°C nastaje ''Siriuslichttiirkisblau GL'' (''Heliogenblau SBL''), C.I. 74180, a kloriranjem dolazi do ulaženja 15 ili 16 atoma klora u molekulu te se dobiva ''Heliogengriin G'', C.I. 74260.
=== Ftalocijaninski razvijači ===
'''Ftalocijaninski razvijači''' ('''phthalogen-bojila''') su organski intermedijari koji se posebnim postupcima vežu na supstrat istodobno s nekom [[metal]]nom [[soli]], te naknadnom obradom grijanjem u prisutnosti reduktivnih sredstava prelaze na obojenom materijalu u nesupstituirane ili na određeni način supstituirane ftalocijanine. Takvi su intermedijari na primjer l-amino-3-iminoizoindolenin, ''Phthalogenbrillantblau IF3G'', iz kojeg na vlaknu nastaje već spomenuti ''Heliogenblau B'', C.I. 74160, i l-amino-3-imino-4 fenilizoindolenin, ''Phthalogenbrillantgriin IFFB''.
=== Slike ===
| |||