Od velikog broja nastavljača u modernom pčelarstvu ostaju dvije vrste kao najpovoljnije: LR i DB košnice. Razlika između tih dviju košnica uglavnom je u visini okvira, pa prema tome i visini košnice. LR košnica ima u plodištu 10 okvira širokih 434 mm i visokih 202 mm. DB košnica ima u plodištu 12 okvira širokih 424 mm i visokih 270 mm. LR košnica ima medište jednako plodištu, a DB košnica ima polumedište s 12 okvira širokih 424 mm i visokih 115 mm. I LR košnica može imati polumedište (434 x 115 mm), na primjer za proizvodnju meda u saću i za pčelare [[Invalidnost|invalide]] ili one u poodmaklim godinama kojima je teško dizati puna normalna medišta. Kratko rečeno, LR košnica razlikuje se od DB košnice po visini okvira (satina), niže su za 70 mm, a po njihovu broju, ima LR košnica 2 okvira manje. Prema tome, kapacitet LR plodišta je oko 8 800 cm<sup>2</sup>, a ako pogledano gornji račun prema kojem plodište treba da ima 10 000 cm<sup>2</sup> saća, vidimo da je plodište LR košnice manje za nekih 1 200 stanica saća. <ref> "Izbor košnice za pčele", [https://www.svebas.com/izbor-kosnice-za-pcele/], www. svebas.com, pristupljeno 30. 1. 2021. </ref>
== Farrarova košnica ==
Godine 1937. američki [[pčelar]] i entomolog Clarence L. Farrar koji je radio u Ministarstvu poljoprivrede SAD-a, promatrajući ponašanje pčela i proučavajući njihovu dinamiku rasta, došao je na ideju da postojeće polunastavke DB košnice počne koristiti i za plodište. Ovo rješenje će se vremenom pokazati veoma uspješnim za razvoj pčelinje zajednice, pokrenuvši pravu malu revoluciju u pčelarskom svijetu. Treba napomenuti da Farrar nije izmislio neki novu vrstu košnice već je u svakodnavnom radu koristio neograničen broj polunastavaka, čime je stvorio košnice nastavljače neograničenog [[obujam|obujma]]. Originalne visine polunastavaka su iznosile 170 mm, a vremenom će pčelari početi povećavati visinu okvira prema vlastitim potrebama. Najveća tvrtka za proizvodnju Fararovih košnica nalazi se u Maitlandu u [[Australija|Australiji]], a zaposlenici ''Pendera'' prave navedene košnice s okvirima od 440 mm širine i 180 mm visine, dok su unutrašnje mjere 420 mm širina i 156 mm visina. Ispitivanjima je utvrđeno da su 4 nastavka optimalan broj za uspješan razvoj jedne jake pčelinje zajednice. Ovakve mjere su daleko pogodnije za rukovanje nastavcima koji su lakši od LR nastavaka, što olakšava rad fizički slabijim i starijim pčelarima.
S druge strane, zbog manje visine okvira seoba pčela na pašu se lakše i sigurnije odvija jer manji okviri bolje izdržavaju teret čak i kada su puni meda ili legla. Te iste okvire pčele će brže zatvoriti i napuniti medom tako da ćete u Fararovoj košnici rijetko zateći iste okvire sa zrelim i nezrelim medom. <ref> "Fararove košnice", [https://bhpcelar.ba/pcelarska-praksa/fararove-kosnice-najbolji-izbor-za-maksimalan-razvoj-pcelinje-zajednice/], www. bhpcelar.ba, pristupljeno 30. 1. 2021. </ref>
