Leptiri: razlika između inačica

[[File:Papilio machaon caterpillar.jpg|300px|thumb| Gusjenice najčešće žive na bilju i hrane se biljem.]] U jajetu, koje je prvi razvojni oblik leptira razvija se mlada gusjenica. Ličinke leptira su [[gusjenica|gusjenice]] s usnim organima za grizenje, većinom žive na kopnu, a neke u vodi. Hrane se uglavnom raznim biljnim dijelovima. Na glavi imaju kratka ticala i 4 do 6 jednostavnih očiju. Uz prave noge imaju obično 5 pari panoga (na 3. do 6. i na zadnjem začanom kolutiću). Za leptire je karakteristična potpuna [[preobrazba]] (holometabolija) pa između ličinačkog stadija i odrasle jedinke prolaze stadij [[kukuljica|kukuljice]]. Prije nego što se zakukulje, gusjenice se pričvrste na zaštićenu mjestu ili ispredu svilen zapredak, te se preobraze u slobodnu ili češće zastrtu kukuljicu. Kukuljica se doima mirnom, međutim u unutrašnjosti se odvijaju velike promjene, organi gusjenice se razgrađuju, a izgrađuju se unutrašnji organi leptira. Kad se odrasli leptir izvuče iz zapretka najprije raširi krila da se osuše. Nakon toga je spreman za let. Potpuno razvijeni leptiri obično žive samo kratko vrijeme, ali neki mogu i prezimiti.

 

[[Datoteka:Haeckel Tineida.jpg|230px|desno|thumb|[[Ernst Haeckel]]: ''Microlepidoptera'']]

Leptiri se klasificiraju na nekoliko načina.

Najčešće korištena klasifikacija koristi tradicionalnu podjelu na ''Macrolepidoptera'' (veliki danji i noćni leptiri) i ''Microlepidoptera'' (mali noćni leptiri). Neki istraživači smatraju da se Lepidoptera dijele na 50 dok drugi spominju čak 120 porodica leptira.<ref>Matoničkin Ivo, "Beskralješnjaci - biologija viših avertebrata", Školska knjiga, Zagreb, 1981</ref>

 

Poznato je više od 150 000 [[vrsta]], a u Srednjoj Europi živi više od 4 000 vrsta.

Veće porodice su: [[bijelci (leptiri)|bijelci]] ''(Pieridae)'', [[prelci četnjaci]], [[četni prelci]] ili prelci povorkaši ''([[Thaumetopoeidae]])'', [[debeloglavci]] ''([[Hesperiidae]])'', [[grbice]] ''([[Geometridae]])'', [[gubari]] ''([[Lymantriidae]])'', [[ivanjske ptičice]] ''([[Zygaenidae]])'', [[prelci]] ([[kvočke (leptiri)|kvočke]]) ''([[Lasiocampidae]])'', [[lastinrepci]] ''([[Papilionidae]])'', [[ljiljci]] ''([[Sphingidae]])'', [[medonjice]] ''([[Arctiidae]])'', [[moljci]] ''([[Tineidae]])'', [[okaši (leptiri)|okaši]] ''([[Satyridae]])'', [[plavci (leptiri)|plavci]] ''([[Lycaenidae]])'', [[sovice]] ''([[Noctuidae]])'', [[staklokrilci]] ''([[Sesiidae]])'', [[svilci]] ''([[Bombycidae]])'', [[šarenci]] ''([[Nymphalidae]])'', [[moljci zapredari]] ''([[Hyponomeutidae]])'', [[savijači]] ''([[Tortricidae]])'', [[moljci tuljčari]] ''([[Coleophoridae]])'', [[drvotočci]] ''([[Cossidae]])'', [[plamenci (leptiri)|plamenci]] ''([[Pyralidae]])'',

[[Image:Cethosia cyane.jpg|left|300px|thumb|''Cethosia cyane'']]

 

Žive na svim [[kontinent]]ima osim [[Antarktika|Antarktike]], a mnoge vrste su akutno ugrožene. Kako su [[hladnokrvne životinje]], žive u područjima do 2 000 [[metar|m]] nadmorske visine, a ponekad i još više, na toplim brdskim obroncima.

 

Zbog nježne tjelesne građe postoji vrlo malo paleontoloških ostataka leptira pa se do spoznaja o njihovoj evoluciji dolazi posredno, preko ostataka drugih životinjskih skupina ili proučavanjem evolucije biljnih vrsta s kojima su zbog načina života leptiri usko povezani. Najstariji poznati fosil ''(Archaeolepis mane)'' je star oko 190 milijuna godina.<ref>David Grimaldi|Grimaldi, David. and Michael S. Engel|Engel, Michael. S., Evolution of the Insects, Cambridge University Press, 2005. {{ISBN|0-521-82149-5}}</ref> Pretpostavlja se da su se razvijali tijekom dugog razdoblja od 300 milijuna godina, a najstariji oblici vjerojatno su se pojavili krajem [[paleozoik]]a kada su već postojali uvjeti života pogodni za leptire.

 

 

Najčešći prirodni neprijatelji dnevnih leptira su ptice, noćni [[šišmiš]]i. [[Muhe]] legu jaja na gusjenice, a [[ose]] najeznice polažu jaja u gusjenicu ili kukuljicu. Tijelo gusjenice ili kukuljice služi kao hrana ličinkama parazitske muhe ili ose. Grabežljive životinje i paraziti održavaju prirodnu ravnotežu i sprječavaju da se leptiri previše namnože i da njihove gusjnice nanesu preveliku štetu biljkama hraniteljicama.<ref>izv. Wolfgang Dierl, Leptiri, prijevod Paula Dubrešić, Cankarjeva založba, Ljubljana, Zagreb, 1990. {{ISBN|86-361-0709-1}}</ref>

{{div col|cols=4}}

# ''[[Acanthopteroctetoidea]]'' • 3 živih vrsta

{{div col end}}

 

{{izvori}}