Speleologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ažurirao sam podate o najduljoj špilji, te o dubini Slovačke jame. Takošer sam ispravio deklinaciju jame Velebite |
Ažuriranje, wikifikacija, 3 slike |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Vertikala Pakao u jami Muda labudova.jpg|mini|upright|Vertikala ''Pakao'' u jami ''Muda labudova.'']]
'''Speleologija''' je skup aktivnosti kojima je cilj istraživanje (okriće) [[
Primarni cilj speleološkog istraživanja je izrada speleološkog nacrta istraženih dijelova špilje ili jame na temelju mjerenja dimenzija i pružanja špiljskih kanala, te dokumentacija opaženih [[
== Speleološka istraživanja (otkrića) u Hrvatskoj ==
Speleološka istraživanja (otkrića) u Hrvatskoj imaju dugu povijest. Na temelju tragova [[
[[Datoteka:Grabovača slika samograde.jpg|mini|lijevo|upright|Prva fotografija špilje u Hrvatskoj, [[špilja Samograd]] 1897.]]
Organizirana speleološka djelatnost u Hrvatskoj počela je [[1886.]] godine. U ličkim novinama «Ličanin», koje su izlazile u Gospiću, 14. prosinca 1886. objavljena je vijest da je osnovan Odbor za prikupljanje novčane pomoći radi uređenja [[Špilja Samograd|špilje Samograd]] u
U špilju su ljudi ulazili i ranije, vojnici Vojne Krajine održavali su je prohodnom radi korištenja pitke vode (potpisi iz 1835. godine), posjetio ju je i prirodoslovac [[Dragutin Hirc]] 1875. i pisao o njoj. Kroz špilju je bio uređen put, a kako kaže D. Hirc: {{citat|na strmim dijelovima bile su priprosto uklesane stube.}} Međutim, prilaz do ulaza bio je do tada otežan, jer se nalazi u dubokoj vrtači strmih stranica. Očito je da je uz prilaz špilji tada bio uređen i put kroz špilju. Na stijenama između prvog mosta u špilji i najnižeg dijela špilje nalazi se više raznih natpisa, neki slabo vidljivi. Jedan od njih može se lako pročitati «Vladimir Vranić i Ivan Domazet 1888». Moguće je da su to imena ljudi koji su uređivali špilju, možda čak i članovi spomenutog Odbora.
Napis u «Obzoru» od [[6. kolovoza]] [[1889.]] najstarija je novinska vijest da je neka špilja u Hrvatskoj uređena i otvorena za turističko posjećivanje, a za to je zaslužan spomenuti Odbor, osnovan još 1886. Odbor je bila, dakle, prva udruga u Hrvatskoj organizirana za određenu speleološku djelatnost.
▲Organizirana speleološka djelatnost u Hrvatskoj počela je 1886. godine. U ličkim novinama «Ličanin», koje su izlazile u Gospiću, 14. prosinca 1886. objavljena je vijest da je osnovan Odbor za prikupljanje novčane pomoći radi uređenja špilje Samograd u Perušiću. Nažalost, imena ljudi u tom odboru sada nisu poznata, ali je dobro poznat rezultat njihovog rada. Svega dvije i pol godine poslije, točnije 6. kolovoza 1889. u novinama «Obzor», koje su izlazile u Zagrebu, objavljena je vijest pod naslovom «Uređena špilja». Nepoznati je autor napisao: {{Citat|Jučer je bilo otvorenje i rasvjeta špilje Samograd u Perušiću. Odbor je uz pripomoć vlade i rodoljuba uredio ulaz u špilju, pa se je nadati da će ista češće biti posjećena, nego je to do sada bio slučaj.}}
[[Datoteka:Baraćevešpiljeispreddb2.jpg|mini|250px|Jedan od ulaza u [[Baraćeve špilje]].]]
▲U špilju su ljudi ulazili i ranije, vojnici Vojne Krajine održavali su je prohodnom radi korištenja pitke vode (potpisi iz 1835. godine), posjetio ju je i prirodoslovac Dragutin Hirc 1875. i pisao o njoj. Kroz špilju je bio uređen put, a kako kaže D. Hirc: {{citat|na strmim dijelovima bile su priprosto uklesane stube.}} Međutim, prilaz do ulaza bio je do tada otežan, jer se nalazi u dubokoj vrtači strmih stranica. Očito je da je uz prilaz špilji tada bio uređen i put kroz špilju. Na stijenama između prvog mosta u špilji i najnižeg dijela špilje nalazi se više raznih natpisa, neki slabo vidljivi. Jedan od njih može se lako pročitati «Vladimir Vranić i Ivan Domazet 1888». Moguće je da su to imena ljudi koji su uređivali špilju, možda čak i članovi spomenutog Odbora.
Tri godine poslije, tj. 20. veljače 1892. u [[Ogulin]]u je, na inicijativu geologa [[Mijo Kišpatić|Mije Kišpatića]], osnovan «Odbor za uređenje Baraćevih špilja». U tim je špiljama, Gornjoj i Donjoj, još 1883. i 1884. Mijo Kišpatić obavljao paleontološka i arheološka istraživanja. Odbor je brojio 14 osoba, od kojih su danas poznata imena devetorice. Još iste godine, Odbor je osposobio špilje za posjećivanje i 14. kolooza 1892. upriličio otvorenje. Nije poznato na koji način je obznanjeno otvorenje, ali se zna da su neke osobe dobile posebne pozivnice. Iz jedne takve pozivnice se saznaje da je uređena
▲Napis u «Obzoru» od 6. kolovoza 1889. najstarija je novinska vijest da je neka špilja u Hrvatskoj uređena i otvorena za turističko posjećivanje, a za to je zaslužan spomenuti Odbor, osnovan još 1886. Odbor je bila, dakle, prva udruga u Hrvatskoj organizirana za određenu speleološku djelatnost.
▲Tri godine poslije, tj. 20. veljače 1892. u [[Ogulin]]u je, na inicijativu geologa Mije Kišpatića, osnovan «Odbor za uređenje Baraćevih špilja». U tim je špiljama, Gornjoj i Donjoj, još 1883. i 1884. Mijo Kišpatić obavljao paleontološka i arheološka istraživanja. Odbor je brojio 14 osoba, od kojih su danas poznata imena devetorice. Još iste godine, Odbor je osposobio špilje za posjećivanje i 14. kolooza 1892. upriličio otvorenje. Nije poznato na koji način je obznanjeno otvorenje, ali se zna da su neke osobe dobile posebne pozivnice. Iz jedne takve pozivnice se saznaje da je uređena «Baraćeva špilja», da će na otvorenju pjevati Pjevačko društvo Lovor, i da će za pozvane goste pred špiljom biti upriličen zajutrak a u Rakovici doručak. Nažalost, iz tog doba nema pisanih podataka kako je prošlo samo otvorenje i šta je dalje bilo s Odborom. Prvi tekst o Baraćevim špiljama nakon njihovog otvorenja objavljen je 6 godina poslije, tek 4. kolovoza 1898. Jaroslav Sugh objavio je u novinama «Obzor» tekst «Izlet u Baraćeve špilje». Poslije, početkom 20. st. o špiljama su pisali D. Franić, D. Hirc, I. Krajač i J. Poljak, a kasnije i mnogi drugi. Nitko od ovih prvih pisaca nije spomenuo da je Odbor radio išta drugo osim da je uredio Baraćeve špilje i održavao ih, ali samo nekoliko godina. Nema objavljenih podataka iz tog doba da su članovi odbora istraživali ove i druge špilje. Taj je Odbor, dakle, bio drugi po redu (iza onog u Perušiću), osnovan za uređenje špilja. Ako se bavljenje speleolgijom smatra uređenje Baraćevih špilja, onda se i uređenje špilje Samograd smatra bavljenje speleologijom. Odbor u Perušiću bio je prema tome prva udruga u Hrvatskoj koja se bavila speleologijom.
Prva udruga, koja se u Hrvatskoj počela sustavno baviti istraživanjem špilja – speleologijom, bilo je Planinsko-turističko društvo «Luburnija», osnovano u Zadru potkraj 1899. godine. Već od 1900. članovi društva istraživali su špilje u okolici [[Zadar|Zadra]], po [[otok|otocima]], [[Velebit]]u i [[Mosor]]u, čak su 1903. organizirali i prvu speleološku ekspediciju po okolnim otocima. Tek 1908. oni su na godišnjoj skupštini osnovali poseban «Odbor za istraživanje špilja». Taj je Odbor prva udruga, po nazivu, u Hrvatskoj osnovana za speleološka istraživanja. Odbor istog naziva tj. «Odbor za istraživanje špilja» osnovan je dvije godine poslije (1910.), u Geološkom povjerenstvu Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu, a još godina dana kasnije (1911.) «Špiljarski odio» na Velikoj Realki u [[Split]]u. Udruge u Zadru i Splitu bile su amaterske, a udruga u Zagrebu bila je profesionalna. Sve tri udruge prestale su s radom za vrijeme I. svjetskog rata.
Nakon osnivanja ovih udruga može se spomenuti osnivanje «Sekcije za istraživanje krških pojava» u HPD podružnici Split 1927. godine, koja se smatra pretečom Speleološke sekcije, odnosno današnjeg Speleološkog odsjeka HPD «Mosor « u Splitu, 1933. Speleološku sekciju u HPD podružnici u Dubrovniku (nije radila ni godinu dana – rad nepoznat) i Speleološka grupa u PD «Prijatelj prirode» 1940., također je aktivna bila manje od godinu dana zbog rata).
II svjetski rat prekinuo je u Hrvatskoj speleološku djelatnost. Ipak, u [[Zagreb]]u je u tijeku rata, 1943. u Salezijanskom samostanu osnovan Špiljsko-pećinsko-ponorski odsjek HPD podružnice Zagreb, koji se zbog ratnih (ne)prilika ubrzo raspao. Po završetku rata speleološka djelatnost je obnovljena. Pojedinci i grupe ljudi, odlazili su na istraživanja. Zagrepčani su istraživali špilju Veternicu, a nekolicina geologa iz tadašnjeg Geološkog zavoda, istraživali su od 1947. područja na kojima je trebalo graditi akumulaciona jezera za buduće hidroelektrane (Josip Poljak, Milan Herak), ali o njihovom speleološkom radu nema objavljenih podataka. Prva speleološka udruga, osnovana poslije II. svjetskog rata u Hrvatskoj, bila je Speleološka sekcija u Planinarskom društvu «Zagreb» u Zagrebu. Osnovali su je planinari, članovi tek osnovanog PD «Zagreb» (1948.) 15. listopada 1949.
Geolog Josip Poljak je 1922. doktorirao s temom «Pećine hrvatskog krša» i to je prva disertacija s temom vezanom uz speleologiju.
1949. godine osnovana je Špiljarska sekcija u Planinarskom društvu Zagreb, inače prvog planinarskog društva osnovanog nakon
Nakon osnutka Speleološke sekcije u PD «Zagreb» od 1950. osnovane su speleološke sekcije i u drugim planinarskim društvima, najprije u PD «Željezničar» 4. svibnja 1950. Vladimir Redenšek postao je 1952. referent za špiljarstvo u Planinarskom savezu Hrvatske (danas Hrvatski planinarski savez), a 1954. pročelnik Komisije za špljarstvo u PSH. God 1956. u PSH je osnovana Komisija za speleologiju, čiji je pročelnik postao Slavko Marjanac. Tada je i naziv «speleološka sekcija» zamijenjen u «speleološki odsjek». Rad SS/SO-a i KS PSH (od 1991. KS HPS) može se pratiti u planinarskim i speleološkim publikacijama, kao i na [[Internet]]u.
Suradnja SO-a i KS PSH s državnim institucijama i Speleološkim društvom Hrvatske (SDH), odvijala se nekad s više a nekad s manje uspjeha. Rad Speleološkog društva Hrvatske (SDH), osnovanog 1954., bio je u prvo vrijeme jako vezan uz SO-e iz jednostavnog razloga što su ovi raspolagali tada s modernom speleološkom opremom i potrebnim znanjima za obavljanje speleološke djelatnosti. U izvještaju o radu SDH za prvih 10 godina, objavljen 1965. anonimnih autora pod nazivom «Prvi decenij rada 1954-1964», navodi se da su među članovima tadašnji istaknuti geolozi (J. PoljaK, J. Ogulinac; I. Crnolatac) geografi (J.Roglić, V. Blašković) i dr. za koje se u publikaciji navodi da su obavljali razne radove vezane uz speleološku djelatnost, ali o tim radovima nigdje nema objavljenih podataka, pa njihova tadašnja speleološka djelatnost ostaje do daljnjega nepoznata.
U izvještajima u radu za 1954-1957. godinu u navedenoj publikaciji navode se sve djelatnost koje su obavljali pojedinci u državnim ustanovama, a također i sva djelatnost SO-a i KS PSH, kao da su to djelatnosti SDH, što nije ispravno, jer je SDH te radove samo registriralo, ali ih nije ni organiziralo niti sprovodilo. U 1958., 1959, 1960. i 1961. SDH je bilo organizator velikih regionalnih speleoloških istraživanja za potrebe ondašnje vojske. Vođa istrživanja je bio geograf Ivo Baučić, tada tajnik SDH i član Speleološke sekcije Geografskog instituta PMF-a
Rad SDH moguće je pratiti putem objavljenih izvještaja. Prvi izvještaj o radu SDH objavio je dr. Josip Roglić 1958., kao tadašnji predsjednik SDH, na II. jugoslavenskom speleološkom kongresu u Splitu i u njemu cjelokupni speleološki rad u Hrvatskoj prikazao kao rad SDH. Naglašeno je istraživanje jame Čudinke (izveli su članovi SO PD «Željezničar» pomoću svog speleološkog vitla), prikazan je rad SO PD «Zagreb», «Željezničar» i «Velebit», rad Speleološke sekcije «Vladimir Nazor» gimnazije u Splitu, časopis «Speleolog», a također i sva djelatnosti JAZU i Geološkog zavoda u Zagrebu, sve kao djelatnost SDH.
Na III, jugoslavenskom speleološkom kongresu u [[Sarajevo|Sarajevu]] 1962. izvještaj je podnio tadašnji predsjednik dr. Vladimir Blašković i dobro opisao organizacijski rad SDH, a to su
Sljedeći izvještaj je objavio u [[Postojna|Postojni]] Srećko Božičević, tajnik SDH, u Biltenu saveza speleologa Jugoslavije, br. 2, 1973., za razdoblje 1968-1973. Napisao je da «situacija nije laka jer društvo nema ni svoje prostorije niti financijska sredstva». Prikazan je rad JAZU i IGI, te SO-a i KS PSH, detaljno po godinama, dok se rad SDH i ne spominje.
Isti autor je 1976. u istom Biltenu u Postojni objavio «Aktivnost speleologa Hrvatske 1972-1975» i pravilno prikazao rad SO-a, SD «Istra» te JAZU i IG I, a za SDH je napisao da «više nije aktivan kao prije» pa o njegovom radu nije napisano ništa. Na 8. jugoslavenskom speleološkom kongrasu na Borskom jezeru 1980., objavljen je izvještaj o radu SDH, podnio ga opet Srećko Božičević i dao realno stanje speleološke djelatnosti u Hrvatskoj. On je posebno prikazao rad JAZU, IGI, SO-a, SD-a i posebno SDH. Vidljivo je da je rad SDH zanemariv u usporedbi s drugim udrugama.
Međutim, već na 9. jugoslavenskom speleološkom kongresu, održanom 1984. u Karlovcu, Srećko Božičević je dao prikaz 30-godišnjeg rada SDH u kojem je opet cjelokupna speleološka djelatnost u Hrvatskoj prikazana kao rad SDH. Napokon, anonimni autor je u Biltenu saveza speleologa BiH «SPELEOBiH», br. 1-2/1989., gdje su objavljeni izvještaji s Desetog jugoslavenskog speleološkog kongresa održanog 1988. u Sarajevu, dao pravu sliku članstva i rada SDH. U Izvještaju o radu SDH napisao je: «SDH ujedinjuje rad svojih članova – znanstvenih radnika s titulom dipl. inženjera, magistra, doktora nauka i akademika». Dakle to su bili članovi SDH pa je trebalo pisati o njihovom radu. Međurim, u izvještaju je opet prikazan cjelokupni speleološki rad u Hrvatskoj uključujući i državne institucije (rad njihovih članova prikazan je kao rad SDH), rad SD «Istra», SD «Proteus», DISKF, a najopširnije rad SO-a. Akademik Mirko Malez objavio je u prvom broju časopisa «Speleologia croatica» članak «Osamdeset godina organiziranog speleološkog istraživanja u Hrvatskoj» i napisao da organizirano speleološko istraživanje u Hrvatskoj počinje tek s osnivanjem «Odbora za istraživanje špilja» u Geološkom povjerenstvu kraljevine Hrvatske i Slavonije 1910. U članku se djelatnost planinarskih sekcija, odsjeka kao i KS PSH, kao i samostalnih SD-a uopće ne spominje, kao da ne postoje. Začuđuje da se za drugu polovicu 20 st. spominju samo državne ustanove i neka poduzeća koji se jednim svojim dijelom bave i speleološkim istraživanjima
SDH je 1991. promijenio naziv u Hrvatsko speleološko društvo (HSD), a 1993. registrirana je u Međunarodnoj speleološkoj uniji (UIS). SDH je 1998. prestalo s radom, a osnovan je Hrvatski speleološki savez (HSS), koji se proglasio za nasljednika i Odbora za uređenje Baraćevih špilja i za nasljednika SDH./ HSD-a.
Danas u Hrvatskoj djeluje četrdesetak udruga bilo kao speleološka društva pod okriljem [[Hrvatski speleološki savez|Hrvatskog speleološkog saveza]] (HSS) ili [[Komisija_za_speleologiju_Hrvatskog_planinarskog_saveza|Hrvatskog planinarskog saveza - Komisije za speleologiju]].<ref>[http://www.speleogija.hr/KS KS HPS]</ref>
Hrvatska je u svijetu poznata po dubokim jamama. [[1957.]]
Ekspedicije u [[Lukina jama|Lukinu jamu]] u [[Nacionalni park Sjeverni Velebit|NP Sjeverni Velebit]] organizirala je Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza od 1993-1995. godine. Jamski sustav Lukina jama-Trojama istražen je do dubine 1392 m što ga je u trenutku istraživanja svrstalo na 9. mjesto na listi najdubljih jama na svijetu, a i danas je najdublja jama u Hrvatskoj. Na dubini 1349 m Zoran Stipetić-Patak i Teo Barišić preronili su 1994. godine 57 m dug i 6 m dubok sifon u tada uronu na najvećoj dubini u jami na svijetu.
U 1324 metara dubokoj [[Slovačka jama|Slovačkoj jami]] na Sjevernom Velebitu istraživalo se od 1995. do 2002. godine, te 2017. i 2018. U 788 m dubokoj jami [[Amfora (jama)|Amfori]] na [[Biokovo|Biokovu]] od 1998. do 2002. godine, a godine 2003. otkrivena je u NP Sjeverni Velebit jama
Najveći broj dubokih jama nalazi se na planini [[Velebit]]. Najdulji hrvatski objekt je
O okviru rada KS HPS i njenih članica, prva ekspedicija u inozemstvo organizirana je 1982. godine u 1160 m duboku jamu Berger u Francuskoj, a slijedile su ekspedicije u [[Maroko]] 1983., u [[Turska|Tursku]] 1985., Picos de Europa u Španjolskoj 1986. i 1995., u [[Kina|Kinu]] 1989., u [[Austrija|Austriju]] 1990., u Južnu Ameriku 1995., u [[Meksiko]] 1997., 1999., 2004., na [[Madagaskar]] 2001., u Laos 2002., u jamu Jean Bernard u Francuskoj 2002 i 2003., na Kubu 2004/2005.
Hrvatski speleološki savez (osnovan 2.travnja 1954. godine tada pod imenom Speleološko društvo Hrvatske) ili njene članice u svojoj su dugogodišnjoj aktivnosti organizirali brojna speleološka istraživanja i ekspedicije kod nas i u svijetu. Na primjer istraživanja brojnih speleoloških objekata na otocima
Preko
== Vanjske poveznice ==▼
*[http://www.speleologija.hr Hrvatski speleološki poslužitelj]▼
*[http://www.speleogenesis.info/ Speleogenesis]▼
*[http://www.karstportal.org/ Karst information portal]▼
*[http://www.speleo.hr/ Hrvatski speleološki savez]▼
*[http://www.speleologija.hr/KS Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza]▼
*[http://www.hbsd.hr Hrvatsko biospeleološko društvo]▼
*[http://www.uis-speleo.org/ Union Internationale de Speleologie - UIS]▼
*[http://www.fsue.org/ Fédération spéléologique européenne - FSE]▼
== Izvori ==
{{
[[Kategorija: Geologija]]▼
[[Kategorija: Geomorfologija]]▼
[[Kategorija: Špilje| ]]▼
[[Kategorija: Speleologija ]]▼
▲== Vanjske poveznice ==
▲* [http://www.speleologija.hr Hrvatski speleološki poslužitelj]
▲* [http://www.speleogenesis.info/ Speleogenesis]
▲* [http://www.karstportal.org/ Karst information portal]
▲* [http://www.speleo.hr/ Hrvatski speleološki savez]
▲* [http://www.speleologija.hr/KS Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza]
▲* [http://www.hbsd.hr Hrvatsko biospeleološko društvo]
▲* [http://www.uis-speleo.org/ Union Internationale de Speleologie - UIS]
▲* [http://www.fsue.org/ Fédération spéléologique européenne - FSE]
|