Božidar Finka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Potpuno redigiranje i nadopunjavanje članka. Moglo bi se nadodati izvora i djela te poveznice na internetu dostupne članke.
mNema sažetka uređivanja
Redak 13:
Bibliografija mu broji više od 400 bibliografskih jedinica. Većinom usmjeren na čakavsku dijalektologiju, autor više rasprava o govorima Dugog otoka, Žirju, Kaprijama, Brinju, ali i kajkavskim i štokavskim govorima, istočne Slavonije, Bosne, Karlovca, Vukove Gorice, Gradišća, Molisea. Napisao i opsežnu sintezu čakavskog objavljen 1968. na njemačkom i 1971. na hrvatskom, s Milanom Mogušem koautor karte čakavskog narječja. Sastavio i ''Naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora'', objavljen u Hrvatskom dijalektološkom zborniku, 3, 1973. koji je poslužio nizu drugih istraživača. Zanimao se i za srpske organske idiome u Hrvatskoj te usporedbom njih i hrvatskog književnog jezika. Sudjelovao i u izradi ''Općeslavenskog lingvističkog atlasa'' te u pripremi djela ''Fonološki opisi'' izdanog u Sarajevu 1981.
 
Jedan od pokretača izdavanja ''Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezik'' te njegov glavni urednik. Napisao i druga leksikografska djela kao ''Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik'', ''Gradišćanskohrvastki-hrvatsko-nimški rječnik'', ''Švedsko-hrvatski rječnik”rječnik'', urednik ''Rječnika'' Matice, suradnik Mate Hraste i Petra Šimunovića na rječniku ''Čakavisch-deutsches Lexikon''. Od siječnja 1976. do siječnja 1977. urednik [[Vjesnik|Vjesnikove]] rubrike “Jezične dileme“. Od 1966. do 1986. urednik časopisa Jezik, suradnik i u Filolofiji, Suvremenoj lingvistici, Hrvatskom dijalektološkom zborniku, Raspravama Zavoda za jezik.
 
U znanastvenom radu se bavio i onomastikom, „Obalna toponomastika u sjevernoj zadarskoj regiji“, ''Radovi Instituta JAZU'', 6-7, 1960. Proučavao i jezičnu povijest, „Pogledi na jezik u pismima Šimi Ljubiću“, ''Filologija”, 8, 1978.