Jakov Jerković: razlika između inačica

Za kandijskog rata između Venecije i Osmanskog carstva, nakon neuspješne opsade Splita 1657 god. Osmanlije su očekivali da će lagano osvojiti malo mjesto [[Marina (općina)|Marine]], strateški važno i bogato hranom. Paša Seid Ahmet zatražio je da se stanovnici Marine predaju, ali to stanovnici nisu htjeli prihvatiti pod zapovjedništvom kapetana Jakova Jerkovića. Ubrzo je počela teška bitka u kojoj je sudjelovao kao civilni i vojni zapovjednik, kapetan Jakov Jerković zajedno sa svoja dva sina. Kapetan Jerković suprostavio se s oko 1000 mještana Bosiljine i oko 30-ak mještana Malog i Velog Drvenika osmanlijskoj vojsci od oko 2000 konjanika i 10 000 pješaka uz jaku podršku osmanlijskog topništva. U toj neravnopravnoj bitki poginuo je kapetan Jakov Jerković, kao i njegova dva sina i oko 300 muškaraca i žena Bosiljine. Iznimno junaštvo pokazale su i žene, njih tridesetak, koje su se borile preodjevene u muškarce, a heorinom se osobito pokazala Jela Marunova koja je potpalila turski arsenal pun baruta i streljiva i u strašnoj je eksploziji izgubila život. Nakon bitke kod Marine srce vojnog zapovjednika Jakova Jerkovića Osmanlije su bili proboli kopljem i postavili na glavni mjesni trg. Junaštvo kapetana Jakova Jerkovića opjevao je i Andrija Kačić Miošić u ''Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga'', pjevanje 78.