Glačalo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvoreno prevođenjem stranice »Clothes iron«
 
još sređujem; dodatni izvori i vanjske poveznice
Redak 2:
{{Wikiprojekt 10000/Ikona}}
[[Datoteka:Electric_steam_iron.jpg|mini| Električno parno glačalo]]
'''Glačalo''' je električni uređaj ili jednostavna naprava s glatkim zagrijanim dnompotplatom kojom se uklanjaju nabori na tkaninama, najčešće odjeći. [[Glačanje|Glačanjem]]m se prirodna ili umjetna [[Polimerni materijali|polimerna vlakna]] od kojih su građene tkanine uz pomoć topline i vlage rastežu i usmjeravaju, zadržavajući oblik kada se ohlade. Temperature glačanja kreću se od 120približno 100 °C do 200220 °C;<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jazzyshirt.de/magazin/buegeltemperatur/|title=Bügeleisen Temperatur: Welche Stufe steht für wieviel Grad?|date=|work=|language=de|publisher=JazzyShirt|accessdate=2021-02-18}}</ref> one se prilagođavaju pojedinoj tkanini tako da pomognu popuštanju veza među polimernim lancima, a da ih pritom trajno ne izmijene ili potpuno unište.
 
Glačanje može pomoći u uklanjanju infekata s odjeće, raznih mikroorganizama te napasnika poput [[Uši (kukci)|uši]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://web.archive.org/web/20191001185853/https://www.who.int/docstore/water_sanitation_health/vectcontrol/ch25.htm|title=Vector Control - Methods for Use by Individuals and Communities|date=2019-10-01|work=|language=en|publisher=Svjetska zdravstvena organizacija|accessdate=2021-02-17}}</ref>
 
Prije otkrića i široke primjene električne energije glačala su zagrijavana nakupljanjem topline na pećima ili su se iznutra zagrijavala žarom i gorivima.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Ksenija Katalinić|title=Kratka povijest glačala|url=https://hrcak.srce.hr/161709|year=2007|journal=Osječki zbornik|volume=Vol. 28|issue=|pages=383–389|language=hr|accessdate=2021-02-18}}</ref> Prvo električno glačalo patentirao je Amerikanac HenryH. W. Seeley 1882. godine.<ref name=":1" />
 
== Povijest ==
[[Datoteka:Fer à charbon 2013.jpg|mini|Glačalo na žar]]
[[Datoteka:Morphy_richards_iron_1950.JPG|mini| Glačalo Morphy Richards iz 1950-ih s originalnom kutijom]]
Metalne plitice napunjene žarom koristile su se za glačanje tkanina u [[Kina|Kini]] još u 1.prvom stoljeću [[P.n.e.|p.n.e]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://oldandinteresting.com/antique-irons-smoothers-mangles.aspx|title=History of ironing and irons - flat-irons, sad-irons, mangles|archiveurl=https://web.archive.org/web/20131127122524/http://oldandinteresting.com/antique-irons-smoothers-mangles.aspx|archivedate=2013-11-27|work=oldandinteresting.com|accessdate=2021-02-17}}</ref> Uili 17ranije.<ref name=":0" /> U ranom šesnaestom stoljeću počinju se upotrebljavati trokutaste debele ploče od [[Lijevano željezo|lijevanog željeza]] s drškom koje su se zagrijavale u vatri ili na peći; neka su glačala imala ugrijane metalne umetke.<ref name=":0" /> Godine 1871. Amerikanka Mary Florence Potts predlaže glačala u više oblika i veličina s jednom izmjenjivom drškom; dok se jednim glačalo, drugi su se teški potplati zagrijavali. KasnijKasnije dolaze glačala koja su se mogla puniti žarom. NekaKrajem sudevetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća glačala imalasu ugrijanese metalnezagrijavala umetkeizgaranjem umjesto[[petrolej]]a, žara[[etanol]]a, [[Etin|acetilena]] (dobivenog od [[Kalcijev karbid|karbida]]) ili [[benzin]]a. Kuće koje su bile opskrbljene [[Prirodni plin|prirodnim plinom]] za rasvjetu mogle su ga koristiti i za uređaje poput glačala.
 
Nakon [[Elektrifikacija|elektrifikacije]] sve je ove izvedbe zamijenilo električno glačalo s [[Električni otpor|otpornim]] grijanjemgrijačem. U modernim glačalima pločapločapotplata je od [[Aluminij|aluminijaaluminij]]a ili [[Nehrđajući čelik|nehrđajućeg čelika]], polirana kako bi bila što glađa, a ponekad i presvučena plastikom otpornom na visoke temperature kako bi se dodatno smanjilo trenje. Grijaćim elementom upravlja [[termostat]] koji uključuje i isključuje struju kroz grijač kako bi se održala odabrana temperatura.
Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća glačala su se zagrijavala izgaranjem [[Petrolej|petroleja]], [[Etanol|etanola]], [[Etin|acetilena]] (dobivenog od [[Kalcijev karbid|karbid]]<nowiki/>a) ili [[Benzin|benzina]]. Kuće koje su bile opskrbljene [[Prirodni plin|prirodnim plinom]] za rasvjetu mogle su ga koristiti i za uređaje poput glačala.
 
Prvo električno glačalo patentirao je [[Amerikanac]] Henry W. Seeley 1882. godine.<ref name=":1">{{Citation|title=HenbyHenry wW. Seeley patent US259054A|url=https://patents.google.com/patent/US259054A/en|date=1882-06-06|accessdate=2021-02-17|language=en}}</ref> Ono je težilo gotovo 8sedam kilograma i dugo se zagrijavalo. Rana električna glačala nisu imala kontrolu temperature, a prvo se termostatom kontrolirano električno glačalo pojavilo tek 1920-ih. Za izum ''parnog glačala'' zaslužan je Thomas Sears. Prvo komercijalno električno glačalo nas paruparom uvela je 1926. godine njujorška tvrtka Eldec, ali nije postigla komercijalni uspjeh. Patent za električno parno glačalo i ovlaživač dan je Maxu Skolniku iz Chicaga 1934. godine. Skolnik je 1938. godine tvrtki Steam-O-Matic iz New Yorka dodijelio ekskluzivno pravo na proizvodnju parnih električnih glačala. Ovo je bilo prvo komercijalno uspješno parno glačalo nakon kojeg je slijedio brz razvoj sve boljih i lakših električnih glačala 1940-ih i 1950-ih.<ref name=":0" />
Nakon [[Elektrifikacija|elektrifikacije]] sve je ove izvedbe zamijenilo električno glačalo s [[Električni otpor|otpornim]] grijanjem. U modernim glačalima ploča je od [[Aluminij|aluminija]] ili [[Nehrđajući čelik|nehrđajućeg čelika]], polirana kako bi bila što glađa, a ponekad i presvučena plastikom otpornom na visoke temperature kako bi se smanjilo trenje. Grijaćim elementom upravlja [[termostat]] koji uključuje i isključuje struju kako bi se održala odabrana temperatura.
 
Prvo električno glačalo patentirao je [[Amerikanac]] Henry W. Seeley 1882. godine.<ref>{{Citation|title=Henby w|url=https://patents.google.com/patent/US259054A/en|date=1882-06-06|accessdate=2021-02-17|language=en}}</ref> Ono je težilo gotovo 8 kilograma i dugo se zagrijavalo. Rana električna glačala nisu imala kontrolu temperature, a prvo se termostatom kontrolirano električno glačalo pojavilo tek 1920-ih. Za izum parnog glačala zaslužan je Thomas Sears. Prvo komercijalno električno glačalo na paru uvela je 1926. godine njujorška tvrtka Eldec, ali nije postigla komercijalni uspjeh. Patent za električno parno glačalo i ovlaživač dan je Maxu Skolniku iz Chicaga 1934. godine. Skolnik je 1938. godine tvrtki Steam-O-Matic iz New Yorka dodijelio ekskluzivno pravo na proizvodnju parnih električnih glačala. Ovo je bilo prvo komercijalno uspješno parno glačalo nakon kojeg je slijedio brz razvoj sve boljih električnih glačala 1940-ih i 1950-ih.
 
== Značajke ==
Line 23 ⟶ 21:
 
* Ergonomskim dizajnom koji usto omogućuje da se glačalo odloži, a da vruća ploča ne dodiruje ništa što bi moglo biti oštećeno.
* [[Termostat|Termostat kojiTermostatom]] osiguravakoji održava održavanjestalnu konstantneradnu radnetemperaturu temperatureglačala, po izboru za određeni tip tkanine ([[Svila|svilu]], [[Vuna|vunu]], [[pamuk]], [[lan]] i sl.).
* Električni kabel s izolacijom od silikonske gume otporne na toplinuvisoku temperaturu.
* Ubrizgavač [[Para|pare]] koja se stvara od demineralizirane vode dolivene u poseban spremnik u glačalu ili se dovodi iz odvojene parne stanice.
* Kabel koji se uvlači za jednostavno skladištenje te poseban držač kabela kako on ne bi ometao glačanje.
* Neljepljivi premaz na potplatu za smanjivanje trenja.
* Kontrolu protiv izgaranja tkanine, ako se glačalo predugo ostavi na podlozi za glačanje.
Line 41 ⟶ 39:
* [https://web.archive.org/web/20151219024126/http://www.wrvmuseum.org/journal/journal_ftbr_0497.htm Charcoal and other antique irons] u ''White River Valley Museum''
* [https://web.archive.org/web/20150129213116/http://www.museocaprai.it/en/collezione_search.php?pagina=1&epoca=-1&tipo_id=3&tecnica_id=-1&prov_id=-1&Search_string=iron&mostra=0 Antique Irons] u ''Virtual Museum of Textile Arts''
* [https://web.archive.org/web/20151222130616/http://www.energiegeschichten.de/cps/rde/xbcr/avacon-museum/Sammelblatt_3_Bugeln.pdf Die Geschichte des Bügelns]
 
[[Kategorija:Kućanski aparati]]