Saša Meršinjak: razlika između inačica

'''Saša Meršinjak''' ([[Niš]], [[19. rujna]] [[1949.]] – [[Zagreb]], [[3. kolovoza]] [[2008.]]), hrvatski književnik i publicist.<ref name="August Kovačec">August Kovačec (ur.) (2005.). ''Hrvatska enciklopedija: 7: Mal-Nj''. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. S. v. Meršinjak, Saša, str. 241.</ref>

Saša Meršinjak rođen je u hrvatskoj obitelji od oca Eduarda (podrijetlom iz Zagreba) i majke Dragice rođene Kralj (podrijetlom iz mjesta Vižovlje u Hrvatskom zagorju). Otac je bio časnik [[JNA|Jugoslavenske narodne armije]] te je 1949. obitelj zbog njegove službe živjela u Nišu, a nedugo nakon rođenja Saše Meršinjaka premještena je u [[Skoplje]]. Stoga je Meršinjak do adolescentske dobi odrastao u Makedoniji. Kad se je obitelj vratila u Zagreb (nakon potresa u Skoplju), nastavio je školovanje u Gornjogradskoj gimnaziji. Prema njegovu svjedočenju gimnazijsko obrazovanje obilježio je trud da temeljito nauči hrvatski književni jezik jer, iako se je u obitelji govorio hrvatski jezik, u Skoplju je uglavnom govorio makedonski i srpski.<ref name="Meršinjak i Radović">Saša Meršinjak i Tanja Radović (2007.). Nitko nije prorok u svom poroku. ''Tema: Časopis za knjigu'', god. 4, br. 11-12, str. 3-11. Intervju.</ref>

Oduprijevši se očevim očekivanjima da postigne vojnu karijeru, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je 1974. studij filozofije i povijesti umjetnosti. Djelovao je kao slobodni umjetnik. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga PEN centra. Njegov život i djelovanje obilježilo je neprihvaćanje nametnutih autoriteta, pa i bioloških ograničenja, i imperativ osobne slobode.<ref>Saša name="Meršinjak i Tanja Radović (2007). Nitko nije prorok u svom poroku. ''Tema: Časopis za knjigu'', god. 4, br. 11-12, str. 3-11. Intervju.<"/ref>

Kao student uređivao je ''Polet'' i ''Studentski list''. Javio se je s naraštajem tzv. fantastičara početkom 1970-ih zbirkama pripovijedaka ''Akrobat'' (1975.) i ''Predstave na granici'' (1978.) te romanom ''Ispovjednik'' (1979.). U njima je blizak kafkijanskoj tradiciji fantastike u kojoj se tematizira odnos pojedinca i represivnih mehanizama totalitarne vlasti. U kasnijim zbirkama pripovijedaka ''Lude gljive'' (1998.) i ''Gordijski čvor'' (2002.) u svoje fantazmagorije uveo je motive bajki, sna i ratne svakodnevnice.<ref> name="August Kovačec (ur.) (2005). ''Hrvatska enciklopedija: 7: Mal-Nj''. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. S. v. Meršinjak, Saša, str. 241.<"/ref>

Pisao je također eseje, novinske članke te filmske i likovne kritike.<ref> name="August Kovačec (ur.) (2005). ''Hrvatska enciklopedija: 7: Mal-Nj''. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. S. v. Meršinjak, Saša, str. 241.<"/ref>

Objavio je samo dvije zbirke poezije: ''Šahovska polja spavača'' (1979.) i ''U ruhu gurua'' (1994.), no javnosti je poznatiji upravo kao pjesnik. Tomu je doprinijelo to što je 25 godina bio voditelj kultnih pjesničkih susreta Jutro poezije, koji su desetljećima svake subote okupljali zagrebačke pjesnike i umjetnike na više lokacija u Zagrebu.<ref>Tanja Radović (2007.). Tema: Jutro poezije. ''Tema: Časopis za knjigu'', god. 4, br. 11-12, str. 13-34.</ref>