Rapalski ugovor: razlika između inačica

Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer [[Milenko Vesnić]], ministar vanjskih poslova [[Ante Trumbić]] i ministar financija [[Kosta Stojanović]], a s talijanske strane [[Giovanni Giolitti]], [[Carlo Sforza]] i [[Ivanoe Bonomi]]. Talijanski pregovarači jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan ugovor, kojim su Italiji pripojeni [[Trst]], [[Gorica (grad)|Gorica]], [[Gradisca d'Isonzo|Gradiška]] i dio [[Kranjska|Kranjske]], [[Istra]] (osim dijela općine [[Kastav]]), grad [[Zadar]], otoci [[Cres]] i [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]], te je stvorena [[Slobodna Država Rijeka]]. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je omogućeno pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba [[talijanski jezik|talijanskog jezika]] i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi omogućila njihovu nacionalnu opstojnost.<ref name="Rapal" />

 

 

== Galerija ==