|
|}
Stanovnici mađarske narodnosti tih triju županija su po pravilu smatrani Sikulima. (Podaci iz [[2002.]]).
<gallery>
* Aranyos
Od [[14. stoljeće|14. stoljeća]] se Sikuli (''communitas Siculorum'') raslojavali na tri grupe (prema poveljama: ''tria genera Siculorum''): ''potiores'' ('moćnici'), ''lófők'' (otprilike: 'konjanici') i ''simplices'' ('prostaci'). Ova promjena je vezana za vojne reforme nakon [[provala Tatara|provale Tatara]] u [[1241.]]. Svaka od tih grupa je i dalje raspolagala plemićkim privilegijama (''libertas Siculorum''). U [[1437.]]. godini Sikuli su sklopili staleški savez s transilvanijskim [[Mađari|Mađarima]] i [[Transilvanijski Sasi|Sasima]] (''Unio trium nationum'').
=== Gubljenje privilegija ===
Posljedicom [[Turci|turskog]] osvajanja u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], [[Transilvanija]] se otcijepila od Ugarske i postala - pod vodstvom ugarskog vojvode - poluvazalna država [[Osmansko carstvo|osmanskog carstva]] ([[Transilvanijska kneževina]]). Postojanje takve velike mase ljudi oslobođeni od plaćanja poreza više nije bilo u interesu vladara, pa su vojvode težili da im skresaju privilegije.
Sikuli su se prvi put suočili s vojvodom [[Ivan Žigmund|Ivanom Žigmundom]], što je bio uzrok izbijanja [[prvi sikulski ustanak|prvog sikulskog ustanka]] u [[1562.]]. Vojvode iz obitelji Báthory su također pokušavali sa skresanjem drevnih prava. Kao posljedica tih sukoba, Sikuli su za vrijeme provale [[Mihajlo Hrabri|Mihajla Hrabrog]] [[1599.]]. godine stali na stranu tog [[Vlaška (kneževina)|vlaškog]] vojvode.
Nakon poraza Osmanskog carstva [[opsada Beča|pod Bečom]] [[1683.]]. godine, Transilvanija je postupno gubila [[autonomija|autonomiju]] koju je uživala pod osmanskom kontrolom i dospjela pod [[Austrija|austrijsku]] vlast. Kada je [[Marija Terezija]] preustrojila graničarski sustav i uvela novačenje u redovima Sikula, oni su otkazali poslušnost. Zauzvrat su [[car|carske]] trupe zaklali više stotina Sikula. (Taj događaj [[1764.]]. godine je po obližnjem naselju poznat u mađarskoj povijesti kao ''pokolj kod Madéfalve''). Mnogi Sikuli su prebjegli u tadašnju Moldaviju, gdje su se priključili već postojećim grupama ranije iseljenih [[Mađari|Mađara]] i Sikula.
=== Sikuli u formiranju mađarske nacije ===
Transilvanija je vraćena Ugarskoj [[austro-ugarska Nagodba|austro-ugarskom Nagodbom]] u [[1867.]]. godini. Za vrijeme mađarske borbe za slobodu protiv [[Austrija|Austrije]] [[1848.]]-[[1849.]]. godine, Sikuli su činili većinu u [[Transilvanija|transilvanijskoj]] vojsci generala [[Józef Bem|Józefa Bema]]. (Transilvanijski [[Rumunji]] i Sasi su se suprotstavili ciljevima mađarske građanske revolucije). Početak oružane samoobrane bio je proglašen [[16. listopada]] [[1848.]]. godine na sikulskom zboru kod Agyagfalve (današnje [[rumunjski jezik|rumunjsko]] ime: ''Lutiţa''). Na zboru je izrečeno da su Sikuli spremni uzeti oružje u ruke "za obranu svoje mađarske braće".
Budući da Sikuli više nisu bili privilegizirani, preustrojavanjem mađarskog administrativnog sistema u [[1876.]]. godini njihovi székovi su bili ukinuti. Na području bivših székova formirane su četiri županije (''vármegyék''): Csíkszék, Háromszék, Udvarhelyszék i Maros-Torda.
=== Sikuli kao manjina ===
[[Trianonski mirovni ugovor]] ([[1920.]]) koji je slijedio vojni poraz [[Mađarska|Mađarske]] u [[prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] naredio je priključenje [[Transilvanija|Transilvanije]] (zajedno s pojedinim ostalim dijelovima Mađarske) [[Rumunjska|Rumunjskoj]].
[[Druga bečka odluka|Drugom bečkom odlukom]] [[30. kolovoza]] [[1940.]]. godine Rumunjska je bila prisiljena od [[Njemačka|Njemačke]] i [[Italija|Italije]] da [[Sikulska zemlja|Sikulsku zemlju]] (zajedno sa sjevernim dijelom Transilvanije) prepušta Mađarskoj. Sikulsko stanovništvo je - nasuprot rumunjskom - [[Mađari|mađarske]] vojnike dočekalo kao osloboditelje. U [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]] Mađarska je izgubila sve ponovo stečene teritorije. (Gubitak Sjeverne Transilvanije - kao i ostalih područja stečena u predratno vrijeme - bio je potvrđen [[Pariški mirni ugovor|pariškim mirnim ugovorom]] u veljači [[1947.]]. godine).
Od [[1947.]]. do kraja [[1989.]]. godine Rumunjska je bila [[komunizam|komunistička]] zemlja. Prvi komunistički vođa [[Gheorghiu-Dej]] dao je uhititi članove Mađarskog narodnog saveza, dok je osnovanjem [[Mađarska Autonomna Pokrajinu|Mađarske Autonomne Pokrajine]] (RAM) u Sikulskoj zemlji [[1952.]]. godine stvarao iluziju poštovanje manjinskih prava. Stanovnici te pokrajine u biti nisu uživali samoopredjeljenje jer je ustroj RAM-a bio temeljen na [[Staljin|staljinističkom]] modelu sličnom onome [[Sovjetski savez|sovjetskih]] "autonomnih" pokrajina. [[1960.]]. godine granice RAM-a su modificirane pa se postotak Mađara u njemu smanjio od 77 do 63%. (RAM je tom prilikom i preimenovan u Mureş-Mađarsku Autonomnu Pokrajinu). Uvođenjem županijskog sustava u [[1968.]]. godini ta administrativna jedinica prestaje. Njena teritorija je podijeljena između županija [[Mureş (županija)|Mureş]], [[Harghita (županija)|Harghita]] i [[Covasna (županija)|Covasna]].
[[Nicolae Ceauşescu]] koji je sljedio Gheorghiu-Deja [[1965.]]. je postupno izgradio zloglasni nacionalistički sustav u svojoj zemlji. Mađari Rumunjske su u to doba - pored toga što su dijelili tešku sudbinu svojih [[Rumunji|rumunjskih]] susjeda zbog loših ekonomnih prilika - doživjeli i nacionalno i vjersko ugnjetavanje. Kontinuitet prostora sa značajnim mađarskim stanovništvom je bio prekinut naseljavanjem stanovnika rumunjske nacionalnosti iz krajeva izvan Transilvanije. Ta politika je jedino bila neuspješna u Sikulskoj zemlji: u većini sikulskih gradova poput [[Miercurea-Ciuc|Miercurea-Ciuca]], [[Odorheiu Secuiesc|Odorheiu Secuiesca]] ili [[Sfântu Gheorghe|Sfântu Gheorghea]] te osobito u selima Sikuli i danas čine apsolutnu većinu. Nizak nivo industralizacije i urbanizacije, etnički kompaktna narav i nepromjenjeni seoski karakter Sikulske zemlje te asimilacija pridošlice u toj pretežnoj mađarskoj kulturnoj sredini bili su glavni razlozi očuvanja sikulskog obilježja tog područja.
== Suvremena politika u Sikula ==
[[Mađari]] u [[Rumunjska|Rumunjskoj]] su sve do zadnjih godina bili politički nepodjeljeni te su i Sikuli jednoglasno podupirali [[Demokratski savez Mađara u Rumunjskoj]] (RMDSZ), stranku [[Béla Markó|Béle Markóa]] koja predstavlja interese mađarske manjine od [[1989.]]. No, mnogi smatraju rezultate umjerene politike RMDSZ-a nezadovoljavajućim. Naime, dva glavna politička cilja [[Transilvanija|transilvanijskih]] Mađara, [[autonomija]] na osobnoj ili teritorijalnoj osnovi te vlastito državno sveučilište dosad nisu dostignuta. Sikuli, čija zajednica - nasuprot ostalim Mađarima u Transilvaniji - živi u bloku s mađarskom većinom, više su skloni politici disidenata RMDSZ-a kojim je naglašeni cilj što brže ostvaranje autonomije. Sikul [[Jenő Szász]], koji je u tu svrhu osnivao Mađarski građanski savez (MPSZ), gradonačelnik je [[Odorheiu Secuiesc|Odorheiu Secuiesca]], grada s 96% mađarskog stanovništva.
[[15. ožujka]] [[2006.]]. godine je u tom gradu održan "sikulski zbor". Na njemu je pročitan proglas u kojem Sikuli zahtijevaju autonomiju za [[Sikulska zemlja|Sikulsku zemlju]]. Proglašenje same autonomije nije se desilo, ali spektakularni posjet predsjednika države Rumunjske [[Traian Băsescu|Traiana Băsescua]] Odorheiu Secuiescu narednog dana bio je znak da je nova struja postala nezanemarivim faktorom u transilvanijskih Mađara. No, rumunjska vlast i dalje odbija prijedloge za autonomiju kao takve koji su - prema njoj - suprotni točki ustava o Rumunjskoj kao "jedinstvenoj nacionalnoj državi".
Položaj Sikula (u okviru pitanja 1.4 milijuna rumunjskih Mađara) vjerojatno postaje sljedećim u nizu manjinskih pitanja unutar [[Europska unija|Europske unije]]. Naime, dok službena Mađarska podupira ambicije svog istočnog susjeda za priključenje uniji, neriješenih pitanja državnog sveučilišta, povrat imovine [[katolička crkva|katoličkoj]] i reformiranoj ([[kalvinizam|kalvinističkoj]]) crkvi te nedonošenje zakona o manjinama ostat će prepreka za djelotvorno sudjelovanje tih dviju novih članica EU.
Nekoliko najvećih mađarskih književnika poput [[Kelemen Mikes|Kelemena Mikesa]] ili [[Áron Tamási|Árona Tamásija]] bilo je iz [[Sikulska zemlja|Sikulske zemlje]], ali o njihovom radu se obično raspravlja pod pojmom [[mađarska književnost|mađarske književnosti]].
[[Balázs Orbán]], koji je i sam bio Sikul, napisao je dosad najobuhvatniji "Opis Sikulske zemlje" (''A Székelyföld leírása...'', objavljen između [[1868.]] i [[1873.]]).
== Vjera ==
| 