Giuseppe Tartini: razlika između inačica

'''Giuseppe Tartini''' ([[8. travnja]] [[1692.]]. u [[Piran]]u – [[26. veljače]] [[1770.]]. u [[Padova|Padovi]]), [[Mletačka Republika|mletački]] [[skladatelj]], [[violinist]] i [[Teorija glazbe|glazbeni teoretičar]].

Čini se da su Tartinijevi roditelji htjeli da im sin postane [[franjevci|franjevački]] redovnik, pa je na taj način stekao osnovnu glazbenu naobrazbu. Studirao je pravo na [[Sveučilište u Padovi|Sveučilištu u Padovi]] gdje je postao vrlo dobar u [[mačevanje|mačevanju]]. Nakon očeve smrti [[1710.]]. oženio se Elisabettom Premazone, ženom koju njegov otac nije odobravao zbog njezinog nižeg društvenog položaja i dobne razlike. Na nesreću Elisabetta je bila miljenica moćnog [[kardinal Giorgio Cornaro|kardinala Giorgia Cornara]] koji je odmah optužio Tartinija za otmicu. Tartini je pobjegao u [[Padova|Padovu]] kako bi otišao u samostan sv. Franje u [[Asiz]]u gdje je mogao uteći sudskom progonu. Dok je bio ondje započeo je svirati violinu.

Postoji legenda da je [[1716.]]. godine Giuseppe Tartini čuo sviranje [[Francesco Maria Veracini|Francesca Marije Veracinija]], koje ga je oduševilo jednako koliko se razočarao svojom vlastitom vještinom, pa je pobjegao u [[Ancona|Anconu]] gdje se zaključao u sobu na vježbanje sviranja.

Tartinijeva vještina strahovito se poboljšala pa je [[1721.]]. postavljen za Kapellmeistera u Il Santo u [[Padova|Padovi]] s ugovorom koji mu je dopuštao sviranje za druge ustanove ako je to želio. U Padovi se susreo i sprijateljio sa skladateljem i teoretičarom [[Francesco Antonio Vallotti|Francescom Antoniom Vallottijem]].

Godine [[1726.]]. Tartini je osnovao školu violine koja je privlačila studente iz čitave Europe. Postupno je Tartini postao mnogo zainteresiraniji u teoriju [[harmonija (glazba)|harmonije]] i [[akustika|akustike]], pa je od [[1750.]]. do svoje smrti objavio različite traktate.

Gotovo sva Tartinijeva djela čine [[violinski koncert|violinski koncerti]] i [[violinska sonata|sonate]]. Tartinijeve skladbe uključuju sakralna djela poput [[Miserere]] skladanog između [[1739.]]. i [[1741.]]. na zahtjev [[papa|pape]] [[Klement XII.|Klementa XII.]] <ref>Biografija na istrianet.org, navedeno pod External links</ref> i [[Stabat Mater]] skladanog [[1769.]].<ref>Biografija na All Music Guide, navedeno pod External links</ref> Tartinijeva glazba problematična je za učenjake i uređivače jer Tartini nikad nije datirao svoje rukopise, a mnoga već objavljena djela ili djela dovršena godinama prije često je prepravljao. Stoga se teško može odrediti kad je djelo nastalo, kada je prepravljeno i koliko su opsežne bile prepravke. Znanstvenici [[Minos Dounias]] i [[Paul Brainard]] pokušali su podijeliti Tartinijeva djela u razdoblja u potpunosti prema stilističkim karakteristikama glazbe.

Osim skladateljskog rada Tartini je bio i glazbeni teoretičar vrlo praktičnih sklonosti. Smatra se zaslužnim za otkriće [[kombinacijski ton|sumarnih i diferencijalnih tonova]], akustičkog fenomena posebno korisnog u gudačkim instrumentima (intonacija dvostrukih stanki može se procijeniti pažljivim slušanjem diferencijalnog tona, tzv. "[[terzo suono]]"). Svoja je otkrića objavio u raspravi ''Trattato di musica secondo la vera scienza dell'armonia'' ([[Padova]], [[1754.]]).