|
[[Datoteka:Ridge render.jpg|desno|SrednjeoceanskiSrednjooceanski hrbat]]
'''SrednjeoceanskiSrednjooceanski hrbat''' je podvodni [[planina|planinski]] lanac, formiran procesom [[tektonika ploča|tektonike ploča]]. Izdizanje [[ocean]]skog dna događa se kada se [[konvekcija|konvekcijske]] struje u [[Zemljin plašt|plaštu]] uzdižu pod oceansku [[Zemljina kora|koru]] i stvore [[magma|magmu]] na mjestu gdje se nalazi [[divergentna granica]] među dvjema [[litosferne ploče|litosfernim pločama]]. SrednjeoceanskiSrednjooceanski hrptovi su povezani i čine globalni sustav srednjeoceanskihsrednjooceanskih hrptova, koji je dio svakog oceana, što ga čini najdužim planinskim lancem na svijetu. Neprekinuti planinski lanac je dug 65 000 km, a ukupna dužina je sustava 80 000 km.
==Opis==
SrednjeoceanskiSrednjooceanski hrptovi su [[geologija|geološki]] aktivni jer nova [[magma]] konstantno izbija na [[ocean]]sko dno te u [[Zemljina kora|koru]] na i u blizini rascijepa duž osi hrpta. Kristalizirana magma tvori novu koru, uvjetno rečeno od [[bazalt]]a i [[gabro|gabra]].
[[Stijena|Stijene]] koji čine koru ispod oceanskog dna su najmlađe na osi hrpta, a starost im raste povećanjem od spomenute osi. Nova bazaltna magma izbija na i u blizini osi hrpta zbog dekompresijskog taljenja [[Zemljin plašt|Zemljinog plašta]] ispod te osi.
[[Oceanska kora]] izgrađena je od stijena koje su mnogo mlađe nego sama [[Zemlja]] - kora u oceanskim bazenima nije starija od 200 milijuna godina, zato što je u neprestanom procesu "obnavljanja" na srednjeoceanskimsrednjooceanskim hrptovima. Oceanska dubina raste udaljavanjem od srednjeoceanskogsrednjooceanskog hrpta, a najveće dubine su u [[oceanska jaruga|oceanskim jarugama]]. Kako se oceanska kora odmiče od osi hrpta, plaštni [[peridotit]]i se hlade i postaju sve krući. Kora i relativno kruti peridotiti ispod te kore čine oceansku [[litosfera|litosferu]].
==Proces nastanka==
[[Datoteka:oceanic spreading.png|desno|Oceanska kora nastaje na srednjeoceanskimsrednjooceanskim hrptovima, doke je litosfera subducirana natrag u astenosferu u oceanskim jarcima]]
Za dva procesa, potiskivanje od hrpta te povlačenje ploče, smatra se da su odgovorni za širenje opaženo na srednjeoceanskimsrednjooceanskim hrptovima, no postoji nesigurnost koji od njih je dominantan. Potiskivanje od hrpta javlja se tamo gdje težina hrpta potiskuje ostatak [[tektonske ploče]] od hrpta, često prema zoni [[subdukcija|subdukcije]]. U zoni subdukcije do izraza dolazi povlačenje ploče. Ovdje se radi o tome da težina tektonske ploče koja se subducira pod naliježuću ploču povlači za sobom ostatak ploče.
Drugi proces za kojeg se pretpostavlja da doprinosi nastanku nove oceanske kore na srednjeoceanskimsrednjooceanskim hrptovima jest plaštna "pomična vrpca". Međutim, mnoga su istraživanja pokazala da je gornji [[Zemljin plašt|plašt]] ([[astenosfera]]) previše plastičan (fleksibilan) da bi generirao dovoljno [[trenje|trenja]] za odguravanje tektonske ploče. Vjerojatnije je da izdizanje plašta, koje uzrokuje formiranje magme ispod srednjeoceanskihsrednjooceanskih hrptova, uključuje samo plašt iznad dubine od 400 km, kako je zaključeno iz [[seizmička tomografija|seizmičke tomografije]] i iz istraživanja seizmičkiog diskontinuiteta negdje na dubini od 400 km. Relativno plitke dubine na kojima dolazi do izdizanja plašta ispod hrptova su više u skladu s procesom "povlačenja ploče".
Tempo kojim na srednjeoceanskomsrednjooceanskom hrptu nastaje novi materijal poznat je iz brzine širenja, a općenito se mjeri u mm/god. Uobičajena podjela brzina širenja jest brza, umjerena i spora, čije vrijednosti su generalno >100 mm/god, ~60 mm/god, and <20 mm/god. Brzina širenja sjevernog [[Atlantski ocean|Atlantika]] je 10 mm/god, dok u [[Pacifički ocean|Pacifiku]] te vrijednosti dosežu vrijednosti od 40-60 mm/god.
Sustavi srednjeoceanskihsrednjooceanskih hrptova formiraju novu oceansku koru. Kako se kristalizirani bazalt istisnut na osi hrpta hladi ispod [[Curiejeva temperatura|Curiejeve točke]] koja odgovara željezo-titanijevim oksidima, u njima je sačuvan smjer magnetskog polja paralelan [[Zemljino magnetsko polje|zemljinom magnetskom polju]]. Uzorak magnetskih obrata u oceanskoj kori može se rabiti kao pokazatelj starosti jer je magnetsko polje Zemlje mijenjalo smjer u nepravilnim intervalima tijekom prošlosti. Na isti način, uzorak obrata zajedno s mjerenjem starosti kore rabi se kao pomoć u određivanju povijesti Zemljinog magnetskog polja.
| 