Antun Pustinjak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 27:
Rođen je u bogatoj obitelji, u selu Komas blizu Herakleje u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio osamnaest godina, roditelji mu umiru te je, kao najstariji, bio dužan preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučuje se napustiti svjetovno. U toj su ga odluci učvrstile riječi [[Sveto pismo|Svetog pisma]]: ''"Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu."'' (Mt.19,21). Antun je, zahvaćen [[Duh Sveti|Duhom Svetim]], doslovno shvatio i na sebe primijenio ono što je u crkvi čuo. Razdijelio je svoj posjed mještanima, oko tri stotine jutara plodne zemlje. Manji dio je zadržao za sebe i za svoju sestru. Ali to nije dugo trajalo jer je sljedećom prilikom u crkvi čuo riječi: ''"Ne brinite se za sutra"'' (Mt 6,34) pa je i ono malo razdijelio, a sestru povjerio pobožnim djevicama.
Pridružio se nekome starcu koji je živio [[Askeza|asketski]] od svoje mladosti. Pod njegovim nadzorom učio je moliti i raditi, dva temeljna elementa na kojima se gradio asketski, kasnije monaški, život. Na putu Antunova duhovnoga rasta ubrzo su se ispriječile mnoge prepreke, tj. đavolska napastovanja. Stari smutljivac [[Sotona]] pobuđivao je u mladome asketi sjećanja i nostalgiju prema roditeljskom domu, prema sestri, odbačenom bogatstvu, ugodnu životu koji se sastojao od dobre hrane i lagodnih tjelesnih provoda. Antun je na te nasrtaje odgovarao još većim postovima i molitvom. Hranio se samo jednom dnevno i to [[Kruh|kruhom]], [[Voda|vodom]] i solju.
Sljedećih je petnaestak godina proveo proučavajući učenja raznih pustinjaka i asketa koji su bili posvuda raspršeni. Žeđajući za [[Duhovnost|duhovnim rastom]], nastavio je živjeti u blizini rodnoga grada i bavio se fizičkim radom kako bi zaradio za vlastite potrebe, a od preostalog mogao dati sirotinji. Premda se svega odrekao i posvetio siromaštvu, samoodricanju i stezi te mu je ugled znatno porastao, Antun je nastavio stremiti za još potpunijim predanjem životu vjere i molitve. Neko je vrijeme bio zatvoren u grobnici, a prijatelj bi mu donosio samo ono najnužnije.
| |||